Govor Luke Bebića na konstituirajućoj sjednici 6. saziva Hrvatskoga sabora

Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Luke Bebića na konstituirajućoj sjednici 6. saziva Hrvatskoga sabora autor: Luka Bebić

Zagreb, 11. siječnja 2008.

Gospodine predsjedatelju, gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine predsjedniče hrvatske Vlade, gospodo predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda, dame i gospodo zastupnici, ugledni gosti.

Želim vam najiskrenije zahvaliti na ovom izboru.

Povjerenje koje ste mi iskazali birajući me na čelnu dužnost najviše hrvatske demokratske institucije i najvišeg zakonodavnog tijela u ovom trenutku posebno obvezuje. Posebno stoga, što dolazi na početku godine koja će neosporno biti važna, izazovna i prijelomna za Hrvatsku u osiguranju daljeg napretka naše zemlje, u vrijeme kada se primičemo ostvarenju najvažnijih hrvatskih državnih interesa i ciljeva.

Zahvaljujem dosadašnjem predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu na vrlo uspješnom vođenju Hrvatskog sabora u prošlom mandatu.

Pred ovim sazivom Hrvatskog sabora i pred Vladom, o povjerenju kojoj ćemo se sutra izjasniti, stoji razdoblje koje će zahtijevati iznimnu odgovornost, osobitu zrelost i odlučnu usredotočenost na ciljeve koje smo odabrali i koje su naši građani potvrdili na nedavnom izborima.

Na postignućima koja su očigledna, upravo u idućih nekoliko godina trebat će nastaviti i dovršiti izgradnju moderne europske hrvatske države i stabilnog, uređenog hrvatskog društva kako bismo u potpunosti zaokružili put kojim smo krenuli otkako je ovaj visoki dom donio povijesnu odluku o osamostaljenju.

Uvjeren sam da će ti visoki ciljevi biti mjera naše zajedničke odgovornosti.

Osobno, želim vas uvjeriti da ću dužnost koju ste mi povjerili obnašati savjesno, požrtvovno i nadasve odgovorno. Moje političko iskustvo i moja postojana predanost hrvatskim nacionalnim interesima i vrijednostima demokracije neka također budu jamstvo da će, zajedničkim nastojanjima i odgovornim djelovanjem svih zastupnika, Hrvatski sabor i dalje, kako je uvijek u povijesti i bilo, ostvariti najviše narodne i državne interese.

Radujem se i cijenim priliku da surađujemo zajedno upravo u ovim zahtjevnim vremenima, u skladu svih političkih opredjeljenja i u prožimanju nove političke energije s dosadašnjim našim iskustvom i znanjem.

Zahvaljujem posebno i zbog toga što sam izabran glasovima sa svih političkih strana ove sabornice. Shvaćam to i kao priznanje mojem dosadašnjem radu i ukupnom političkom djelovanju, a usudio bih se reći i kao priznanje mojem osobnom svjetonazoru, koji polazi od najsnažnijeg uvjerenja da su dijalog i povjerenje, među ljudima i u društvu, ona nezamjenjiva osnovica stabilnosti i preduvjet razvitka svake zajednice. Ali, dopustite da naglasim kako to shvaćam i kao znak naše zajedničke predanosti istim ciljevima i naše spremnosti da u novo razdoblje razvitka Hrvatske – a u novo razdoblje neosporno ulazimo – hrvatski parlamentarizam uđe još zreliji i još usredotočeniji, s još većom odmjerenošću i odgovornošću.

Kao jedan od veterana ove sabornice, pozivam vas da budete ponosni na svoju dužnost i savjesni u njenu obnašanju. Nema nijednog višeg ili drugog interesa koji može rukovoditi zastupnika Hrvatskog sabora od hrvatskog narodnog i državnog interesa. Neka to i dalje ostane glavna ideja vodilja u ovoj sabornici i neka nijedan drugi cilj i interes ne struji našim raspravama i ne odjekuje ovom dvoranom.

Dame i gospodo zastupnici, spomenuo sam odgovornost i usredotočenost. Namjerno i s razlogom – zbog političkog razdoblja pred kojim stojimo i zbog zastupničkih obveza koje se od nas očekuju.

S jedne strane, godine u koje ulazimo donijet će završnicu najvažnijih poslova na koje je usredotočena hrvatska izvršna vlast od najranijih dana naše nezavisnosti, uz istodobnu posebnu usmjerenost na unutarnji razvojni skok, pa će zadaća zakonodavne vlasti morati doista biti fokusirana na snažan i učinkovit doprinos ostvarenju tih najviših ciljeva.

Vidim, dakle, dane kada će upravo ovaj saziv Hrvatskog sabora potvrđivati naš ulazak u punopravno članstvo i u Europsku uniju i u NATO.

Očekujem, utoliko, da će saborska tijela i odbori, napose Nacionalni odbor za praćenje pregovora s Europskom unijom, ostati potpuno i učinkovito usredotočen na svoje zadaće u pregovaračkom procesu, kako bismo osigurali slogu oko kvalitetnog dovršetka toga strateškog cilja naše zemlje.

S druge strane, upravo u interesu toga novog razvojnog skoka Hrvatske, želim podsjetiti da su nedavni izbori potvrdili kako građani naše zemlje očekuju da politika bude prostor odgovornosti, a ne olakih obećanja, samo isticanja i pukog političkog trgovanja. Narodni zastupnici o tomu moraju voditi računa.

