Hrvatski triptih boli
SANDRA I TOMISLAV DRETAR -
HRVATSKA TRIPTIH-FUGA SMRTI
Muslimanova svakidasnja Jadikovka u Srebrenici (lijevo krilo triptiha)
- Allahu dragi, oni dolaze, k nama
- Šalju muk i jauk ispred sebe.
- Tama im prethodi. Na obzoru
- Mučni lavež budi usnule šume.
- Mi nismo spremni primiti goste.
- Mi sami, mi smo jedino meso
- Na ovoj posnoj trpezi. Naše su postelje
- Hladne, naši dlanovi puni ozeblina.
- Naše ruke ne žele grliti smrt.
- Njima kulja iz očiju oganjmrak.
- Naše oči ne vide svjetlost u njihovom mraku.
- Oni sade strah u naše želudce,
- Nama cvjeta zebnja u nutrini,
- Mi smo plod zebnje, mladost smrti.
- Bože oni dolaze. Nose tri prsta zrakom punim dinamita.
- Troprsta smrt visi u zraku. Zrak
- Jeste troprsta neman. Jezik joj
- Kroz iz tri kame palaca. Brada
- Njihova od tri pedlja sa tri
- Prsta u tri noći obvija tri dana.
- Guši dimom i praznookom
- Lubanjom, smije se grohotom. A mi,
- Mi plačemo, majko, oni grohoću.
- Oni slave svog šljivoboga.
- Oni nas prinose Šljivobogu žrtve paljenice;
- Bože oni dolaze. Nose tri prsta.
- Troprsta smrt visi u zraku. Zrak
- Jeste troprsta neman. Jezik joj
- iz tri kame palaca. Brada
- Njihova od tri pedlja sa tri
- Prsta u tri noći obvija tri dana.
- Guši dimom i praznookom
- Lubanjom, smije se grohotom. A mi,
- Mi plačemo. Majko, oni grohoću.
- Oni slave svog Šljivoboga.
- Oni nas žrtve paljenice prinose Šljivobogu.
- Oni nas u holokaust kolju
- Bože oni su stigli u naše selo.
- Oni su smrt, oni su tri prsta,
- Oni su kama, oni su plamen,
- Oni su groza i jeza, oni su
- Tako sigurni u sebe, oni
- Ne vole ni sebe ni nas.
- Oni imaju oganj u očima,
- Oni imaju oči u ognju.
- Oni očima grle naše vratove,
- Oni nam vratove jezikkamama ližu.
- Naša im krv klizi niz oštrice
- Jezika. U dlanove im se gnijezdi
- Naša krv. Otud im radost cvjeta.
- Bože oni su prošli našim selom.
- Odnijeli su svoj obzor koji
- Je lajao kroz čeljust psinestrojnica.
- Odnijeli su svoje šupljooke
- Lubanje na crnom baršunu.
- Odnijeli su troprste jezikkame.
- Odnijeli su svoj grozosmijeh.
- Umuknuo je njihov kikot.
- Ostao je muk iza njih. Sad pepeo
- Pjeva u svitanju. Sad garež stanuje
- U našim kućama. Grli prazninu.
- Našu krv odnijeli su u cvjetovima
- Koji cvjetaju u njihovim dlanovima.
- Da li je muk njihova domovina?
- Bože, imamo li mi domovinu
- U ovim tišinama umuklih jauka?
- Dok nam cvjeta zebnja u nutrini,
- Nama koji smo plod zebnje, mladost smrti
- u Srebrenici ljeta jednog Gospodnjega.
Srednja slika hrvatskog triptiha
Hrvatova molitva Bogu u Vukovaru 1991. godine
- Rekli su nam – siđite pod zemlju
- Uzmite svijeće, neka gore svijeće
- dok njihova gore svjetla crvena,
- Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
- Siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,
- Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo !
- znajte da crno je boja svjetla;
- Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu pretvara u vodu smrtodajnu.
- I lije smrt iz Šljivančaninove šljivove predpotopne zore.
- Smrt kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
- Ispod čovjeka-šljivoboga, ispod asfaltnih vukovarskih šetališta
- živimo mi ljudi iz podzemnih tunela u špiljama, mrak, mi kopamo mrak,
- Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
- Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
- Mi ljudi sendviči, mi odresci sna Između dva sloja smrti, san u smrti.
- Dok laju psinestrojnice vatrenih ždrijela.
