Po brdima Božja ruka laka
Prostrla je sela poput platna,
Tu se širi jedna zemlja skladna,
Kukuruzna, sočna, vinogradna
Što miriše poput medenjaka.
Prozirno k dječja duša, bistro,
Šumi more plavetno i čisto.
Obale-k košare jagoda:
Krovovi se naselja crvene,
A masline zelenilo nude
Da zaštite i ptice i ljude.
Na slavensko stablo tu je davna
Rimska još nakalemljena grana.
I hridine sve, i sve doline,
Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
Na krvavim temeljima stoje.
Razlijeva se nebom bijela pjena,
A na vodi, iza plavih stijena -
Oble gore kô grudi i koljena
Mladih žena što plivaju leđno.
Oči kuća srušenih do tla,
Svi tragovi ugašenog rata
Pune dušu, i htio bih znati -
Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
Prožimlju tako srce do dna.
Kô nestali snovi iz djetinjstva
Tu nada mnom blista krošnje siva:
Tisućljetna maslina, Hrvatska,
Puna rana, ali uvijek živa!
