Intervju predsjednika Franje Tuđmana 21. rujna 1997.

Izvori: http://predsjednik.hr/Zagreb21.Rujna1997

INTERVIEW PREDSJEDNIKA REPUBLIKE dr. FRANJE TUĐMANA GLAVNIM I ODGOVORNIM UREDNICIMA HTV I JAVNIH GLASILA,21. RUJNA 1997. U PREDSJEDNIČKIM DVORIMA Početak u 10,00 sati.

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ. Gospodine predsjedniče, jučer ste imali vrlo intenzivne pregovore sa predstavnicima Međunarodne zajednice. Najprije ste razgovarali sa gospodinom Carlosom Westendorpom gotovo više od dva sata, a poslije toga sa gospodinom Frowickom i visokim izaslanstvom HDZ-a Bosne i Hercegovine.

PREDSJEDNIK: Ne baš poslije toga, nego u kasne večernje sate.

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ: Bio je to jedan intenzivan dan, gotovo bi se moglo reći dramatičan u pregovaranju. Odluka HDZ-a BiH da bojkotiraju izbore, nakon tih sastanaka bilo je da će se izaći na izbore. Gospodine predsjedniče, da li je ta odluka sada donešena zbog međunarodnih pritisaka ili zbog toga što je Međunarodna zajednica uvidjela da su primjedbe HDZ-a Bosne i Hercegovine bile opravdane i izašle u susret HDZ-u Bosne i Hercegovine?

OLGA RAMLJAK: Ja mislim da bismo mogli prije nego krenemo na pitanja vanjske politike Bosna i Hercegovina to ipak jest, da li biste nam htjeli za hrvatsku javnost reći nešto oko rekonstrukcije Vlada koja je upravo počela, premijer je najavio neke od promjena, hoće li ih biti još i što one zapravo trebaju značiti u radu Vlade?

PREDSJEDNIK: Sad ste me stavili u dvojbu, na što da odgovorim i to dvije dame- no, budući ipak glavna tema današnjeg sastanka, slažem se sa pitanjem gospođe Hloverke, da kratko odgovorim na vaše pitanje. Mislim, što se tiče rekonstrukcije Vlade, ono što je premijer najavio da je to i gotovo. Prema tome, neće biti daljnjih promjena u Vladi, a te promjene je premijer Mateša obrazložio i nema potrebe da ih obrazlažem. U isto vrijeme ima i nekih drugih promjena, no promjena koje su logične s obzirom na to da je direktor ili ravnatelj HINE odnio ostavku iz onih razloga koji su vam također poznati, naime da djelatnici u javnim službama moraju se pridržavati ne samo općih načela, nego moraju biti i kljudi koji sa svim svojim djelovanjem moraju uživati povjerenje javnosti. Prema tome, nije spojivo da ravnatelj HINE bude istovremeno i u nekim drugim listovima, pa zbog toga je izložena ta promjena u HINI. Vjerojatno Vam je poznato da i u Televiziji dolazi do nekih promjena, ali nikakvih bitnih promjena, negoli u Radio- televiziju dolazi gospodin Galić o čemu smo bili donijeli odluku pred dvije godine. Međutim, on je trebao ostati zbog određenih porodičnih razloga u Parizu, sada se vraća u Zagreb. Prema tome, ta je odluka u sklopu, znači, te naše politike da u sredstvima javnog općenja budu angažirani svi oni ljudi koji mogu biti nositelji profesionalnosti i međunarodnog iskustva na općoj crti demokratskih odnosa i na tom području u našoj Hrvatskoj.

OLGA RAMLJAK: Znači li to da gospodin Galić dolazi na mjesto ravnatelja HTV-a za što je bio i izabran i da gospodin Salaj dolazi za direktora HINE?

PREDSJEDNIK: Da, Salaj dolazi za direktora HINE, kao što znate, on je nekada bio i ministar informacija, kasnije veleposlanik, a gospodin Galić dolazi, čini mi se da je to sada ne direktor Televizije, negoli pomoćnik glavnog direktora za televiziju.

