Govor Zlatka Mateše

Izvor: http://predsjednik.hr/GovorZlatkaMatese

GOVOR PREMIJERA ZLATKA MATEŠE NA KOMEMORACIJI PREDSJEDNIKU TUĐMANU

Govor predsjednika hrvatske Vlade mr. Zlatka Mateše na komemorativnom skupu u povodu smrti predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana Poštovana obitelji, dame i gospodo, Molimo vas da u ime izvršne vlasti, Vlade, ministarstava, županija, gradova i općina, svih nas kojima je Predsjednik Tuđman bio na čelu, primite izraze najdublje sućuti. Dragi Predsjedniče, Bili ste uvjereni da su dobivene bitne povijesne bitke za Hrvatsku. Povijest će zauvijek pamtiti da je upravo pod Vašim vodstvom i stranke koju ste osnovali, hrvatski narod prvi put, nakon dugih devet stoljeća uspostavio samostalnu i suverenu hrvatsku državu. S čime ste krenuli u pobjedu? "S vjerom u hrvatski narod, ujedinjavanjem domovinske i iseljene Hrvatske, jedinstvom one zavađene Hrvatske koja je još u Drugom svjetskom ratu ratovala jedna protiv druge pod tuđim zastavama ili pak i pod hrvatskim zastavama, ali opet jedna protiv druge. Samo s takvim jedinstvom svih krajeva, svih staleža i domovinske i iseljene Hrvatske mogli smo uspostaviti samostalnu i demokratsku nezavisnu hrvatsku državu, mogli smo stvoriti oružanu silu koja je, eto, ovih dana oslobodila do kraja sve središnje hrvatske krajeve, koja je oslobodila Knin, taj stari hrvatski kraljevski grad u kome je stolovao kralj Zvonimir, u kojem je bilo sijelo i hrvatskog biskupa kad se Hrvatska biskupija protezala do Drave". Kazali ste da niste zaboravili da je i sama najava HDZ-a dočekana iz unitarističko-hegemonističkih i dogmatskih redova, kao obnova "neoustaške" ili u najmanju ruku "separatističko- nacionalističke" organizacije koju treba satrti "svim sredstvima kao veleizdaju". Pokušavali su vas spriječiti i "osobnim redarstveno-sudskim grožnjama". Svoj program i politiku gradili ste - osim na općim demokratskim načelima suvremene civilizacije - na tri bitne sastavnice i odrednice novije hrvatske povijesti: "na onoj starčevićanskoga hrvatskoga povijesnog državnog prava, uobličenog u slobodarskim idejama velike Francuske revolucije. Pa na radićevskom općečovječanskom republikanizmu koji je državotvorno hrvatstvo prenio u najšire pučke slojeve. I napokon, na onoj pozitivnoj jezgri iz tradicija hrvatske ljevice što je proklamirala pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje, koje je sadržano i u načelima AVNOJ-a i zavnohovske Hrvatske, a bilo je sputano jednostranačkim centralizmom i utopijom komunističkog društva". Rađanje slobodne hrvatske države bilo je praćeno mnogim otporima u međunarodnoj zajednici: "Uvidjeli smo da su se sa stvaranjem samostalne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske države teško mirile one međunarodne silnice koje su u očuvanju starog versailleskog, i u zamisli novog poretka u ovom dijelu Europe i svijeta, imale druge planove, a u te planove teško se uklapala ideja, a pogotovo stvarnost suverene i samostalne hrvatske države". Tu Vašu prosudbu, razvitak događaja nije osporio. Dapače, nikad nije bila aktualnija nego danas. Bili ste vrlo ponosni što "smo stvorili obrambene snage na čuđenje i zadivljenje i naših ljudi, a osobito stranoga svijeta. Stvorili smo takvu hrvatsku oružanu silu, govorili ste, kojom smo mogli poći u takve pothvate kao što su "Bljesak", "Oluja", pa i u maestralno oslobađanje