Hošea (Šarić)/Glava 11.

Hošea (Šarić)


1 "Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga i pozvao sina svojega iz Egipta.

2 Ali što sam ih više pozivao to su oni dalje odlazili od mene, jer su žrtvovali baalima i kadili idolima.

3 A ipak sam ja Efraima vodio vodiljkom i podizao ga na ruke svoje, ali oni nijesu spoznali, da sam bio spasitelj njihov.

4 Vezama dobrote vukao sam ih k sebi, užima ljubavi. S njihove šije skidao sam kao jaram, sagibao sam se k njemu, davao mu hranu.

5 Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj njegov neka bude Asiriji jer su odbili povratak.

6 U gradovima njihovim bjesnjet će mač, razbit će prijevornice njihove, žderat će ih zbog namjera njihovih.

7 Narod moj naginje tomu, da se odvrati od mene. Zovu li ga u vis, ni jedan se ne podiže.

8 Kako bih te mogao dati, Efraime, bih li te mogao predati, Izraele? Kako bih te mogao predati kao Adamu, kako bih te mogao uništiti kao Seboimu? Ne, uznemiri se srce moje u meni. Propinje se sav osjećaj moj.

9 Neću učiniti po jarosti gnjeva svojega. Ne mogu Efraima opet uništiti, jer sam ja Bog a ne čovjek, u sredini tvojoj Svetac. Ne dolazim ti u jarosti gnjeva."

10 Dolaze za Gospodom. On zove kao rikom lava. Na poziv njegov pridolaze ovamo dršćući djeca Izraelova sa zapada,

11 Kao ptice pridolaze ovamo dršćući iz Egipta, kao golubovi iz Asirije. "U kuće njihove vodim ih opet natrag", govori Gospod.


Hošea (Šarić)