Hrvatski triptih boli

SANDRA I TOMISLAV DRETAR -

HRVATSKA TRIPTIH-FUGA SMRTI

Muslimanova svakidasnja Jadikovka u Srebrenici (lijevo krilo triptiha)


Allahu dragi, oni dolaze, k nama
Šalju muk i jauk ispred sebe.
Tama im prethodi. Na obzoru
Mučni lavež budi usnule šume.
Mi nismo spremni primiti goste.
Mi sami, mi smo jedino meso
Na ovoj posnoj trpezi. Naše su postelje
Hladne, naši dlanovi puni ozeblina.
Naše ruke ne žele grliti smrt.
Njima kulja iz očiju oganjmrak.
Naše oči ne vide svjetlost u njihovom mraku.
Oni sade strah u naše želudce,
Nama cvjeta zebnja u nutrini,
Mi smo plod zebnje, mladost smrti.
Bože oni dolaze. Nose tri prsta zrakom punim dinamita.
Troprsta smrt visi u zraku. Zrak
Jeste troprsta neman. Jezik joj
Kroz iz tri kame palaca. Brada
Njihova od tri pedlja sa tri
Prsta u tri noći obvija tri dana.
Guši dimom i praznookom
Lubanjom, smije se grohotom. A mi,
Mi plačemo, majko, oni grohoću.
Oni slave svog šljivoboga.
Oni nas prinose Šljivobogu žrtve paljenice;
Bože oni dolaze. Nose tri prsta.
Troprsta smrt visi u zraku. Zrak
Jeste troprsta neman. Jezik joj
iz tri kame palaca. Brada
Njihova od tri pedlja sa tri
Prsta u tri noći obvija tri dana.
Guši dimom i praznookom
Lubanjom, smije se grohotom. A mi,
Mi plačemo. Majko, oni grohoću.
Oni slave svog Šljivoboga.
Oni nas žrtve paljenice prinose Šljivobogu.
Oni nas u holokaust kolju
Bože oni su stigli u naše selo.
Oni su smrt, oni su tri prsta,
Oni su kama, oni su plamen,
Oni su groza i jeza, oni su
Tako sigurni u sebe, oni
Ne vole ni sebe ni nas.
Oni imaju oganj u očima,
Oni imaju oči u ognju.
Oni očima grle naše vratove,
Oni nam vratove jezikkamama ližu.
Naša im krv klizi niz oštrice
Jezika. U dlanove im se gnijezdi
Naša krv. Otud im radost cvjeta.
Bože oni su prošli našim selom.
Odnijeli su svoj obzor koji
Je lajao kroz čeljust psinestrojnica.
Odnijeli su svoje šupljooke
Lubanje na crnom baršunu.
Odnijeli su troprste jezikkame.
Odnijeli su svoj grozosmijeh.
Umuknuo je njihov kikot.
Ostao je muk iza njih. Sad pepeo
Pjeva u svitanju. Sad garež stanuje
U našim kućama. Grli prazninu.
Našu krv odnijeli su u cvjetovima
Koji cvjetaju u njihovim dlanovima.
Da li je muk njihova domovina?
Bože, imamo li mi domovinu
U ovim tišinama umuklih jauka?
Dok nam cvjeta zebnja u nutrini,
Nama koji smo plod zebnje, mladost smrti
u Srebrenici ljeta jednog Gospodnjega.


