Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
i to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
pusti, da bar na vratima kuće
čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
ja ću svejedno čekati doli,
već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
i mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…
