Govor Luke Bebića povodom Dana Hrvatskog sabora 30. svibnja 2008.
Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Luke Bebića povodom Dana Hrvatskog sabora autor: Luka Bebić |
Zagreb, 30. svibnja 2008. |
Uvaženi gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske,
Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i članovi Vlade,
Gospođe i gospodo zastupnici Hrvatskoga sabora,
Cijenjeni uzvanici i gosti,
Poštovani građani Republike Hrvatske,
Danas obilježavamo Dan Hrvatskoga sabora u spomen na 30. svibnja 1990. kada je nakon prvih slobodnih, demokratskih i višestranačkih izbora konstituiran moderni hrvatski parlament.
Dobro nam došli cijenjeni uzvanici u ovaj drevni visoki dom, kako bismo se zajednički podsjetili na ulogu koju je u našem narodu i društvu imao Hrvatski sabor – na sve ono što je naš Sabor bio u prošlosti i što jest u sadašnjosti.
30. svibnja, kao Dan Hrvatskoga sabora, ostat će trajno upisan u zlatnu knjigu hrvatske povijesti, kako bi nas uvijek i iznova podsjećao na temeljnu ulogu Hrvatskoga sabora kao najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela svih građana Republike Hrvatske.
Prije 18 godina, 30. svibnja, konstituiranjem prvog, slobodno izabranog višestranačkog Sabora, rođena je moderna hrvatska demokracija. Nije moguće ostati ravnodušan u prisjećanju na to prijelomno i dramatično razdoblje u našoj novijoj povijesti – razdoblje koje nas je odredilo do danas i koje će nas, uvjeren sam, određivati još dugo vremena u budućnosti.
Polet, radost i žar kojima je stvarana nova Hrvatska, nije moguće zaboraviti. Taj saziv Hrvatskoga sabora, koji je započeo s radom 30. svibnja 1990. godine, stvoren voljom i težnjama velike većine Hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske, nastao je u trenutku u kojem je i veliki dio Europe mijenjao svoj zemljopisni, povijesni i politički identitet.
U zadnjem desetljeću 20. stoljeća, Europa postaje poprište promjena koje određuju dvije velike i toliko željene riječi – sloboda i demokracija.
Tih godina, bili smo svjedoci rađanja jedne nove Europe, Europe bez umjetnih podjela i zidova, Europe bez neprijateljskih tabora i bez sukobljenih ideologija. U europskim težnjama i u duhu tih promjena i Hrvatska je prepoznala sudbonosni trenutak i spremno na njega odgovorila.
U Hrvatskoj, kao rezultat, nastaje Hrvatsko moderno predstavničko tijelo, Hrvatski sabor, koji od dana konstituiranja pa sve do danas, postaje mjesto donošenja ključnih odluka o našoj domovini Hrvatskoj.
30. svibnja 1990. godine, mi zastupnici Hrvatskoga sabora okupljeni pod svodom ovoga visokog doma bili smo kao i danas, ponosni na njegovu bogatu i dugu prošlost. U tim svečanim trenutcima bili smo svjesni njegove uloge tijekom dugih stoljeća u kojima je Hrvatski sabor, neprekinuto, bio čuvar suverenosti hrvatskoga naroda u različitim državnim zajednicama u kojima se Hrvatska u svom povijesnom hodu nalazila.
Bili smo ponosni na brojne velikane hrvatske državnosti, od naših prvih knezova i kraljeva od hrvatskih banova u 19. stoljeću, zaslužnih za očuvanje hrvatskog nacionalnog bića.
Nikada nismo bili ponosni kao tada, tog povijesnog 30. svibnja 1990. godine, mi koji smo stajali ovdje u sabornici, a s nama i sav hrvatski narod. Ponosni, što smo unatoč mnogih stoljeća pod stranim vrhovništvom uspjeli očuvati svoj narodni jezik i svijest, da Hrvatska i hrvatski narod mogu živjeti u samostalnoj državi i samostalno odlučivati o svojoj sudbini.
Bili smo tada kao i danas, svjesni da sloboda nosi nove odgovornosti i da Hrvatska može živjeti jedino u budućnosti.
Bili smo svjesni da taj prvi višestranački Hrvatski sabor iz 1990. postaje istinskim legitimnim predstavnikom svoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, i da je to ono što ga čini različitim od svih prethodnih Sabora. Sabora, kojima su nekada državne zajednice: Ugarska, Austrija i Austrougarska, kao i bivša Jugoslavija, ograničavale njegovu legislativnu djelatnost, ali nisu mogle i nisu uspijevale ugroziti njegov državotvorni karakter.
