Hošea (Šarić)/Glava 7.

Hošea (Šarić)


1 Kad hoću da liječim Izraela, pokaže se grijeh Efraima i zloća Samarije, jer oni čine samo prijevaru: lupeži provaljuju. Vani robe zločinci.

2 Ne govore sebi, da ja pamtim svaku zloću njihovu. Sada stoje oko njih djela njihova, leže otvoreno pred očima mojim.

3 U zloći svojoj pomazuju kraljeve, u nevjernosti svojoj knezove.

4 Svi koliki su lažni drugovi. Kao peć su naložena. - Pekar prestane grijati i mijesiti tijesto, dok uskisne.

5 Na svetkovinu kralja našega plamte knezovi od vina. On pruža ruku svoju podsmjevačima.

6 Oni plamte kao peć. Srce je njihovo puno lukavstva. Svu noć spava pekar - ; Ujutro plane peć kao plameni oganj.

7 Svi oni plamte kao peć i jedu svoje vladaoce. Svi su kraljevi njihovi bili svrgnuti. Ali ni jedan od njih nije povikao meni.

8 Efraim se miješa s neznabošcima, Efraim je pogača, što se nije prevrnula.

9 Stranci jedu mu mozak; on to ne opaža. Sijeda je već postala kosa njegova; on to ne opaža.

10 Ponositost Izraelova optužuje ih otvoreno. Oni se ne vratiše natrag Gospodu, Bogu svojemu, s ne potražiše za uza sve to.

11 Efraim je kao golub, budalast, bez razuma. Zazvaše Egipat. Otidoše u Asiriju.

12 Kad odlaze, razapinjem na njih mrežu, dovlačim ih kao ptice nebeske, karam ih, kako je kazivano u zajednici njihovoj.

13 Teško njima, zađoše od mene! Prokleti, postadoše mi nevjerni. - Ja da ih zar otkupim? Govore laž na me.

14 Ne viču mi od srca, kad jauču na ležajima svojim, kad se skupljaju zbog žita i vina i prkose mi.

15 A ja sam ih upućivao i krijepio im mišice, ali su oni zlo mislili na me.

16 Oni se obraćaju, ali ne prema gore. Oni su kao nezategnut luk. Knezovi njihovi padaju od mača zbog klevetnih govora svojih. Smijat će im se u zemlji Egiptu.


Hošea (Šarić)