U tebi ja sam v'jek svoj proživio,
Drevni i l'jepi jeziče Hrvatâ;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kuću od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo, na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cv'jeće
Rojevi r'ječî u govoru tvome,
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti ne će.