Gospođe i gospodo, od 1990. do danas, Republika Hrvatska i Hrvatski sabor prešli su put kratak u vremenu, ali po zbivanjima izniman i težak.
Prvo desetljeće naše nove Hrvatske, obilježili su Domovinski rat i njegove teške posljedice kojih dio osjećamo i danas.
Govoriti o modernoj hrvatskoj državnosti i hrvatskom parlamentarizmu, a ne govoriti o domovinskom ratu – nije moguće.
Danas Hrvatskoga sabora i ove proslave ne bi bilo da nije bilo onih koji su branili i obranili našu slobodu. Ni jedna proslava u Hrvatskom saboru, pa ni ova današnja, ne može proći bez spomena na naše domoljube, naše branitelje i našeg prvog predsjednika nezavisne Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana i na sve one koji su iznijeli najveći teret Domovinskog rata. Njihova hrabrost i odlučnost prevladala je taj rat, najveće iskušenje nove demokracije, a njihova ustrajnost donijela je pobjedu.
Hrvatski sabor bio je izraz i čuvar suverenosti Hrvatskoga naroda tijekom cijele svoje stoljećima duge povijesti.
U godinama 2. svjetskog rata, u ratnim okolnostima, ulogu Sabora preuzeo je ZAVNOH, u čijim je odlukama (1943.) ustanovljenjem Federalne države Hrvatske moguće pronaći temelje državne suverenosti – nasuprot proglašenju NDH (1941.). Uspostavom Federalne države Hrvatske, hrvatski se narod našao na strani pobjedničke antifašističke koalicije i ostvario povratak matici Hrvatskoj, u ratu prigrabljenih i prodanih: Istre, Dalmacije, Rijeke, Zadra, brojnih otoka, Međimurja i Baranje. U poslijeratnom, komunističkom razdoblju, 1945 – 1990., Hrvatski sabor opstaje i egzistira na, mogli bismo reći, simboličan način – kao najviše zakonodavno i predstavničko tijelo, bez stvarne vlasti i moći, koje su u to doba koncentrirane u jednopartijskim forumima KPJ, kasnije SKJ i SKH, dok je Sabor predstavljao tek mjesto transmisije političkih odluka Partije.
Tako je bilo sve do početka devedesetih i povijesne prekretnice odbacivanja komunističkog sustava u Europi. 30. svibnja 1990., konstituiranjem demokratski izabranog Hrvatskog sabora otpočelo je novo razdoblje za hrvatski narod i građane Republike Hrvatske. Hrvatski sabor postaje mjesto donošenja ključnih i presudnih odluka kojima je određena budućnost Hrvatske. Sabor, u lipnju 1990. donosi odluke ustavnog karaktera kojima deideologizira Ustav iz 1974., a već 22. 12. 1990. donosi tzv. Božićni Ustav, koji u temeljnim odredbama utvrđuje:
„Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Suverenost Republike Hrvatske neotuđiva je, nedjeljiva i neprenosiva, a saveze s drugim državama RH sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.“
U izvorišnim odredbama Ustav jasno i nedvosmisleno utvrđuje utemeljenost Hrvatske države na antifašizmu.
U jeku oružane pobune dijela srpskog stanovništva, uz sudjelovanje i potporu Jugoslavenske armije, Hrvatski sabor donosi brojne rezolucije, pa tako u veljači 1991. podržava početak postupka sporazumnog razdruživanja SFRJ na više suverenih i samostalnih država.
Kada je postalo sasvim jasno da definitivno otpada mogućnost dogovora sa saveznim i srbijanskim političkim vrhom, a na temelju suverene i plebiscitarno izražene volje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske na referendumu, 19. 05. 1991., Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi Ustavnu Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i time pokreće postupak razdruživanja od drugih republika SFRJ, kao i aktivnosti za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. U to vrijeme terorističke akcije srpskih pobunjenika uz sve otvoreniju djelatnu potporu Jugoslavenske armije, ubrzano prerastaju u rat širih razmjera i napokon u totalnu agresiju na Republiku Hrvatsku. Pod pritiskom međunarodne zajednice odgađa se primjena te Ustavne Odluke za tri mjeseca, a odgoda ističe 7. listopada 1991., kada zrakoplovi agresorske vojske raketiraju Banske dvore s namjerom - likvidirati predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana i najviše hrvatske dužnosnike.