Srednja slika hrvatskog triptiha Hrvatova molitva Bogu u Vukovaru 1991. godine

Rekli su nam – siđite pod zemlju
Uzmite svijeće, neka gore svijeće
dok njihova gore svjetla crvena,
Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
Siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,
Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo !
znajte da crno je boja svjetla;
Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu pretvara u vodu smrtodajnu.
I lije smrt iz Šljivančaninove šljivove predpotopne zore.
Smrt kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
Ispod čovjeka-šljivoboga, ispod asfaltnih vukovarskih šetališta
živimo mi ljudi iz podzemnih tunela u špiljama, mrak, mi kopamo mrak,
Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
Mi ljudi sendviči, mi odresci sna Između dva sloja smrti, san u smrti.
Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
I rekoše nam siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,
Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo,
Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu pretvara u vodu smrtodajnu.
Ona kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
Ispod čovjeka u spiljama, mrak, mi kopamo mrak,
Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
Mi ljudi sendviči, mi odresci sna Između dva sloja smrti, san u smrti.
Oni dolaze gladni naše pulpe, žedni Našeg svjetla, a mi, mi to branimo,
branimo kap po kap svjetla naših svijeća u podrumima Vukovara.
Mi branimo naše svjetlo, mi žvačemo vatru.
Oni pjevaju, oni hvale svog Boga, i mi ga hvalimo, mi sami istog Boga slavimo,
Boga za sve nas. Bože, dođi nam spasiti nas, mi te molimo,
Donosimo ti svijeće, donosimo ti tvoje svjetlo u podrume Vukovaru
gdje čuvamo tvoju svjetlost. Bože, prihvati našu molitvu,
Bože ne dopusti da tama u proguta svjetlost u podrumima Vukovara,
Svemogući spriječi, ne dopusti da zgasne svjetlo tvoje u podrumima Vukovara.


Sandra Dretar: Briselska razglednica smrti na Jjihad blagdan

Ljubavi moja, to je bio dan,na dan smrti po Jjiha blagdanu
Dan ne-dan, bilo je teško za ožujak, teško.
Za Brusseliens u Bruxellesu
Htjela sam uzeti pauzu za objed,
Napisati to u pjesmu za tebe.
Oprosti mi. Između dvije doze penicilina
Samira mi je plakala u rukama, a ja sam samo otišla.
Poljubi ju umjesto mene. Nisam mogla nikoga ništa pitati,
jer nije bilo Interneta. Ona,
Užasnuta, jer nije znala gdje joj je sin.
Možda krvari negdje na asfaltu bez imena, bez svjedoka
I tad kad sam se sjetila tebe.
Ona je dobila vijesti o mjestu ne-mjestu,
Ne želim ti reći što je napisano u poruci.
Noć, dugonoć ovdje, u Briselu preko Brussela pada po Bruxelessu ,
a lampa lije crno svjetlo u crnu nesigurnost.
Sanja mi se biti kao i sve druge obične stvari.
Negdje drugdje, ako ih ima kao ja.
U Bruxellesu su ih koristili da otope svoja srca.
Oni koji su zapalili benzin u Bihaću, mom rodnom gradu
Tko se opekao, tko se spržio, koga ni u pepelu nema
Tko je spaljen, gdje mi je mladost spaljena, dok su granate cvjetale,
Čak i ove bombe s kasnijim paljenjem
Plesali su nam rock ‘n’ roll, njihov hip-hop, njihovo uvrnuto ojkanje,
njihov prokleti jeziktangoamoroso raspojasan još od ere Čobabina.
Dok je nebeska kaskada krvi slapom lila s okolnih brda, s Plješevice
i smaragdna Plitvičkih jezera.
Bio bi taj vatreni jezik mraka poslan na nebesa k’ Bogu, k’ Allahu, dok
Ljubila sam prazninu u jasno, prazno oko noći
Ne znam uvijek pisati o njima.
Ne želim to sada kad vidim da su moje suze
zapravo briselske suze iz Bihaća
Bili su isti i u Bihaću i u Bruxellesu.
Želim da svi vi zapišete to u stihove.
Savršenstvo većine, prozirna osjećanja,
Slatka kao majka čiji je sin spašen.
I da je bol koju si stavio na vagu pretegnula sreća življenja
Je li sve isto, s istom tugom kao i u Brusselu,
Priznajem, ali zaboravimo prazninu, zaboravimo sve nas.
Ljubavi moja, nazvat ću te sutra ako bude Internet u redu.
Ako bude inter-kontakt postojao i ako budem živa u Bruxellesu….kad teče krv.