IVANKA LUČEV. Mogu li ja pitati vezano uz ovo vrlo kratko - kad već govorite o Hrvatskoj radio-televiziji, stalno se priča, piše se zapravo kako gospodin Mudrinić odlazi - kako stati na kraj tim glasinama jer nama to onemogućava rad, da li čovjek ostaje kad govorite da dolazi gospodin Galić?

PREDSJEDNIK: Što se mene tiče, nije bilo uopće razmatrano pitanje promjene na samom vrhu Televizije, pa prema tome,to su senzacionalistička pisanja nekih novina, itd, neznam da li vaših kolega, ali u svakom slučaju ljudi koji žele neke senzacije.

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ: Gospodine predsjedniče, možemo li odgovoriti na najvažnije pitanje...

PREDSJEDNIK: Slažem se sa vama i mislim da je to veoma važno, ne samo za našu javnost nego i za međunarodnu javnost. Prije svega, sama odluka hrvatskog vodstva u Bosni i Hercegovini da HDZ-e, a to praktički znači hrvatski narod jer je HDZ-e ima tamo potporu, 90-postotnu potporu hrvatskog naroda, ne sudjeluje na izboru, mnoge je iznenadila. Trebam istaći da je hrvatsko vodstvo HDZ-a i uopće hrvatsko vodstvo u državnim tijelima i Federaciji Bosne i Hercegovine tu odluku donijelo samostalno, ali je ta odluka, kad sam je čuo i sa mog gledišta bila opravdana, jer su u priprema za izbore napravaljene mnoge greške u popisu birača, takorekuć u izbornom inžinjeringu jer kao što znate izbori u Bosni i Hercegovini se održavaju u uvjetima koji nisu baš normalni. Prema tome, ima mnogo prognanika, izbjeglica i tu se radilo o tome kome će se i gdje dozvoliti glasovanje. Bilo je dvostrukih slučajeva istih ljudi u različitim mjestima itd. Osim toga, vrhunac tih nepravilnosti u samom izboru je bio objavljivanje onog teksta u ime - iz ureda OESS-a, koji je jedan antihrvatski pamflet, koji svjedoči zapravo o jednoj klimi, atmosferi u kojoj su se pripremali izbori, koji su očito u nekim mjestima prema tim organima, koji su pripremali, bili na štetu hrvatskog naroda .Sa tog gledišta odluka hrvatskog vodstva bila je opravdana, ali ja sam sa svoje strane, bez obzira na međunarodnu zajednicu, na reagiranje te međunarodne zajednice od Europske unije do Sjedinjenih Američkih Država preporučio vodstvu, hrvatskom vodstvu u Bosni i Hercegovini da sjedne i da razgovara sa predstavnicima OESS-a, konkretno sa gospodinom Frowickom i da pokušaju naći rješenje. Oni su te razgovore vodili i nisu bili dovršeni na zadovoljajući način. Zbog toga sam predložio, nakon razgovora sa gospodinom Westendorpom i Kleinom, visokim predstavnicima Međunarodne zajednice, da i oni sa svoje strane sudjeluju u daljnjim razgovorima i da predložimo gospodinu Frowicku i političkom vodstvu Hrvatske da dođe u Zagreb. Prema tome, nakon dvosatnog razgovora koji sam imao u podnevnim satima sa gospodinom Westendorpom i Kleinom imali smo navečer razgovore od 21,00 do 24,00 i tu smo uspjeli naći rješenje. A rješenje ste čuli iz izlaganja gospodina Frowicka koji je kazao da je saslušao opravdane primjedbe hrvatskog vodstva i da će ih uzeti u obzir i da će izvršiti korekcije. Prema tome, to je bila osnova na kojoj smo završili tu, da tako kažem, jednu veoma kritičnu situaciju za daljnji razvoj prilika u Bosni i Hercegovini posebno u Federaciji, i odnosa i Federacije Bosne i Hercegovine, pa i Hrvatske sa Međunarodnom zajednicom.

