Govor Franje Tuđmana na Središnjem odboru HDZ-a 7. prosinca 1998.
Govor na Središnjem odboru Hrvatske demokratske zajednice
Zagreb, 7. prosinca 1998.
O aktualnim unutarnjim i međunarodnim prilikama
Dame i gospodo, dragi stranački prijatelji, ovu današnju sjednicu zamislili smo tako da na svoj način učinimo osvrt na sve ono što smo ove godine radili, s kakvim smo se problemima susretali, kakve smo uspjehe postigli i kakve probleme imamo sada pred sobom. U svojem izlaganju ja ću se osvrnuti samo na opće državne političke probleme. Bit će drugih izlaganja s državnoga stajališta, ali željeli bismo da u raspravi vrlo opsežno sudjeluju predstavnici svih županija da bismo vidjeli sve probleme s kojima smo suočeni, da ocijenimo uspjehe, ali i zadaće koje stoje pred nama.
Ova, 1998. godina bila je bremenita zbivanjima, i pritiscima na HDZ unutar zemlje od oporbe i izvana, bila je bremenita problemima i obilježena uspjesima, ali i izvanrednim povijesnim događajem. Od samoga početka, od osnivanja HDZ-a pa do danas, bili smo suočeni s naporima za onemogućivanje pojave HDZ-a i ostvarenja njegova programa, s naporima za kompromitaciju i za svrgavanje Hrvatske demokratske zajednice i za destabilizaciju demokratske Hrvatske kakvu smo uspostavili. U tome smislu bili smo suočeni s pritiscima u unutarpolitičkom životu i izvana, sa svima onima koji se nisu suglasili i srodili s uspostavom samostalne demokratske Hrvatske. Od prvih izbora na kojima smo se pojavili htjeli su nas onemogućiti sve do zatvaranja. Stvarali su na izborima koalicije protiv nas, u kojima je sudjelovalo i do 30-ak stranaka. Osim toga, igrali su na to da nas pojedine stranke zamijene - najprije HSLS, pa HSS, a zatim stvaranjem različitih oporbenih udruga, nenaravnih, ali udruga koje su trebale dokrajčiti Hrvatsku demokratsku zajednicu. Od jeseni 1997. unutarnji i vanjski protivnici HDZ-a imali su plan da pod svaku cijenu izazovu krizu i kolaps, podjelu unutar HDZ-a, kompromitaciju, destabilizaciju Hrvatske. Razumije se, najprije HDZ-a, pa onda te i takve Hrvatske. To je bilo očito prije izbora u Bosni i Hercegovini. Izbori u Bosni i Hercegovini trebali su poslužiti kao razlog za razbijanje HDZ-a i u Bosni i u Hrvatskoj. Trebalo je, prema pisanim dokumentima različitih instituta i kriznih stožera i prema usmenim izjavama i nekih međunarodnih čimbenika i, razumije se, oporbenih prvaka, izazvati političku i gospodarsku krizu svim mogućim sredstvima pa i kolaps i HDZ-a i današnje Hrvatske.
Politikom koja je došla do izražaja u odluci hrvatskog vodstva HDZ-a i vodstva Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kada smo u odnosu na plan izbornog inženjeringa kazali da, ako se nastavi s takvim namjerama kakve su počele skidanjem s izbornih lista 18 hrvatskih predstavnika, čak i izjavom da će nastaviti svakog dana skidati još po jednog, s onom odlučnom izjavom koju smo donijeli u Zagrebu da ćemo, u tom slučaju, ako međunarodni čimbenici nastave s izbornim inženjeringom i onemogućavanjem Hrvata da ostanu ono što jesu u Bosni i Hercegovini, bojkotirati izbore i napustiti sve. Time smo prisilili međunarodne čimbenike da uvide da bez Hrvata ne može biti nikakva rješenja u Bosni i Hercegovini. I, prema tome, postigli smo tu pobjedu i morali su odustati od takvoga izbornog inženjeringa. Dakle, nasuprot takvom političkom nastojanju, nasuprot financijskoj pomoći za razbijanje HDZ-a, nasuprot promidžbenim i svih drugim nastojanja da se omogući takva protuhrvatska politika, da se dovede do destabilizacije HDZ-a i same Hrvatske, izvojevali smo takvu pobjedu da je svijet morao odustati od svojih namjera i priznati pobjedu HDZ-a u Bosni i Hercegovini i nemogućnost da iz Bosne i Hercegovine negativno utječe i na situaciju u Hrvatskoj demokratskoj zajednici u Hrvatskoj, pa prema tome i na Hrvatsku.
