Ištipana hartija/Knjiga prva/Po karnevalu

← Mrtva Dijana

Ištipana hartija Knjiga prva, PO KARNEVALU autor: Janko Polić Kamov

S gladi →

Po karnevalu

I

Karneval je pobjego brzijem krokom

i odn'o i mladost i smijeh.

Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...

i vjerujte: osto je — grijeh!

Na koljena, ženo, na koljena bijela,

na kojima drhtaše blud;

studena će ploča izgrditi meso,

a klečanje stišati grud.

O pogni se dublje, ugrbi se cijela

da osjetiš čemu je put,

pa kad će se trunit komadi života,

to korbač će kidat ih ljut...

Karneval je pobjego brzijem krokom

i odn'o i mladost i smijeh.

Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...

i vjerujte: osto je — grijeh!

II

Naskito se Judejom buntovni prorok,

zanošljiv ko orlujski let,

a riječ mu talasaše gomile ljudske

i najposlije bilo mu — mrijet.

Pred ljubovcam onim divljokosim, crnim...

gdje trzaše majčina bol...

pred razdrtim ljudstvom od gladi i jada,

on stajaše krvav i gol.

Ispljuckana put je sad čovječja bila,

što miljaše zgnječena tud...

Ah — nekad je slobodna lijetala svijetom

i širila žarmiris svud.

Nebesa se zastrše maglama mutnim,

ukočiše aprilski zrak,

a dosada stisla nedogledno ljudstvo

i spustila mrtvi u mrak.

III

Uzbješnjeli mozak od prevratnih misli

i opor ko podivljo hat

što nije sve snovo!... Uspjenjene mase,

gdje polaze krvni u rat...

A s prezirnih usana je sijevnuo porug

na zakon i vjeru i red...

s rastvorenih priroda izbaca ralja

svoj plameni, lavinski jed...

Atmosferom drhtaju orkanski vjetri,

u svemirski, razorni dah,

a zgrada se ogromna — staklena čaša —

uznjihana drobi u prah...

Sad klonule oči i beskrvne usne

i mlohava staračka put

sve prima — i na riječ il spružene prste

ko psetance ide u — kut.

IV

Opustješe mehane, usnuše noći

i bezriječna prhnula strast

i mahniti zvuci sa nemirnih žica

i vulkanska pršteća strast.

Ej, pamtiš me, kćerko prelijepoga bluda,

kad srkasmo opojni mir,

Što plivaše kroz dim i razlito pivo,

kroz vascijeli bordelski pir?

A oči se sklapaju, klecaju uda...

Zar svemu je dospio kraj?

Kroz mamurluk, hropac i umornu miso

put vodi u — prorokov raj.

Karneval je pobjego brzijem krokom

i odn'o i mladost i smijeh...

Beskonačni psalmi... hekatompska zduha...

i vjerujte: osto je grijeh.

Sljedeća stranica→