Sutradan, 8. listopada 1991., Hrvatski sabor u prostorijama INE, u Šubićevoj ulici, konačno provodi presudnu ustavnu Odluku. Odluku kojom utvrđuje da SFRJ kao državna zajednica više ne postoji i da Republika Hrvatska raskida državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama koje su tvorile SFRJ. 8. listopada 1991. g. započeo je povijesni hod Republike Hrvatske kao potpuno suverene i samostalne, a od 15. siječnja 1992. g, međunarodno priznate države. Današnje Hrvatske države ne bi bilo, da nije bilo legitimnog, obrambenog, svenarodnog, oslobodilačkog Domovinskog rata, da nije bilo jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, i da nije bilo pomirbe Hrvatskog naroda na koju nas je pozvao predsjednik Tuđman.
U listopadu 2000. godine, Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o Domovinskom ratu, kojom poziva sve građane, državne i društvene institucije, udruge i medije, a obvezujući sve dužnosnike i sva državna tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zaloga naše civilizacijske budućnosti.
Još jedna odluka Hrvatskoga sabora donesena konsenzusom svih parlamentarnih stranaka, izrazila je odlučnost u namjeri da Hrvatski sabor Hrvatsku usmjeri u punopravno članstvo Europske unije.
Danas je Hrvatski sabor prioritetno usmjeren na normativno uređivanje i dogradnju zakonodavnog sustava s ciljem dosizanja demokratskih i gospodarskih standarda i vrijednosti razvijenih društava. Najživlje aktivnosti Hrvatskoga sabora usmjerene su donošenju zakona i propisa kojima se usklađuje domaće zakonodavstvo s pravnim stečevinama i zakonodavstvom Europske unije, s kojom Hrvatska vodi pristupne pregovore.
O cijelom tijeku procesa pregovaranja s Europskom unijom, preko konsenzusom uspostavljenog Nacionalnog odbora za nadzor i praćenje pristupnih pregovora. Hrvatski sabor sustavno prati sve aspekte pregovaranja, kako bi osigurao svim segmentima društva da uz angažman medija, djelatno sudjeluje u ovom procesu.
Hrvatski sabor će nastaviti još intenzivnije promicati parlamentarnu diplomaciju i kontakte s drugim parlamentima, a dosadašnje iskustvo pokazuje nam da se putem neposrednih kontakata parlamentaraca lakše shvaćaju i bolje usklađuju različita stajališta među državama.
Hrvatska želi ravnopravno i na partnerskoj osnovi postati članica Europske unije. Hrvatska želi očuvati svoj nacionalni identitet, promicati svoje kulturne vrijednosti i njima obogatiti Europsku uniju, a od zemalja Europske unije usvajati sve što je dobro i zajedničko svima, a ne znači gubitak individualnosti. Hrvatski sabor će nastaviti doprinositi, u okviru svoje ustavne uloge, razvitku i stabilnosti Hrvatske, njenom prosperitetu na svim područjima. Doprinostiti učvršćivanju i stabilnosti Republike Hrvatske kao pravne države, doprinositi njenoj sigurnosti na unutarnjem i vanjskom planu, te poticati Vladu Republike Hrvatske na nastavak reformi – posebice u gospodarskoj sferi, jačanju institucija i izgradnji sposobne i učinkovite državne uprave.
I ovom prigodom želim izraziti uvjerenje da će Hrvatski sabor i u ovom, 6. sazivu, u okviru svoje zakonodavne aktivnosti i dalje davati značajan doprinos postizanju napretka cijele Hrvatske, rastu standarda naših građana i općenito boljem životu svih nas.
Gospođe i gospodo zastupnici, na kraju, koristim ovaj svečani trenutak, dok prožeti snagom domoljubnog duha, budimo uspomene na dostojanstvene izraze našeg državotvornog ponašanja, da vas sve pozovem na duhovno i političko zajedništvo u oživotvorenju naših zajedničkih državnih i nacionalnih interesa.
Gospođe i gospodo, zahvaljujem na pozornosti i čestitam vam 30. svibnja Dan Hrvatskoga sabora kojemu želimo što djelotvorniji rad u ovoj sabornici i izvan nje.
Građanima Grada Zagreba čestitam – 31. svibnja, Dan Grada Zagreba.