NENAD IVANKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, nema nikakve sumnje da u trenutku kad je bosansko-hercegovačko vodstvo HDZ-a donijelo odluku o bojkotu izbora, da su uslijedili vrlo snažni pritisci ne samo na vodstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini, nego i na samu Republiku Hrvatsku, pa i Vas osobno. Ima znakova da je Europska unija pripremala kompletnu, takoreći, suspenziju odnosa sa Hrvatskom, a čak čujemo da je bilo i nekih naznaka da bi se moglo i u Podunavlju donijeti Međunarodna zajednica nekakva rješenja na štetu hrvatskih interesa. Pa, možete nešto reći prvo o karakteru tih pritisaka koji su bili i koliko su ti pritisci, ovo što je gospođa Hloverka već i pitala, ima li utjecaja na donošenje sada ove druge odluke ili je ta odluka donijeta zbog toga što su kao što ste vi rekli, ipak uvaženi najvećim dijelom hrvatski razlozi?

PREDSJEDNIK: Razumije se, da je pritisaka bilo i da su se spremali daljnji pritisci. Neki međunarodni krugovi ne shvaćaju da Hrvatska ne može biti objekt pritisaka nego da Hrvatska vodi dosljedno svoju politiku koja se uvijek pokazuje i u skladu sa interesima i Europske unije pa i Sjedinjenih Američkih Država. Prema tome, to je bio slučaj sada. Ima nekih ljudi koji ne shvaćaju da se Hrvatska ne treba približavati nekakvim europskim i zapadnim kriterijima i demokratskim načelima. Ta i takva Hrvatska kakva jeste branila je Europu od 15. do 18. stoljeća dok se ta Europa, ova Europa u koju nam daju za primjer međusobno ne samo hvatala za vrat nego vodila 7- godišnje, 30-godišnje, 100-godišnje ratove, napoleonske, prvi i drugi svjetski rat, a Hrvatska je branila Europu i zapadni svijet od osmanlijske najezde. Slično se dešava i danas, mi branimo svoje nacionalne interese, ali i branimo interese Europe i zapadnoga svijeta. I prema tome, i ovi pritisci koji su sada činjeni na nas, a jesu, kao što ste kazali bili već na dnevnom redu, nisu uvjetovali moju politiku i politiku hrvatskog vodstva, rekao sam da sam odmah čim je hrvatsko vodstvo donijelo takvu odluku preporučio im, molim, razumijem vaše razloge ali sjednite sa predstavnicima OESS-a i Međunarodne zajednice i bez obzira što znači ima u aparatima te međunarodne zajednice takvih ljudi i takvih iz kojih redova može proizaći takav antihrvatski pamflet kakav je proizašo, ipak na čelu tih međunarodnih zajednica postoje odgovorni ljudi kao što je u ovom slučaju gospodin Frowick i rekao sam, nadam se da će ti ljudi razumijeti vaše razloge i da možemo naći rješenje. Znači, i na toj crti sam vodio razgovore i sa gospodinom Westendorpom, Kleinom i Frowickom i našli smo takvo rješenje gdje je proizašlo na kraju sinošnjeg razgovora da su saslušali primjedbe i da će ih uzeti u obzir, da će ih korigirati, ali isto tako da su već i sami izvršili neke promjene u tom izbornom inžinjeringu za koje vodstvo, hrvatsko vodstvo nije znalo. Prema tome, to je bila osnova na kojoj smo došli do rješenja u interesu i daljnje provedbe Daytonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini i u interesu normalne suradnje Hrvatske sa Sjedinjenim Američkim Državama i Europskom unijom.

NENAD IVANKOVIĆ. Znači li to da konkrektno u Mostaru ona administrativna zona neće biti što je bilo sporno, izborna jedinica preko koje bi Muslimani zapravo zadobili većinu, i znači li to da će u onim ključnim mjestima koja su vitalna za hrvatske interese u Bosni i Hercegovini biti registracija birača korigirana u onom smislu kom to odgovara faktično stanju na terenu.

