Inauguralni govor Stjepana Mesića 2005.

Inauguralni govor Stjepana Mesića 18. veljače 2005. autor: Stjepan Mesić

Poštovani visoki gosti i uzvanici,
gospođe i gospodo,
dragi prijatelji,

S osjećajem velike odgovornosti položio sam upravo, po drugi puta, prisegu kao predsjednik Republike Hrvatske. Preuzimam najvišu dužnost u prilikama koje su daleko bolje od onih godine 2000-te, kada sam prvi puta stupio na funkciju Predsjednika.

No, to ne znači da su zadaci što stoje preda mnom laki ili jednostavni. Naprotiv!

Danas, na početku svojega drugog predsjedničkog mandata osjećam potrebu, a smatram i dužnošću, obratiti se onima koji su me izabrali. Želim se obratiti i svim građanima Republike Hrvatske, a htio bih nešto reći i našim susjedima, kao i cijeloj međunarodnoj zajednici.
 
Onima koji su mi na izborima dali svoj glas, poručujem: opredijelili ste se za mene, jer ste prepoznali politiku koju sam zastupao, jer ste je razumjeli i prihvatili kao svoju. Dali ste mi još jednom svoje povjerenje, jer ste ocijenili da su moji poticaji, moje inicijative i moje intervencije usmjerene na poboljšavanje života u Hrvatskoj. Dijelite moje uvjerenje da Hrvatska mora biti demokratska, civilizirana i napredna država, država vladavine prava i tolerancije, država u kojoj nitko neće biti diskriminiran, a svi će biti ravnopravni i jednakopravni. Vama obećajem da ću i u narednih pet godina ustrajati na istim načelima i zauzimati se za iste ciljeve.

Demokratska Hrvatska, država svih svojih građana, ponavljam: ravnopravnih građana, bila je i ostaje moj prvi i najviši cilj!

Hrvatska u kojoj će se dobro živjeti, u kojoj će se živjeti od rada i rezultata rada, u kojoj će se vrednovati znanje i kvalificiranost, a ne lukavstvo i prijevara, o takvoj Hrvatskoj sanjam.

Zajedno s vama – u to sam siguran – taj se san može pretvoriti u stvarnost.

Obraćam se svim građanima Republike Hrvatske. Prisegom što sam je dao, ja sam postao vaš predsjednik. Za mene su svi građani jednaki i nije uopće važno, što se dio vas na izborima opredijelio za druge kandidate. Izbori su iza nas. Hrvatska ima jednoga predsjednika i taj je predsjednik ovdje za sve vas. Ako vas u prvome mandatu nisam uspio uvjeriti u opravdanost svojih poteza, ako vam u kampanji nisam uspio približiti svoja stanovišta, trudit ću se da to učinim sada.

Ne želim dijeliti, nego objedinjavati. Ne želim vladati, nego služiti – svima vama i našoj domovini.

Obraćam se susjednim državama. U svojem prvom mandatu odlučno sam se zauzimao za normaliziranje odnosa i razvijanje dobrosusjedske suradnje. Bilo je, a ima i danas prepreka na tome putu. Neke su kod nas, na našoj strani, neke se pojavljuju kod vas. Nemojmo tražiti ono što nas udaljuje, nađimo ono što nam omogućuje da mirno i sigurno živimo jedni uz druge i da u suradnji ostvarujemo svoje interese. Surađujmo na putu prema ujedinjenoj Europi, jer nam je taj put zajednički !

Nemojmo dozvoliti prošlosti da nam onemogućava put u budućnost. Ali, ne prešućujmo prošlost. I, što je možda još važnije – nemojmo prošlost krivotvoriti, ni ovu jučerašnju, ni onu nedavnu. Svaka borba protiv istine unaprijed je osuđena na neuspjeh. A svatko, tko se ne želi suočiti s istinom o sebi i o vlastitoj prošlosti – taj je kukavica. Smognimo hrabrost da istini pogledamo u oči, i to najprije istini o sebi samima, a tek potom o drugima.

Vama, našim susjedima, obećajem: suradnja u regiji, dobri i normalni odnosi, ne samo među državama, nego i među njihovim stanovnicima, ostaju među prioritetnim ciljevima vanjske politike za koju ću se zauzimati. Dijelit ćemo s vama naša iskustva u približavanju Europskoj uniji, odnosno rado ćemo koristiti iskustva onih koji su već u Uniji.

