Ištipana hartija/Knjiga prva/Krst
← Naslovnica | Ištipana hartija Knjiga prva, KRST autor: Janko Polić Kamov |
Mrtva Dijana → |
Krst
uredi- Bijah dijete golcato i meko,
- uzdrhtano kraj prozora,
- na obali našeg mora,
- gdje se ljube do dva svijeta,
- gdje se vjere do dva diva
- i cjelivu onom punom
- atmos gdje se odaziva.
- Ljubio sam šum ti divlje,
- vjereniče strasni,
- i sa njega lijetah s dušom
- kroz kraj onaj krasni:
- kroz vrleti, kroz šikarje,
- gdje se bura vere. —
- Bijah dijete na obali,
- gdje se do dva diva ljube,
- gdje se do dva svijeta vjere
- u cjelovu, što bez mjere
- sve od strasti pjenu baca,
- bijelu kano mlijeko.
- Uzdrhtano kraj prozora
- bijah dijete golcato i meko...
- Krstili me bijelim znojem,
- što se iskri i bacaka,
- u šumljavi, u lomljavi,
- gdje se gubi riječ svaka,
- tek će put da puti pljuska
- ko sadička ljubav muška
- zapjenjena, uzavrela,
- i krvava, luda, gola,
- poljupcima plamenijem,
- poljupcima — bola.
- Ja sam slušo krik u noći
- vjerenika dvoje,
- bijelom pjenom s jednog pljuska,
- što se znoje.
- Vrcale su kapi one,
- kapale u lice,
- šibale mi gordu glavu
- pobješnjelo, nemilice,
- i derale kožu blijedu
- i srtale pored mozga —
- u ogromnom svom jedu
- pojile me dugo bijesno
- polijećući obijesno,
- vitlajući vlažne kose,
- prodirući kroza halje —
- Bješe da mi dušu nose
- više, dublje, nekud dalje.
- Ja sam kršten kapljam znoja
- ljubavnika i sadika,
- bez umira, bez pokoja,
- u ponoćje divljeg krika —
- ko krvavi cjelov skepse,
- ko ideja skitalice,
- ogladnjelog, jadnog lica,
- umornijeh kosti,
- proganjana nemilice,
- bez sućuti, bez milosti,
- bez korice suha kruha,
- poispala, trula ruha,
- išćerana s ljudskog društva
- po nalogu redarnika.
- Ja sam kršten kapljam znoja
- ljubavnika i sadika,
- bez umira, bez pokoja,
- u ponoćje divljeg krika.
Sljedeća stranica→ |