PREDSJEDNIK. Upravo to, kao što ste kazali jer je po onome, po saznanju koje su imali naši predstavnici u Bosni i Hercegovini, odnosno članovi hrvatskog vodstva, izborni inžinjering, to su riječi koje su se sinoć u raspravi upotrebljavale, bio takav da bi Hrvati mogli izgubiti prevlast i u onim mjestima gdje su imali većinu i prije rata i danas. Prema tome, gospodin Frowick je dao informacije da su neke stvari već prije toga razjašnjene i neke greške otklonjene i dogovorili se sinoć i konkretno kako da se onemogući to da Muslimani dobe prevlast u gradskom poglavarstvu iako Hrvati u Mostaru imaju danas većinu i tako je i u nekim drugim mjestima. Jer, recimo problem Žepče - ukoliko bi se dopustilo tamo tako da dođu glasovati, tamo ima i Albanaca, itd, i da se nametne tom narodu koji se održao tijekom rata, održao, jedva održao, da im se nametne sada neko rješenje, postojala bi opasnost, hrvatski predstavnici su je iznosili da ti ljudi napuste i ta područja u kojima su ostali zahvaljujući našoj politici, našoj brizi i našoj težnji da se oni tamo održe i da se izbjeglice, prognanici vrate. Argumenti koje smo mogli mi iznijeti da je iz područja pod srpskom vlašću i srpske republike, prognano 150 tisuća Hrvata, da je iz područja pod muslimanskom kontrolom prognano 170 tisuća Hrvata a 40 tisuća samo iselilo ne videći mogućnost suživota tamo. Protiv takvih argumenata međunarodni predstavnici nisu mogli ostati ozbiljni međunarodni predstavnici, nisu mogli ostati gluhi. Razumije se, mi znamo, ja sam kazao da isto tako vodimo računa o tome i da treba stvarati politiku suživota, da je iz područja koje Hrvati kontroliraju izbjeglo ili otišlo 70 tisuća Muslimana. Sve su to realne stvari koje govore o dubini međusobnog nerazumijevanja,osobito molim, ovo što se u posljednje vrijeme zbiva sa, čak i sa bombardiranjem, odnosno stavljanjem dinamita pred Katoličke crkve i ubijanjem Hrvata opet u Travniku,itd, to govori da ti sukobi imaju duboku povijesnu, religijsku, nacionalnu, etničku i što više civilizacijske suprotnosti i da trebamo sve činiti da se one prevladaju, da ne dopustimo da te i takve, evo, čak civilizacijske suprotnosti ne preuzmu maha, nego naprotiv da nađemo rješenja u duhu Washingtonskih i Daytonskih sporazuma. I to je bit jučerašnjih razgovora i sinoćnjeg dogovora i da se pokazalo da je hrvatsko vodstvo spremno da slijedi takvu politiku i isto tako da se stvari mogu rješavati samo uz suglasnosti, u dogovoru sa Hrvatskom, a ne sa nametanjem, nikakvim pritiscima na Hrvatsku, jer, ja sam i jučer ponovio da Hrvatska, ukoliko se ne bi udovoljilo opravdanim hrvatskim zahtjevima, da Hrvatska ni pod koju cijenu ne bi pristala na to da se Hrvate prisiljava da odustanu od svoje opravdane odluke, već znači, tražimo suglasnost, tražimo suradnju u interesu rješavanja problema u Bosni, u interesu mira na ovom području, u interesu Hrvatske kao samostalne suverene države, ali i u interesu Europe i Sjedinjenih Američkih Država.

DUŠAN VIRO: Gospodine predsjedniče, možete li nam reći zašto je baš Mostar u središtu kampanje, dijela međunarodne zajednice kojom se dijeli diskreditirati hrvatska politika u Bosni i Hercegovini?