Radit ću i dalje na prevladavanju hipoteke nedavnih ratova, što znači da ću se nastaviti zauzimati za pravo svih koji su izbjegli, ili bili prisiljeni napustiti svoje domove, da se vrate u miru i sigurnosti. Isto tako, neću posustati u naporima da pomognem pri rasvjetljavanju sudbine onih koje se i danas još smatra nestalima – na svim stranama.

Regija u kojoj će postojati otvorene granice, u kojoj se nitko neće osjećati ni smjeti osjećati ni privilegiranim, ni diskriminiranim na bilo kojoj osnovi, regija mira, sigurnosti, suradnje i uzajamnog razumijevanja – usprkos različitostima – to je regija o kojoj sanjam.

Zajedno – u to sam siguran – taj san možemo pretvoriti u stvarnost.

Obraćam se međunarodnoj zajednici, svijetu. U proteklih pet godina moji su napori na polju vanjske politike bili u prvome redu usmjereni na izvlačenje Hrvatske iz praktične izolacije i na mijenjanje slike Hrvatske izvan njezinih granica. Bez lažne skromnosti mogu reći da sam u tome uspio. I moram zahvaliti na podršci što sam je u tome u svijetu imao. Bez vašega razumijevanja moji napori ne bi mogli uroditi plodom.

 

Svijet u kojem danas živimo bitno se razlikuje od onoga od prije pet godina. Nad današnjim svijetom nadvila se opasnost globalnog terorizma, praćena rizicima koji proizlaze iz ne uvijek prikladnih metoda što se upotrebljavaju u borbi protiv toga zla naših dana.

 
Hrvatska je bila među prvima, ako ne i prva, koja je pozvala na stvaranje svjetske antiterorističke alijanse. U našu privrženost borbi protiv slijepog terora, ma gdje i bez obzira pod kojom maskom nastupao, ne može se sumnjati. Ali, tražili smo, a tražit ćemo i dalje da se sve radi u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i pod mandatom svjetske organizacije. Hrvatska na to ima pravo. Dapače, Hrvatska je na to, kao sljednica jedne od zemalja – osnivača Ujedinjenih naroda – i obavezna.

 
Vama u svijetu, obećajem: nastavit ću raditi na tome da Hrvatska bude otvorena država, spremna primati i davati, usmjerena na ulazak u euro-atlantske integracije i duboko privržena stvari mira i sigurnosti u globalnim razmjerima. Poticat ću svaki potez, svaku inicijativu usmjerenu na to da nas vi u svijetu prihvatite kao pouzdane partnere i saveznike – ne zato što bismo u svemu mislili jednako kao i vi, nego zato što smo pristaše jedinstva, građenog na različitostima.

Svijet u kojem rat neće biti pravilo, a mir iznimka, svijet u kojemu razvijenost neće biti privilegija, nego pravo, svijet u kojem će veliki i moćni dokazivati svoju snagu pomažući malima i slabima, a ne dominirajući njima, to je svijet o kojemu sanjam.

Zajedno, siguran sam u to, taj san može se pretvoriti u stvarnost.

Na kraju, samo još ovo: moje su ovlasti određene Ustavom, moje dužnosti naznačene su i u prisegi koju sam maločas dao. No, ja imam i jednu obvezu, ali i jedno pravo što nisu zapisani ni u jednom dokumentu. Ja sam, naime, kao predsjednik Republike, jedini dužnosnik kojega građani izravno biraju. Moje je pravo, ali i moja obveza uvijek i svuda nastupati kao njihov predstavnik.

Stoga obećavam: uvijek i svuda govorit ću o svemu što zanima naše građane, o svemu što ih tišti, o svemu što ih smeta, ali – naravno – i o svemu što odobravaju. Bit ću u punom i pravom smislu riječi predstavnik građana, bit ću – kao što sam bio i do sada – predsjednik-građanin.

Vi ste me doveli na ovu visoku dužnost, vi ste mi povjerili funkciju predsjednika Republike, zbog vas sam ovdje i zbog vas i za vas radit ću u narednih pet godina.

Vi, građani, ste izvor moje snage, a ja sam vaš oslonac u vlasti. Zajedno možemo postići neizmjerno mnogo.

Siguran sam – možemo! Počnimo još danas!

Hvala!