Bili smo, zatim, sučeljeni s obnovljenim namjerama da se ova demokratska Hrvatska izjednači s NDH. U tom nam je smislu nakon 50 godina nametnut slučaj Šakić, on je vraćen u Hrvatsku ne bismo li se mi negativno odnosili prema tom slučaju. A, mi smo tu, naravno, bili protiv ustaško-fašističkih zločina i jesmo, ali smo isto tako kazali, kao što smo to konstatirali već na I. Općem saboru Hrvatske demokratske zajednice, da je NDH bila kvislinška tvorevina, ali ne samo to, nego je bila i izraz težnja hrvatskog naroda za vlastitom slobodom.
Prema tome, ne može se izjednačavati ta želja hrvatskog naroda za vlastitom slobodom i neovisnošću sa ustaškim zločinima ili s kvislinškom NDH.
Osim tog pokušaja da nam se nametne politika izjednačavanja demokratske Hrvatske s NDH, bili smo izloženi i drugim pritiscima, i gospodarskim i političkim i financijskim. Zatim, s opetovanim zahtjevima za slobodu medija, a sloboda je medija u Hrvatskoj takva kakve gotovo nema ni u jednoj toj demokratskoj zemlji u ime kojih nam govore. Tu su i primjedbe na rad Hrvatske televizije, na izborne zakone itd.
Pakleno sotoniziranje Hrvatske
Dragi prijatelji, treba tim dušobrižnicima demokracije odgovoriti ovako. U svim tim demokratskim zemljama iz kojih dolaze kritike, kada jedna stranka dođe na vlast, onda ona mijenja sve, od urednika do vratara. I neka nam ne popuju i ne prodaju nešto što ne mogu nigdje drugdje prodati.
Ostvarili smo hrvatsku slobodu i radi hrvatske demokracije. Ali, nećemo ni pod koju cijenu dopustiti da Hrvatsku pretvaraju u nekakvo poslušno čeljade neke politike koja i nije jedinstvena, jer samo Europa provodi nekoliko politika, a da ne govorim još posebno o sukobu političkih interesa Sjedinjenih Američkih Država i Europe. U svakom slučaju, traje to sinkronizirano i bezočno, gotovo bih kazao, pakleno sotoniziranje Hrvatske i postavljanje takvih zahtjeva kakvi su, razumije se, ne samo za suverenu Hrvatsku nego i demokratsku Hrvatsku neprihvatljivi.
U tom je smislu vrlo zanimljiva činjenica i moramo biti načistu s tim da smo suočeni sa žutim tiskom koji je izravno plaćen i izvana i da smo suočeni s ujedinjavanjem raznorodne oporbe s težnjom da se na Hrvatsku demokratsku zajednicu prebaci krivnja uporabom gnusnih laži, kleveta da smo mi krivi za sve probleme koji postoje i koji su izmišljeni. Paklenske izmišljotine o HDZ-u, o vlasti, uključujući i mene i moju obitelj o tobože milijardskim imovinama itd., nešto je što je teško zamislivo u kulturnomu svijetu.
Vezano uz to ponovno imamo, kao što smo imali i prije nekoliko godina, nenaravnu oporbenu udrugu. Zašto, u koje svrhe? Radi svrgavanja HDZ-a. A, svrgavanje HDZ-a znači i destabilizaciju današnje Hrvatske, znači stvaranje neke Hrvatske koja će biti podobna da sluša druge, da tu Hrvatsku vrate natrag u neke jugoslavenske i balkanske okvire, na zapadni Balkan, u zemlje bivše Jugoslavije s Albanijom bez Slovenije, s ljudima na čelu Hrvatske koji će biti prihvatljivi Europi i Americi. Bez obzira na to što se to nekome čini nerealnim, nemojmo to podcjenjivati. Regionalni planovi postoje i, bez obzira na to što smo ih prisilili da moraju računati s našim odbijanjem takve regionalne integracije, što su prihvatili da pripadamo sredozemnom i srednjoeuropskom kulturnom krugu, ipak ta politika traje. A, oni koji su se udružili na toj politici očito nisu kadri shvatiti o čemu se radi, pa ni ono što je poznato od svetog Pavla kako se to mogu udruživati vjernici s nevjernicima, što ima pravda sa bezakonjem, kako se može udruživati svjetlost s tamom, i kao što upitah, u koju svrhu. Samo zato da bi se svrgnula ona stranka, one snage koje su izbavile Hrvatsku iz vjekovnog ropstva, koje su stvorile samostalnu demokratsku Hrvatsku, koje su zaslužne za sve ono što smo stvorili.