PREDSJEDNIK: Od samoga početka provedbe Daytonskog sporazuma neki predstavnici, neki europski predstavnici stali su na stranu muslimanskih ekstremista i željeli su zapravo kompromitirati sam Daytonski sporazum. Jer, iz Daytonskog sporazuma proizlazi da treba osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda u samoj Federaciji, konstitutivnost u čitavoj Bosni i Hercegovini, a pogotovo ravnopravnost u samoj Federaciji. A, ta ravnopravnost na što se svodi - Hrvati su praktično protjerani, ili izbjegli iz svih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Hrvata je nekada u Sarajevu bilo 38%, danas ih je ostalo 2%, a, Hrvata nema u Zenici, u Travniku, Kaknju, Varešu, itd. Prema tome, Mostar je preostao jedini grad u kojem Hrvati imaju većinu i u kojem mogu imati, kao gradskom središtu, svoje kulturne, političke, znanstvene, zdravstvene institucije, itd. Tu su znači muslimanski ekstremisti... - g. Izetbegović je uvijek govorio zato da se ostvari i prihvaćao takve argumente, da je to istina da ... Međutim, tu su ekstremisti htjeli stvari zaoštriti, onemogućiti sporazum Hrvatima, a neki predstavnici, osobito Europske unije su na Mostaru htjeli zapravo kompromitirati i sam Daytonski sporazum. O tome je bit problema u Mostaru.

IVANKA LUČEV: Gospodine Predsjedniče, htjela sam vas pitati - kako komentirate to da onaj dan, kada je HDZ Bosne i Hercegovine, kao većinska stranka hrvatskog naroda u tom dijelu BiH donio odluku - da neće, iz tih poznati nam razloga, izlaziti na izbore, i pozvao narod da ne izlazi na izbore, druge stranke koji predstavljaju mali dio ipak svog biračkog tijela Hrvata u BiH, hrvatske stranke - nisu podržale to.

PREDSJEDNIK: Slušajte, to je odraz političkih prilika, ali to su takve stranke, koje zapravo nemaju nikakvog utjecaja. Sve te stranke, 3, 4, koje su nabrojene, nemaju zajedno, prema rezultatima prošlih izbora, niti 10-postotaka biračkog tijela. Prema tome, to nije bitno. Nažalost, imamo takvu situaciju u Bosni i Hercegovini da se tamošnje političke prilike određuju na nacionalno vjerskim, civilizacijskim osnovama. A, to neki ne shvaćaju, a ne shvaćaju oni, pa i iz redova hrvatskog naroda, koji prihvaćaju ideju unitarne Bosne. Ono što je g. Izetbegović u svom govoru nazvao - da treba težiti tome, da se ne samo Bošnjaci, nego i Hrvati i Srbi proglase i smatraju Bosancima, a, prije toga je rekao da bosanska država treba biti u skladu sa islamom, kao duhovnom komponentom, itd. Propovijedanje tog unitarnog bosanstva ili bošnjaštva je jednako propovijedanju jugoslavenskog unitarizma, a to smo doživjeli od 1918. pa na ovamo, sa svim onim posljedicama, koje smo imali od 1918, 1928.- ubojstva u Skupštini, ubojstva srpskog kralja, hrvatskog vodstva u Skupštini, jugo diktature, raspada Jugoslavije, u II. svjetskom ratu, i svega onoga što smo proživjeli ovdje. Prema tome, neki ljudi zaboravljaju da ne bi trebalo praviti stare greške, i obnavljati na primjeru Bosne takav nekakav unitarizam, koji zaista nema nikakve osnove za budućnost, ni tog naroda, tri naroda, koji žive u Bosni i Hercegovini, pa prema tome, ni za mir, šire, ne samo na tom tlu, negoli i u jugoistočnoj Europi, pa i u Europi. Treba jednom stvoriti uvjete da taj, to je sastavni dio onog Balkana, koji je bio bure baruta, iz koga je, tog Balkana, iz koga je Hrvatska izašla, kao što rekoh - bila je na braniku europske kulture, ali i sada pruža osnove za rješavanje tih pitanja na jednoj realnoj osnovi, a ne na nekim takvim iluzijama, koje su baš i na tom tlu davno već se dokazale kao neprovedive, i kao nesvrhovite, sa bilo kakvog stanovišta.

