Homilija na misi za stradale Zrinjane
| Homilija na misi za stradale Zrinjane autor: Vlado Košić |
|
Homilija msgr. Vlade Košića, biskupa sisačkog, na misi za Zrinjane stradale 9. i 10. rujna 1943. u Zrinu, 9. rujna 2012. – 23. nedjelja kroz godinu B |
Dragi Zrinjani, preživjeli u stradanju ovog mjesta i župe Zrin, poštovani potomci stradalih Zrinjana, draga braćo svećenici – gosp. župniče, gosp. kancelaru Sisačke biskupije, časne sestre redovnice, poštovani predstavnici braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, draga braćo i sestre u vjeri!
Rado vas sve pozdravljam i zahvaljujem svima na upornosti njegovanja sjećanja na Zrin, našu jedinu župu koja još uvijek nema ni jednog župljana nastanjenog u Zrinu. Nadam se da će se i to promijeniti. Kao što se već ipak nešto promijenilo – naime, možete vidjeti, na ulazu u ovaj liturgijski prostor na temeljima srušene župne crkve Našašća Svetog Križa: postoji već izrađen Idejni plan za rekonstrukciju ove župne crkve. Biskupija je zatražila od nadležnog ministarstva RH da joj se daruje ovo „sveto tlo“ na kojem stojimo, odnosno parcela na kojoj je stoljećima (barem od 1334. pa do 1943.) stajala župna crkva, na što je Ministarstvo predalo predmet Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Ono je od nas zatražilo idejni projekt gradnje crkve, da bismo onda mogli na temelju njega tražiti lokacijsku dozvolu. Sad smo upravo pred tim korakom, budući da smo dobili i od nadležnog Konzervatorskog odjela propisane uvjete i time dopuštenje da nastavimo s izradom projekta, odnosno da idemo prema lokacijskoj dozvoli za ponovnu gradnju ove srušene crkve. Ako Bog da, sljedeće godine – u kojoj će biti točno 70 godina od nemilog događaja uništenja Zrina – nadam se da ćemo započeti graditi crkvu.
Također osnovan je Stolni Kaptol Sv. Križa u Sisku, te će upravo ovog tjedna, u petak na blagdan Uzvišenja Sv. Križa biti ustoličeni prvi članovi Kaptola. Među kanonicima imenovan je i jedan arhiđakonom Gorsko-zrinskog arhiđakonata, kako smo nazvali ovaj dio naše Biskupije, koji obuhvaća župe u: Dubičko-kostajničkom, Glinskom i Petrinjskom dekanatu. Želio bih na poseban način upravo Stolnom Kaptolu Sv. Križa povjeriti izgradnju ove župne crkve, što će – nadam se – biti znak našeg konačnog povratka u ovo povijesno tako važno mjesto. I vječnog ostanka ovdje. Stoga mi je posebno drago da je danas s nama i prepošt sisačkog Stolnog Kaptola mons. Marko Cvitkušić.
Draga braćo i sestre,
Čuli smo današnja čitanja, Riječ Božju „koja ima moć spasiti duše naše“.
„Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!“ – poručuje nam prorok Izaija. I nabraja prorok što će to Bog izvesti u svome narodu, što će učiniti onima koji su u potrebi: „sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti; hromi će skakati kao jelen, njemakov će jezik klicati.“ Kako nam je potrebno, dobri Bože, da Ti uspostaviš pravdu na našoj zemlji! Zato se ne želimo i ne smijemo mi osvećivati, jer Tvoja je osveta za svaku počinjenu nepravdu: „odmazda dolazi, Božja naplata“. Neki misle da mogu činiti nepravde uvijek i da im nitko ništa ne može. Varaju se, jer Bog sve vidi i on će se kad-tad zauzeti za one kojima je nepravda nanesena, te će uspostaviti pravdu. Ali zato je potrebno držati otvorenim i oči, i uši i jezik – da vidimo, čujemo i govorimo istinu!
