Hrvatsko-latinski rječnik/Predgovor

Uvod Hrvatsko-latinski rječnik —  Predgovor
autor: Milan Žepić
Kratice


Predgovor

U ovaj su rječnik uzete u prvom redu riječi i fraze, koje se nalaze u ovim vježbenicama: Fr. Maixner: Latinska vježbenica za više razrede hrvatskih gimnazija, dio I. i II.; Stj. Sene: Latinska vježbenica za četiri gornja razreda gimnazije; Jov. Turoman: Sintaktički zadaci, III. dio; Žepić: Zadaće o skladnji latinskoga jezika I. i II. dio. Taj je materijal upotpunjen riječima i najobičnijim frazama iz Rječnika hrvatskoga jezika, što su ga skupili i obradili dr. F. Iveković i dr. Ivan Broz. Mnoge riječi primljene su također iz knjige: Deutsch-lateinisches Schuloworterbuch von F. A. Heinichen, 5-te Aufl. von C. Wagener, Teubner 1895., koja mi je kod izrađivanja uopće vrlo mnogo služila. Upotrebljavao sam još i Heinichenov Latinsko-hrvatski rječnik u novijem hrvatskom izdanju, onda Šulekov Njemačko-hrvatski rječnik i Filipovićev Hrvatsko-njemački rječnik.

Na koncu nalazi se rječnik vlastitih imena, u koji sam uzeo mnogo zemljopisnih imena, osobito onih, koja se tiču naših krajeva. Imena, koja se ne nalaze u klasičnih pisaca, označena su zvjezdicom.

Kod prosuđivanja ove knjige molim, da se uzme u obzir, da je to prvi takav rječnik u našoj literaturi. Bojeći se, da knjiga ne izađe prevelika, nijesam uzimao u nju mnogih riječi, za koje sam mislio, da ih učenik ne će trebati. Uza sve to sam uvjeren, da će mnogi gdjekoju riječ smatrati suvišnom, i opet, da će se gdjekoja i običnija riječ u njem uzalud tražiti. Tomu se nije dalo izbjeći s razloga, što mi još danas nemamo rječnika našega književnoga jezika, jer će sigurno svatko priznati, da ni u najvećem našem rječniku, što su ga napisali Iveković i Broz, nema ni izdaleka svih valjanih riječi, koje se u našoj literaturi upotrebljavaju.

Nekoje su riječi i fraze ušle u ovaj rječnik, kojima bi se dalo s jezičnoga stanovišta zabaviti, ali je to učinjeno za to, što sam ih našao u onim vježbenicama, koje sam uzeo za temelj ovoj knjizi.

Konačno smatram ugodnom dužnošću srdačno zahvaliti prijatelju i kolegi gosp. Miši Krkljušu, koji je vrlo savjesno čitao jednu korekturu pak me tako na mnoge nedostatke upozorio.

U Zagrebu, mjeseca lipnja 1902.
M.Ž.