BRANKO TUĐEN: Gospodine Predsjedniče, možda u javnosti postoji jedna doza nerazumijevanja, pa bih vas molio da to objasnite. Da li su Daytonski sporazum, sporazumi, poništili Washingtonski sporazum?

PREDSJEDNIK: Ne, nisu poništili. Washingtonski sporazum doduše govori o Federaciji... (..konfederaciji...) ... u pravu ste - govori o muslimansko hrvatskoj Federaciji i konfederalnim odnosima te Federacije sa Hrvatskom. I u tom smislu je on veoma određen. Jedan američki profesor Međunarodnog prava napisao je svoje stručno mišljenje - da je time stvorena nova situacija i, prema tome, da je praktično ta Federacija povezana - konfederalno sa Hrvatskom. Daytonski sporazum je nešto blaži u tom smislu, ali, Daytonski sporazum zapravo sadrži isto to u onoj odredbi da dva entiteta - Federacija i Srpska Republika imaju pravo na posebne odnose - Federacija sa Hrvatskom, a Srpska Republika sa Srbima, odnosno Jugoslavija. Prema tome, to je to isto u svojoj biti. Međutim, Daytonski sporazum je davao sa onom odlukom da ostaje cjelovita Bosna, ali kao što vidite, nije nazvana niti republika, nego Bosna i Hercegovina. Znači, sa tom težnjom da ostane cjelovita Bosna - dalo je osnove jednom dijelu muslimanskog vodstva, muslimanskih, ako ne fundamentalista, i fundamentalista i integrista, koji žele zadržati unitarnu Bosnu, koji su htjeli da Daytonski sporazum iskoriste za oživotvorenje zaista unitarne Bosne, gdje bi Muslimani imali majoritet. Prema tome, uredili tu bosansku državu u skladu sa islamskim zakonom, zakonima, i duhovnim, kako je rekao ....

BRANKO TUĐEN: Oni se stalno bune na kartu, na meteorološku kartu, onu koju objavljujemo, da ona implicira...

PREDSJEDNIK: Ona implicira to što je u Daytonskom sporazumu rečeno. Prema tome, o tim posebnim odnosima Federacije sa Hrvatskom.

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ: Neki analitičari vanjske politike međunarodne zajednice i naše politike danas u Hrvatskoj prema Bosni i Hercegovini analiziraju Daytonski sporazum svakodnevno i postoje nesuglasja oko toga - da li Amerikanci doista provode ono što je potpisano u Daytonu, ili nastaje na neki način, revizija Daytona na terenu. Bojkot izbora HDZ-a BiH pokazuje strepnje da se ne(???) dogodi doista revizija Daytona, koja je određivala dva entiteta, Federaciju i na papiru stvari stoje drugačije, nego na terenu, i danas u međunarodnoj politici.

