Bunjevče, brate!
Kraj Jadranskog mora
Znaš li gdje stoji
Velebit gora?
Vrleti silne
K nebu se dižu,
Srebrni vall
Temelj im ližu.
Velebit gora
Ponos Hrvata,
Milo nas sjeća
Bunjevca brafa.
Pod njim bo zdravo,
Niklo je sjeme,
Iz kog se razvi
Bunjevačko pleme,
Zato nam isti
Jezik je bratski,
Sladki i krasni
Jezik hrvatski.
Po njemu, brate,
Jedna smo duša,
Koja srdaca
Kucaje sluša.
Ti sada živiš
Na ugarskih ravni,
Gdje brižno čuvaš
Jezik svoj slavni
Najveće svoje
Blago na svietu,
Djedova svojih
Baštinu svetu.
I dokle bude
Bunjevačke krvi,
Hrvatski Jezik
Bio ti pro!
Vazda ga njeguj
Čuvaj brani,
Jeziku našem
Vjeran ostani!