velikih područja u Bosni i Hercegovini. Do hrvatske narodne odlučnosti u uspostavi i obrani vlastite države posebno Vam je bilo stalo. "Da bismo to mogli postići, što je bilo bitno ne samo za oslobađanje okupiranih područja, negoli i budućnosti hrvatske države, trebalo je biti skrajnje razborit, odlučno raditi i na diplomatskom području, ali isto tako i spremati oružanu silu i izabrati pravi moment, i zbog političkih i vojnih odnosa da bismo to postigli kako smo postigli. I najobičnije su besmislice kad, i nakon svega što smo postigli, neki mudraci govore da smo to trebali prije, 1990., 1991. i tako dalje, i tako dalje. Naša politika i u diplomatsko-političkim i u vojnim krugovima, naišla je, kao što rekoste, na čuđenje, ali i na divljenje, i još uvijek nisu našli pravog odgovora kako smo to mogli postići". Što je zapravo u srži pomirbe koju ste zagovarali: "Naš program pomirbe zavađenog hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih nedaća i poteškoća, koje nam je donio i geopolitički položaj i međunarodne silnice, ali i unutrašnja zavađenost. S programom pomirbe zavađenog u Drugom svjetskom ratu i poslije njega, sve do naših dana - međusobno zaraćenog i nepomirljivog hrvatstva, spriječili smo međusobno razračunavanje između domobrana i partizana, ustaša i komunista. Da je do njega došlo, izravno bi bio ugrožen i sam opstanak hrvatskog naroda. S takvim programom pomirbe zavađenog hrvatstva, htjeli smo spriječiti, također, i osvetničko razračunavanje između većine hrvatskog i manjinskog srpskog pučanstva. Posebno značenje davali ste ulozi samosvijesti hrvatskoga naroda u konačnoj pobjedi: "Uspjeli smo zato što smo podigli samosvijest i odlučnost hrvatskih ljudi i hrvatskog naroda. Rekli smo da možemo ostvariti hrvatsku slobodu i državu, ako imamo većinu, ako budemo odlučni, i ako se ne budemo dali kolebati i obmanjivati. Uspjeli smo zato što smo ispravno prosudili da je prijelomni povijesni trenutak povoljan za ostvarenje najvećih hrvatskih ciljeva. Znali smo izvući zaključke iz iskustva svih prethodnika, koji su bili na čelu politike hrvatskog naroda, i koji su - i s najboljim namjerama - pogrešno sudili i pogrešne odluke donosili. U provedbi svog programa i državne politike bili smo koliko odlučni, toliko i razboriti. Znali smo radi ostvarenja svojih ciljeva, usklađivati svoje konkretne odluke s političkim i s međunarodnim okolnostima i da budućnost demokratske Hrvatske ovisi o tome da ne dopustimo, prije svega, nikakve raskole u našim redovima". HDZ bila je stranka kojoj ste bili Predsjednik i s kojom ste višekratno dobivali potporu hrvatskog puka te ste svjesni toga značaja govorili: "Valja očuvati jedinstvo Hrvatske demokratske zajednice i većine hrvatskog naroda. Ne radi vlasti HDZ-a, jer, kao što ste rekli, i kad sam pokrenuo stvaranje HDZ-a, nije mi bilo ni do kakve stranačke vlasti, nego mi je bilo do sudbine hrvatskog naroda. Do toga da hrvatski narod, kao jedan od najstarijih europskih naroda konačno postane subjekt u vlastitoj zemlji i u međunarodnom životu". Odlučnosti, pomirbi i samosvijesti dodavali ste i svijest o odlučujućem povijesnom trenutku. "Prema tome, pobijedili smo zato što je čitav hrvatski narod spoznao da je ovo povijesni trenutak koji se ne smije ispustiti. Stoga su u punoj svijesti, svi staleži, svi slojevi, samoinicijativno se javljali, i organizirali u obranu svoje domovine." Tražili