PREDSJEDNIK: Mislim da vaše pitanje sadrži zaista bitan dio problema. Da tu nema jedinstvene politike, ni čak sa strane američkih predstavnika. Jer, ako je na čelu OESS-a američki predstavnik, a iz tih redova je moguće da proizađe onakav dokumenat, kakav je proizašao, antihrvatski, koji je na crti, i, za pretpostaviti je čak da je pisan iz onih muslimanskih redova, upravo fundamentalističkih, antihrvatski. Prema tome, moglo bi se zaključiti da se na području Bosne i Hercegovine prelama politika onih međunarodnih krugova, koji, s jedne strane, bi željeli unitarnu multietničku, multikulturalnu Bosnuč, a, s druge strane oni, koji shvaćaju realnost, da se radi tamo, kao što su to mnogi predstavnici američkog političkog i znanstvenog života, od Kissingera do Hantingtona kazali - da je suvremeni svijet suočen sa civilizacijskim suprotnostima, i da se te civilizacijske suprotnosti očito danas izražavaju na tlu Bosne i Hercegovine, i da ih treba uzimati u obzir. Prema tome, kazao bih da upravo ovo što se zbilo, znači, da smo imali, s jedne strane iz tih međunarodnih redova podršku takvim jednim unitarnim - to znači i antihrvatskim pogledima, a podržavanja težnji Muslimana da oni stvore svoju, odnosno da stvore i pod firmom tzv. građanske Bosne, da ostvare svoj majoritet. A, s druge strane, ozbiljni ljudi, najodgovorniji, kao što se to vidjelo i na primjeru g. Frowicka, Kleina i Westendorpa uviđaju da je realnost takva da treba poštivati to stanje i da se ono ne može nasilno, nikakvom silom prebroditi. Osim toga, taj svijet, ta Europa, a i Amerika, koja je od I. svjetskog rata, pa na ovamo, postaje sve više glavna europska sila, a danas i jedina svjetska sila, bavi se tom Bosnom, ne samo od osmanlijske najezde od 15. stoljeća, negoli u diplomatskim redovima, od Berlinskog kongresa 1878. do sada, neuspješno. Vjerojatno je sada vrijeme i čak čini mi se, da će i ovaj slučaj pomoći tome da se realnije sagledaju problemi i da se ide na rješavanje prema stvarnim stanjima, a ne prema nekakvim iluzijama.

NENAD IVANKOVIĆ: Gospodine Predsjedniče, možda da se ipak vratimo na ovo što se jučer događalo - činjenica je da je, prvo, odluka bosansko-hercegovačkih Hrvata donijeta autonomno, dakle, oni su sami donijeli. Mene zanima, a mislim da bi to i hrvatsku javnost zanimalo - koliko je sada bila uloga Hrvatske, odnosno hrvatskog državnog vodstva s vama na čelu pri donošenju ovakve druge odluke u posredovanju i u čemu su konkretno, i taj hrvatski doprinos iz Zagreba bio prisutan.

PREDSJEDNIK: Očito da se pokazalo ponovno da samim time što smo i potpisnici Daytonskog sporazuma, samim time, što su prilike u Bosni i Hercegovini od bitnog interesa za Hrvatsku, ne samo sa stanovišta održanja hrvatskog nacionalnog bića u Bosni i Hercegovini, nego sa stanovišta nacionalne državne sigurnosti Hrvatske, s obzirom na granice. Treba podsjetiti da smo mi bili suočeni sa takvom situacijom da je u muslimanskom vodstvu u početku bilo nerazumijevanja agresije jugokomunističke armije i velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Treba podsjetiti na to da je taj hrvatski puk u Hercegovini svojim tijelima spriječio prelazak tenkovskih postrojbi jugokomunističke armije u ljeto 1991. godine, u Dalmaciju, kada su sei kada se jugokomunistička armija bavila idejom, ne samo da savlada hrvatsku demokratsku vlast, da je obori, negoli da ovlada svim područjima, ako ne od Zadra, a ono od Splita - ako ne od Splita, južno, istočno od Neretve. Kada je bilo između nekih predstavnika i Muslimana i Srba razgovora o tome da zajednički treba - i tu su korijeni bili kasnijeg sukoba Hrvata i Muslimana - da zajednički trebaju ovladati područjem od Ploča do Neuma za Muslimane, a od Neuma, Dubrovnikom i Prevlakom za Srbe. Prema tome, taj problem u čemu je sve sukob, u čemu je bit problema, je takav da mnogi međunarodni čimbenici to nisu shvaćali, i da je tu onda Hrvatska bila ta, koja im je ukazala - gospodo, nije riječ samo o unutarnjim sukobima u Bosni i Hercegovini, nego je riječ o bitnim interesima hrvatske države. Prema tome, hrvatska država je zainteresirana i za opstojnost hrvatstva u Bosni i Hercegovini i za sigurnost svojih granica. Sa tog stanovišta mi smo takvu odgovornost preuzimali i pred Međunarodnom zajednicom, i, kazali da od nje ne možemo odustati, i, Međunarodna zajednica je, osim toga, spoznala da se ta kriza ne može ni riješiti bez nas. Sa tog gledišta i u ovom slučaju bilo je riječi o tome, da sami predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i predstavnici Međunarodne zajednice nisu mogli naći rješenje, i da sam im onda dao, kao što samo uostalom dao i inicijativu da se dođe do Daytonskog sporazuma - tako sam i sada tražio rješenje, koje bi bilo prihvatljivo i za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, u Federaciji posebno, i za Međunarodnu zajednicu. U tome je nezamjenjiva uloga Hrvatske.