Hrvatski sabor treba također nastaviti iskazivati interese svih slojeva hrvatskog društva, svih naših regija i krajeva. Naša potpuna privrženost demokraciji i vladavini prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava i vjerskih sloboda, jednakosti i ravnopravnosti naših građana također će, uvjeren sam, ostati i potvrđivat će se i u djelovanju ovog saziva Sabora.

Ukratko, rekao bih da su pred Hrvatskom godine toliko ozbiljne i važne da će se naš novi međunarodni položaj, naše puno europsko lice i naša puna pripadnost obitelji slobodnog i razvijenog demokratskog svijeta održavati i morati odražavati i u ovoj sabornici.

Posebno to spominjem zbog osjećaja da iz hrvatskog političkog prostora moramo početi širiti u naše društvo poruke i vrijednosti koje će prevladavati sada još uvelike zamjetne simptome nepotrebnih podjela i zavada, nepovjerenja i apatije, obezvređivanja i neodgovornosti, banalizacije i odbacivanja. Zalagat ću se da našim zajedničkim djelovanjem u Saboru i mi postanemo dio tako potrebne promjene i poboljšanja općeg ozračja u hrvatskom društvu, obnove vrijednosti primjerenih i našoj narodnoj tradiciji i identitetu i europskim standardima i običajima. Držim to posebno važnim i zbog duha vremena u kojem živimo, u kojem se zabrinutost i nemir što ih izaziva izrastanje jednog posve novog svijeta, političkog i duhovnog, često prikriva olakim odbacivanjem odgovornosti i prebrzim zanemarivanjem ciljeva.

Naglašavam to i zbog skorog ulaska Hrvatske u europske i sigurnosne integracije. Naglašavam to i zbog poznatog učinka globalizacije. Naglašavam to i zbog toga što u okolnostima suvremenog svijeta, a poučava nas tomu i povijest, male države i narodi ne smiju gledati usko, niti ciljati nisko. Upravo mali narodi i male zemlje o tim okolnostima moraju voditi računa da bi u integracijskim procesima očuvale svoj identitet. Možemo to učiniti samo gradeći društvo povjerenja kako bismo izbjegli nepotrebne podjele, rasipanje društvene energije i otklonili višestruko štetnu uznemirenost i frustracije. Zadaća je najviših predstavnika naroda, upravo nas ovdje, da o tomu postojano vode računa. Tek tada ćemo, otvarajući se europskim i globalnim procesima, ostati na povijesnoj crti hrvatskog identiteta i djelovati u duhu svih onih uzornih naših ljudi koji su kroz povijest, pa i kroz povijest Hrvatskog sabora, čuvali i gradili našu baštinu i ostvarivali naše ciljeve.

Spomenuo sam uzorne ljude naše povijesti.

Prošlo je više od stoljeća i pol otkako su Kukuljević, a potom i don Mihovil Pavlinović postavili zahtjev za uvođenje hrvatskog jezika u Hrvatski sabor. Borba čiju završnicu upravo ovaj saziv Hrvatskog sabora posvjedočuje i čiji će uspješan dovršetak upravo ovaj Sabor svojim odlukama potvrditi, počela je upravo tada – borba za jezik, borba za hrvatska narodna prava, borba za državu, borba za slobodu i pripadnost slobodnom demokratskom svijetu.

U povijesnoj nisci mnogih uzornih ljudi koji su vodili taj boj, od Kukuljevića, Pavlinovića, Starčevića, Radića i našeg prvog predsjednika slobodne i neovisne demokratske Hrvatske dr. Franje Tuđmana, u tom nizu redali su se najviši predstavnici naroda, saborski zastupnici.

Ostanimo na toj razini, uvijek na slavu te povijesti i na činjenicu da je i u toj stoljetnoj borbi trebalo upravo odgovornosti i odlučnosti da bi se osigurale pobjede i ostvarili ciljevi.

Dame i gospodo, u vremenu koje je pred nama morat ćemo naći najbolji način da razvijamo politički pluralizam i istodobno jačamo konsenzus.

Čini se proturječnim, ali nije.

Naime, dio je naše zadaće dalje učvršćivanje demokracije i vladavine prava u Hrvatskoj, jer nitko nije pozvaniji da o tomu skrbi više od nas u Hrvatskom saboru. Time ćemo osigurati dalje oblikovanje Hrvatske kao uređene i uljuđene zemlje u kojoj će ljudi živjeti u sigurnosti i u miru, raditi u dostojanstvu, odnositi se jedni spram drugih u duhu povjerenja i uzajamnosti, gradeći zemlju još bolju, za buduće naraštaje.

Ali, dio je naše zadaće i da osiguramo suglasje. Pred nama su godine koje traže konsenzus. Prije svega, konsenzus oko strateških pitanja političkog i gospodarskog razvoja koja su pred nama – vjerujem da će ih sutra pred vas i pred javnost sveobuhvatno iznijeti Program Vlade, tim više što je oko njega već okupljen koalicijski konsenzus. Ali, vjerujem, da nam je potreban i jedan širi, društveni konsenzus. Naime, suglasje svih da trebamo ići dalje, da Hrvatska mora ući u novu etapu razvitka i da, u tom suglasju, naše zakonodavno tijelo također ima posebno i važno mjesto.

Građani su glasovali za dovršetak i puno ostvarenje strateških ciljeva naše zemlje i očekuju da to parlamentarna procedura u ovoj sabornici osigura. Neka to bude ideja vodilja ovog saziva Hrvatskog sabora. Dužnost predsjednika Hrvatskog sabora nije laka, ali, bit će je lakše časno obnašati u tom duhu suglasja i odgovornosti.

Zahvaljujem na pozornosti.