ste da se ne izabire nikakvo jednostrano opredjeljenje, nego da se traže prijatelji i saveznici "u tim i takvim okolnostima, u tom i takvom svijetu, i u toj i takvoj Europi, kakvi jesu, jer drugih nema. Imajući uvijek pred očima unutarnju i međunarodnu realnost u zaštiti bitnih interesa naroda i države, moramo polaziti od spoznaje da nema toga naroda, uključujući i najveće, koji je u jednom razdoblju ostvario sve svoje nacionalne ciljeve." Isticali ste da je Domovinski rat bio prvi rat u kome Hrvati nisu jedni protiv drugih na suprotnim stranama. "Prvi rat u kojem su se borili pod svojim vrhovnim vodstvom i zapovjedništvom. Zbog toga smo uspjeli i doveli do toga da je u samom ratu izrasla Hrvatska vojska, koja je pod kontrolom hrvatske oružane sile, na kopnu, u zraku i na moru, stavila najveći teritorij za koji znamo u hrvatskoj povijesti.". Pod Vašim, Predsjedniče, vodstvom hrvatski je narod ostvario "povijesne pobjede u svim političkim, vojnim i diplomatskim bitkama, na tegobnom putu izbavljenja hrvatskog naroda iz jugoslavenskog i komunističkog jarma". S ponosom ste isticali da smo uspostavili "i u Domovinskom ratu obranili, suverenu i nezavisnu, demokratsku i slobodnu državu Hrvatsku. Ustrojili smo državnu vlast i njezin pravni poredak. Uspjeli smo, jer smo se u pravom trenutku usudili djelovati i činiti ono što drugi nisu, jer smo htjeli, znali i mogli." Još daleke 1957. u svojoj prvoj knjizi napisali ste: "Sve dosadašnje iskustvo ipak ukazuje na to da konačna pobjeda pripada onim narodima koji se bore za pravedne ciljeve i koji su spremni da makar u nejednakoj borbi podnesu najveće napore za ostvarenje svojih prirodnih slobodoljubivih težnji". Nakon više od trideset godina, izrekli ste: "Teško iskustvo hrvatskog naroda tijekom cijele povijesti, a posebno zadnjih godina obnove hrvatske državnosti, uči nas, da ni jedno visoko načelo zapisano u Povelji UN-a i u međunarodnom pravu, nije automatski ostvarivo, a još manje zajamčeno, ako narod nema odlučnu volju da ga ostvari, ako nije spreman na visoke žrtve u postizanju vlastitog prava na život i svoju slobodu, ako svojom snagom i svojim odlukama ne uspije uskladiti svoje nacionalne interese s bitnim interesima međunarodne zajednice. Bez obzira na neotuđivo pravo hrvatskog naroda - kao jednog od najstarijih europskih naroda - na samoodređenje i obnovu vlastite države, bez obzira na očitu barbarsku agresiju, s ciljem teritorijalnog osvajanja i genocidnog protjerivanja pučanstva te uništavanja najvrednijih kulturnih spomenika hrvatskog naroda, kao što su Vukovar i Dubrovnik, Hrvati ne bi nikada dobili pravo na samoodređenje, na svoju državu, na slobodu i samostalnost da nisu bili spremni za te ciljeve podnijeti ljudske i materijalne žrtve, da nisu pokazali snažnu državotvornu volju kojom su se odlučno nametnuli kao subjekt međunarodnoj zajednici, očitujući istodobno i spremnost da budu konstruktivan čimbenik u stvaranju novog međunarodnog poretka umjesto neodrživog i propalog starog sustava." Te jasne poruke ključ su za razumijevanje hrvatske prošlosti i sadašnjosti, za okolnosti nastanka i stvaranja hrvatske države. U tim vremenima bili ste s Hrvatskom, bili ste s nama, mi uz Vas. Danas su te Vaše poruke još značajnije, bez njihovog razumijevanja teško će se promišljati hrvatska budućnost. To je Vaš zavjet, a naša obveza. Mi je prihvaćamo, dragi Predsjedniče.