Gospodin u Evanđelju vraća upravo te sposobnosti gluhom mucavcu; on ga dotiče i izgovara: „Effata!“, što znači „Otvori se!“ Kako je teško gledati i slušati ljude koji su i gluhi i nijemi na nepravde, koji niti znaju niti žele znati istinu, koji se boje založiti se za pravdu. I svima nama, osobito gluhom i nijemom dijelu našega naroda, Gospodin danas govori: „Effata!“ – otvori se, ti čovječe, koji si postao gluh za istinu; neka ti se jezik razveže, te progovoriš o onome što je istinito i dobro, bez straha za sebe – jer više ne moraš šutjeti, pozvan si i obdaren mogućnosti da bez bojazni govoriš i širiš istinu.
I mi smo ovdje, draga braćo i sestre, kako bismo i usnama i srcem izrekli ono što oni koji su tu pobijeni ne mogu reći. Pozvani smo, i od Gospodina obdareni snagom i moći, da se bez straha usprotivimo nepravdi i da se borimo za istinu i pravdu – i o Zrinu, i o Španovici, i o Borićevcu, i tolikim drugim mjestima stradanja našega naroda. I da već jednom skinemo lažnu masku „osloboditelja“ koji su obični i to najkrvaviji zločinci, a koji se i danas skrivaju pod krinkom „antifašista“. Dapače, zagovornici zločina još i danas nazivaju ove spodobe našim borcima za slobodu hrvatskoga naroda, dapače da su upravo oni „započeli što su branitelji u Domovinskom ratu samo završili“, tj. borbu za uspostavom slobodne nam domovine Hrvatske! Koje bezočne laži i kojih li izvrtanja istine! „Effata!“, narode moj hrvatski, „Effata!“, branitelji zločinaca i hvalitelji „lijepe kape partizanke“. Dok god imamo i jednog zagovaratelja laži i zločina, nama, braćo i sestre, ne može biti bolje! Naša je Domovina već umorna od onih koji se suprotstavljaju istini, ali mi kršćani se nikada ne smijemo umoriti u borbi za istinu!
Upravo smo zato danas ovdje, u Zrinu, jer se nismo umorili, jer vjerujemo u istinu i pravednost, jer znamo da Gospodin naš Isus Krist, premda je sam podnosio nepravde i bio ubijen „radi pravednosti“, neće dopustiti da nepravda zavlada i da se istina ne sazna i ne pobijedi. On je istina, on uskrsnuli naš Gospodin. On je pobijedio smrt, on je nadvladao sve spletke i zavođenja. On nam ne obećava laku pobjedu niti nam uši ispunja lažnim nadama, ali nam daje snagu svoga Svetoga Duha – koji je jači od svih izrugivača nevjerničkih – da izdržimo do kraja i da izborimo pobjedu koja neće proći, kojoj nema kraja i koja nikome ne može biti prijetnja. Istina, ne trpe te pobjede Božje oni koji služe zlu i ne žele da se istina sazna, te da se razotkriju njihova zlodjela, ali Bog je veći od ljudskog srca i zna sve. On može zacijeliti i iz ljudskog srca izagnati zlo, promijeniti ga u dobro, usaditi u njega svoga Duha utješitelja, svoju milost i svoju ljubav. A ona je kadra spasiti svakog, baš svakog čovjeka.