U tome smislu, razumije se, izmišljaju se stvari pa se prenapuhavaju i nekakve pojave kao što je, recimo, problem tajnih službi i slično.
Velika pobjeda jedinstva hrvatskog naroda
Usprkos unutarnjim i međunarodnim pritiscima, orkestriranim i režiranim, ne samo pritiscima nego i planovima, usprkos pokušajima kompromitacije i razbijanja i izazivanja raskola HDZ-a, izazivanja krize u sigurnosnim službama i usprkos otpadanju pojedinaca, usprkos pokušaju izazivanja parlamentarne, pa, prema tome, i državne krize ostavkom saborskih dužnosnika, Hrvatska demokratska zajednica i hrvatska demokratska vlast posvjedočili su svoju snagu i čvrstinu. Svojom razboritom, ali i odlučnom politikom HDZ je postigao i osigurao nove uspjehe od povijesne važnosti za hrvatsko nacionalno biće i za samostalnu neovisnu Hrvatsku državu. To se odnosi prije svega na rješavanje odnosa, na potpisivanje sporazuma o hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji. Kao što znadete, bili su zaboravili na Washingtonski sporazum. Govorilo se samo o Daytonu, iako je Dayton u biti sadržavao i srž Washingtonskog sporazuma.
Neki međunarodni čimbenici, od Europe do Sjedinjenih Američkih Država, išli su za stvaranjem unitarne Bosne, onakve unitarne Bosne s kakvom se Europa pokušala baviti već od prošloga stoljeća nakon Berlinskog kongresa pa do danas. I u tom smjeru išao je pokušaj, kao što rekoh, razbijanja HDZ-a u BiH, pa preko BiH onda razbijanje HDZ-a i u Hrvatskoj, ili obrnuto.
Sve to zajedno nije uspjelo. Spomenuh kako smo onemogućili politički inženjering koji je već bio s izborne liste skinuo 18 hrvatskih predstavnika i išao dalje prijeteći da će svakoga dana skinuti još po jednog. Taj raskol koji je u Bosni ne samo politički potican nego i financiran nije donio obećane rezultate. Zubak, kada je otišao, dobio je, čini mi se, 10 ili 11% glasova. To je još više učvrstilo i Hrvatsku demokratsku zajednicu i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i izborena je velika pobjeda jedinstva hrvatskog naroda koja je pokazala međunarodnim čimbenicima da se bez Hrvata ne može naći nikakvo rješenje za Bosnu i Hercegovinu.
Usto, bili smo suočeni s jednim vrlo, vrlo zanimljivim pokušajem. Uz pomoć prijatelja izvana bio je pripremljen Sporazum o Pločama. I tada je učinjeno sve da Hrvatska i posebno ja osobno potpišem taj Sporazum o Pločama. Bilo je to postavljeno kao uvjet za povjerenje između Hrvatske i Europe i Amerike, kao da to nema veze sa Sporazumom o posebnim odnosima. Čak su bile dane smjernice muslimanskom vodstvu da ne sudjeluje u pripremanju Sporazma o posebnim odnosima. I to smo odlučno odbili. Bilo nam je jasno da, ako bismo potpisali Sporazum o Pločama, nikada Sporazuma o posebnim odnosima ne bismo imali. A, ne znam je li i svima ovdje prisutnima jasno, ali i hrvatskoj javnosti mora biti jasno da mi ne bismo bili pristali na Federaciju u Bosni i Hercegovini, dakle, na ukidanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne kada je postojala Republika Srpska i kada su Muslimani išli za stvaranjem svoje republike, da taj prijedlog Washingtonskog sporazuma o hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji nije sadržavao tu odluku da Federacija bude, čak je izričito rečeno, konfederalnim vezama vezana za Hrvatsku. To je bio uvjet na koji smo mi mogli pristati radi očuvanja hrvatstva u Bosni i Hercegovini, ali i radi strateških interesa Hrvatske države.