- I rekoše nam siđite pod zemlju, siđite pod zemlju,
- Držite svjetlo svijeća upaljeno, čuvajte svjetlo,
- Dok iznad nas jedan čovjek vodu živodajnu pretvara u vodu smrtodajnu.
- Ona kaplje iz njegovih očiju na krilate plamenkugle.
- Ispod čovjeka u spiljama, mrak, mi kopamo mrak,
- Mi kopamo kanale da teče svjetlost naših svijeća.
- Mi žvačemo zalogaje tame, mi pijemo vatru tame.
- Mi ljudi sendviči, mi odresci sna Između dva sloja smrti, san u smrti.
- Oni dolaze gladni naše pulpe, žedni Našeg svjetla, a mi, mi to branimo,
- branimo kap po kap svjetla naših svijeća u podrumima Vukovara.
- Mi branimo naše svjetlo, mi žvačemo vatru.
- Oni pjevaju, oni hvale svog Boga, i mi ga hvalimo, mi sami istog Boga slavimo,
- Boga za sve nas. Bože, dođi nam spasiti nas, mi te molimo,
- Donosimo ti svijeće, donosimo ti tvoje svjetlo u podrume Vukovaru
- gdje čuvamo tvoju svjetlost. Bože, prihvati našu molitvu,
- Bože ne dopusti da tama u proguta svjetlost u podrumima Vukovara,
- Svemogući spriječi, ne dopusti da zgasne svjetlo tvoje u podrumima Vukovara.
Sandra Dretar:
Briselska razglednica smrti na Jjihad blagdan
- Ljubavi moja, to je bio dan,na dan smrti po Jjiha blagdanu
- Dan ne-dan, bilo je teško za ožujak, teško.
- Za Brusseliens u Bruxellesu
- Htjela sam uzeti pauzu za objed,
- Napisati to u pjesmu za tebe.
- Oprosti mi. Između dvije doze penicilina
- Samira mi je plakala u rukama, a ja sam samo otišla.
- Poljubi ju umjesto mene. Nisam mogla nikoga ništa pitati,
- jer nije bilo Interneta. Ona,
- Užasnuta, jer nije znala gdje joj je sin.
- Možda krvari negdje na asfaltu bez imena, bez svjedoka
- I tad kad sam se sjetila tebe.
- Ona je dobila vijesti o mjestu ne-mjestu,
- Ne želim ti reći što je napisano u poruci.
- Noć, dugonoć ovdje, u Briselu preko Brussela pada po Bruxelessu ,
- a lampa lije crno svjetlo u crnu nesigurnost.
- Sanja mi se biti kao i sve druge obične stvari.
- Negdje drugdje, ako ih ima kao ja.
- U Bruxellesu su ih koristili da otope svoja srca.
- Oni koji su zapalili benzin u Bihaću, mom rodnom gradu
- Tko se opekao, tko se spržio, koga ni u pepelu nema
- Tko je spaljen, gdje mi je mladost spaljena, dok su granate cvjetale,
- Čak i ove bombe s kasnijim paljenjem
- Plesali su nam rock ‘n’ roll, njihov hip-hop, njihovo uvrnuto ojkanje,
- njihov prokleti jeziktangoamoroso raspojasan još od ere Čobabina.
- Dok je nebeska kaskada krvi slapom lila s okolnih brda, s Plješevice
- i smaragdna Plitvičkih jezera.
- Bio bi taj vatreni jezik mraka poslan na nebesa k’ Bogu, k’ Allahu, dok
- Ljubila sam prazninu u jasno, prazno oko noći
- Ne znam uvijek pisati o njima.
- Ne želim to sada kad vidim da su moje suze
- zapravo briselske suze iz Bihaća
- Bili su isti i u Bihaću i u Bruxellesu.
- Želim da svi vi zapišete to u stihove.
- Savršenstvo većine, prozirna osjećanja,
- Slatka kao majka čiji je sin spašen.
- I da je bol koju si stavio na vagu pretegnula sreća življenja
- Je li sve isto, s istom tugom kao i u Brusselu,
- Priznajem, ali zaboravimo prazninu, zaboravimo sve nas.
- Ljubavi moja, nazvat ću te sutra ako bude Internet u redu.
- Ako bude inter-kontakt postojao i ako budem živa u Bruxellesu….kad teče krv.