Sinoć sam u Sisku bio na priredbi „Keltska noć“. I moram reći da je to hvalevrijedno povijesno prisjećanje na događaje i ljude koji su učinili da Sisak bude i ostane „grad hrvatskih pobjeda“, ponosan i lijep, svima nama drag i da se sjećajući njegovih slavnih i velikih dana, osoba i događaja i mi danas na njima nadahnjujemo i da ih slijedimo. No, baš zato ne mogu prešutjeti ono što me strašno iznenadilo, dapače prenerazilo. Riječ je o veličanju tzv. osloboditelja Drugog svjetskog rata. Nisam mogao vjerovati da se, nakon što je već više od 22 godine taj sustav propao, još uvijek veliča i pjevaju mu se hvalospjevi. Pitam se zašto je komunizam propao ako je bio med i mlijeko, tolika neviđena sreća za naš narod? I zašto se ne oslobodimo već jednom tog poklonstva zločinačkom režimu koji je – evo, ovdje, vi ste živi ljudi, dragi Zrinjani, primjer – posijao tolike mrtve, pobio i raselio Hrvate, srušio domove i crkvu, otjerao u progonstvo preživjele i nametnuo šutnju nad time? Volio bih vidjeti ovdje, na ovom mjestu one koje veličaju te tzv. osloboditelje, i čuti što bi oni nama mogli odgovoriti na pitanje o naravi tog pokreta koji je zavio u crno i još uvijek drži u podaničkom položaju obespravljene Zrinjane? Međutim, nije to što sam sinoć doživio samo jedna slučajna epizoda koja se eto dogodila, pa što ćemo – jednom se na godinu mogu pjevati i „Po šumama i gorama“! Ne, dragi prijatelji! Među nama ima još uvijek onih koji brane zločince, i tu logiku na žalost nameću svima nama, od male djece do zrelih ljudi. Peru nam mozgove kao da smo svi mi budale! Pa pogledajte, neće ovaj naš skup prenositi televizija, neće o ovoj komemoraciji biti vijesti u medijima, niti će tko od predstavnika vlasti – koja bi trebala zastupati sav naš narod - biti ovdje! Ništa od toga. Što to znači? To na žalost znači da jučerašnje veličanje komunista nije slučaj nego pravilo u novoj Hrvatskoj državi. A vjerujte mi, neće biti sreće našem narodu ni ovoj državi dok ona jednako ne osudi i odbaci sve totalitarizme, sve zločince i sve njihove simbole! Rekao sam jasno poslije ljutnje koja me obuzela sinoć: ovaj naš Sisak, ali i ova naša Hrvatska treba već jednom izabrati – ili odbaciti sve totalitarizme, ili jednako veličati sve zločince! Jer po kojemu ključu su jedni manje zaslužni, a drugi – koji su, usput budi rečeno, počinili najviše ubojstava nad našim hrvatskim narodom – zaslužniji za našu prošlost i našu budućnost? Posve mi je neprihvatljivo da se u istom scenariju hvali sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik za vjeru u Kristu, i oni koji su rušili kršćansku crkvu Našašća Sv. Križa, ali ne samo kamenu crkvu, nego i živu Crkvu, tj. pobili gotovo 300 ljudi – i to samo zato što su bili Hrvati i katolici! Izaberi, grade moj, izaberi, domovino moja, koga ćeš slijediti: Krista ili antikrista? Obojicu ne možeš! I to neka bude svima jasno: mi jesmo narod pobjednika, ali samo stanemo li na stranu istine. Dapače, kao nasljednik svetoga Kvirina mogu reći i ovo: ubuduće zabranjujem da se njega spominje u kontekstu zločinaca, bilo koje vrste! To je naš svetac, svetac Katoličke Crkve i nitko ga nema pravo stavljati uz bok zločinaca! Dok mene bude, ja to neću dozvoliti. Ubuduće tražim da se za svaku prigodu gdje se spominju sveci Katoličke Crkve, dobije crkveno dopuštenje. To imam pravo zahtijevati kao katolički biskup.
Mi se molimo i za ubojice, da se obrate i priznaju svoje zločine. Neće naši poginuli ustati, ako se obrate oni koji su ih poubijali, ali će se oni radovati u Gospodinu jer – doći će tako dani mira i oslobođenja za sve ljude. Valja nam u to vjerovati, za to se boriti i ne umoriti se da i nama Gospodin otvori vrata svojeg nebeskog Doma i kaže nam: „Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25,21)
A duše vjernih mrtvih neka počivaju u miru Božjemu. A mi, njihovi nasljednici, bili dostojni njihove žrtve i nastavili putem dobra, putem obrane i izgradnje svoga doma i Domovine. A zločinci neka čuju Gospodinovu riječ: „Effata! - Otvori se!“ te srce otvore istini, uši spomenu na tuđu muku i nevolju, jezikom izgovore pokajanje i navijeste mir. Neka živi i neprestano nam zbori Zrin, ovo mjesto i njegova slavna povijest ali i njegova budućnost i da nikada ne izblijedi sjećanje našega naroda na silna poniženja, trpljenja i stradanja – ali ne radi osvete nego radi budućih dobara i velikih duhovnih plodova, dostojnih uskrsnuća. Amen.
mons. Vlado Košić, sisački biskup