Govor Ivana Aralice na pogrebu predsjednika Franje Tuđmana

Izvor: http://predsjednik.hr/Govor_Ivana_Aralice

OBRAĆANJE IVANA ARALICE NA PREDSJEDNIKOVU GROBU

Dragi Predsjedniče! U osam dugih i napornih godina, koliko se poznajemo, s vama sam u razgovoru proveo mnoge sate, rjeđe kao niži službenik s najvišim, a češće kao književnik s povjesničarom. Čini mi se da u ovom trenutku, kao moj posljednji pozdrav, mogu izreći neka opažanja o nasljeđu koje ostavljate hrvatskom narodu. Bili ste jedan od onih koji su , zaokupljeni svojom temeljnom mišlju da mali narodi, s jednakim pravom kao i veliki, trebaju imati svoju državu, poslušali evanđeosku poruku da danju i noću ostanu budni, da bdiju i čekaju, ako misle dočekati ono što očekuju, jer nitko ne zna trenutak kad će očekivano doći. Vi ste znali učiti i bdjeti, vi ste znali trpjeti i očekivati, a kada je trenutak došao, vi ste ostvarili svoju i želju svoga naroda. Aktualnost evanđeoske poruke, bdjeti i biti budan, ni danas nije ništa manja nego je bila kad ste je vi prihvatili. Vaše osjećanje da obavljate povijesnu misiju, vidljivo u svakom vašem postupku, u svakoj vašoj izgovorenoj i napisanoj riječi, zapravo je bilo osjećanje odgovornosti prema preuzetim obvezama. Iskazivali ste ga u radinosti, u strpljenju, u pomnom odabiranju suradnika i u pronalaženju najdjelotvornijih metoda da dođete do cilja. Kad biste svoje suradnike upućivali da trebaju znati upravljati povjerenim djelokrugom poslova, doista ste im samo govorili da trebaju predano raditi, donositi odluke, snositi za njih odgovornost i na taj način pravdati povjerenje koje im je narod dao. U nacionalnom pomirenju, jednom od postulata vaše političke misli, nalazi se uporišno mjesto vaših pogleda na državu, društvo i demokratski poredak. Najprije nacionalna država s građanima koji su međusobno izmireni, a potom ljudska prava i pluralna demokracija. Ni ljudska prava ni pluralna demokracija na ovim prostorima nisu ostvarivi bez države. To nikad nije postalo očitije nego u trenutku vašega odlaska. Niste dvojili da hrvatski narod pripada zajednici europskih naroda, još točnije da pripada zapadnoeuropskom kršćanstvu kao i civilizacijskom krugu, niti se kada dvojili treba li ili ne treba prihvatiti globalizacijske izazove suvremenog svijeta, ali ste uz to uvijek isticali da “koliko se svijet globalizira toliko se i individualizira”. Ovu maksimu o potrebi ravnoteže između nacionalnog i globalnog danas prihvaća ne samo hrvatska politička misao nego i politička misao većine malih europskih naroda. I ovo što sam rekao i još mnogo drugoga, što će se naći u vašim knjigama i knjigama koje su već i koje će se unaprijed o vama napisati, od ovog trenutka postaje aktivno nasljeđe hrvatske političke misli. Postaje općim dobrom svih političkih struja. Sve će se te struje prema tom nasljeđu moći određivati na ovakav ili onakav način, ali ga ni jedna neće moći zaobići. Prema svojim određivanjima prema vašem nasljeđu i sami će biti određeni. Nedostajat ćete svima nama! Nedostajat ćete njima ! (obitelj) Nedostajat ćete i meni! Vječna svjetlost svijetlila vama i počivali u miru Božjem!