OLGA RAMLJAK: Gospodine Predsjedniče, kako se u ovim zamršenim okolnostima, u kojima će se održati izbori u Bosni i Hercegovini može snaći obični građanin - birač. Kakva je vaša poruka biračima u Bosni i Hercegovini, hrvatskom narodu u cjelini.

PREDSJEDNIK: Pitanje je na mjestu, i drago mi je da ste ga postavili. Naime, postavlja se pitanje - i, jučer smo postavili pitanje - zašto prije nije došlo do takve ili onakve odluke? A, nije došlo zato zašto su predstavnici Hrvatske, takoreći u posljednji čas donijeli odluku - zato što nisu znali stvarno stanje, zato što su oni pojedinačno i razgovarali sa predstavnicima OESS-a i nadali su se da će pojedine stvari biti riješene, a na kraju nisu bile rješavane. I, zbilo se tako da smo, takoreći dan uoči izbora došli do prihvatljivog rješenja i za Hrvate i za Međunarodnu zajednicu, i da zaista običan birač može biti zbunjen, i, možda čak i dezorijentiran šta da čini, odnosno da se nije pripremao za izbore. I, zbog toag je veoma važno javnost bude upoznata, i, mi smo zamolili, i g. Frowick se složio s time da on mora dopustiti hrvatskim predstavnicima danas da se obrate i svojoj javnosti. I, kada ste mi već postavili to pitanje, onda ja koristim da se ja sada obratim predstavnicima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i svuda drugdje u Hrvatskoj, i u svijetu, da sudjeluju na izborima, jer sa tim izborima ponovno odlučuju o daljnjoj svojoj sudbini. Ja sam i u tim razgovorima kazao, međunarodnim predstavnicima - gospodo, ja ne nastupam pred vama zato da bi HDZ pobijedio, nego zato da se obrane interesi hrvatskog naroda. Prema tome, riječ je o opstojnosti hrvatskog naroda, kao što rekoh, u Bosni i Hercegovini, riječ je o tome da možemo osigurati provedbu Washintonskih i Daytonskih sporazuma, za što mi jesmo, na crti onih sporazuma koje smo postigli sa predstavnicima Muslimana u Splitu, i zato je veoma važno, i ja koristim ovu prigodu - da pozivam sve ljude iz Bosne i Hercegovine, hrvatske ljude i iz Hrvatske i iz svijeta - da sudjeluju u tim izborima, i da na taj način dadu povjerenje onim ljudima, koji su do sada u maksimalnom obliku osigurali, s obzirom na međunarodne okolnosti budućnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i interese hrvatskog nacionalnog bića i samostalne Hrvatske u cjelini. I, smatram da je veoma važno da ta vijest dođe i u tom smislu mislim da će sinoćnji razgovori i poruka koje su dali i predsjednik član Predsjedništva BiH, a tu su bili predsejdnik Federacije i ostali članovi hrvatskog vodstva, i poruka, koju je dao sam g. Frowick, djelovati na hrvatsku javnost da se odazove izborima, i da ti izbori proteku onda, ne samo, što normalnije u datim nenormalnim okolnostima, nego i uspješni za hrvatski narod.

HLOVERKA NOVAK-SRZIĆ: Gospodine Predsjedniče, hvala vam na ovom razgovoru.

PREDSJEDNIK: Molim.

/Završeno u 10,55 sati./