Prema tome, bio je to i razlog zašto nismo ni pod koju cijenu htjeli potpisati Sporazum o Pločama dok se ne potpiše posebni Sporazum o odnosima Federacije i Hrvatske. U tome smo uspjeli. Među nama rečeno, potpisivanje Sporazuma o posebnim odnosima Federacije hrvatsko-bošnjačke s Hrvatskom znači jedan od najvažnijih povijesnih događaja od stvaranja samostalne Hrvatske pa do danas. To znači osiguranje hrvatstva u Bosni i Hercegovini, ali znači i zaštitu strateških interesa Hrvatske dražve s obzirom na naše granice u južnoj Hrvatskoj - Dalmaciji.
Razumije se, taj sporazum i u gospodarskome smislu znači mnogo, jer on donosi vezivanje, odnosno mogućnost i gospodarske i svake druge suradnje s pola bosanskog teritorija. U tome smislu mislim da nije na odmet da se podsjetimo da je u hrvatskoj politici u odnosu na HDZ bilo najviše razlika upravo u odnosu na politiku prema Bosni i Hercegovini i najviše kritika zbog politike koju smo provodili. Tu smo imali dvije suprotstavljene politike nasuprot našoj. Jedna je bila politika "Hrvatska do Drine". A pitam vas: Hrvatska do Drine značila bi, uz ono Hrvata koliko nas je bilo u Bosni i Hercegovini, još i 2 milijuna i Srba, u Bosni i u Hrvatskoj, i 2 milijuna Muslimana. Kakva bi to Hrvatska bila i što bi to značilo, ne samo za hrvatstvo u Bosni, negoli i za hrvatstvo u cjelini?
Druga se politika, jednostavno, zauzimala za to da treba dati potporu cjelovitoj Bosni. Ta potpora cjelovitoj Bosni značila je sama po sebi politiku potpore unitarnoj Bosni. A znamo kakve je posljedice imala takva politika i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji. Prema tome, vodili smo realnu, svrhovitu i učinkovitu politiku koja je, evo, dovela do posebnih odnosa između Federacije BiH i Hrvatske. Razumije se, to je uspjeh, to je događaj od povijesnoga značenja za hrvatstvo, za Hrvatsku državu. No, i to je izazov za koji hrvatski ljudi, hrvatski narod mora biti svjestan da ga neće biti lako uspješno rješavati. Potrebno je, dakle, izgrađivati te posebne odnose između Federacije i Hrvatske na svim područjima, gospodarskim, kulturnim i svima drugima, potrebno je i jače raditi na obnavljanju duhovnog jedinstva između Hrvata katolika i Muslimana. Potrebno je osvježavati tu svijest da smo povijesno uvjetovani i da je u obostranu interesu da se ti odnosi razvijaju. U tu svrhu treba taj sporazum, usprkos svim poteškoćama s kojima ćemo se susretati, djelotvorno provoditi u život, ali i potrebno je kulturno, duhovno, politički raditi, među inim, i na taj način da od najistaknutijih ljudi među nama i Muslimanima formiramo neko društvo hrvatsko-muslimanskog prijateljstva i jedinstva.
Posebno priznanje hrvatskoj Crkvi i demokratskoj Hrvatskoj
Daljnji uspješan događaj koji prelazi okvire, ne samo ove godine, nego i Hrvatske, jest povijesno značenje posjeta Svetog oca Hrvatskoj. Što znači beatifikacija mučenika komunističkog režima kardinala Stepinca za hrvatsku Crkvu i hrvatski narod? Mislim da to u hrvatskoj javnosti još uvijek nije dovoljno ocijenjeno. To je događaj kojim je Sveti otac, Vatikan, na temelju svoga dvotisućljetnog iskustva stao na stranu hrvatske Crkve, hrvatskog naroda, nasuprot onim nastojanjima da se hrvatski narod i dalje okrivljuje za genocid, za fašizam itd. Nasuprot, dakle, tome da se održava krivnja nad čitavim hrvatskim narodom za sve ono što se zbivalo u Drugomu svjetskom ratu, na tlu NDH-a, Sveti otac, Vatikan i katoličanstvo rekli su da kardinal Stepinac, kojega su komunističke vlasti osudile kao zločinca, ne samo da on nije bio zločinac, nego to nije bio ni čitav hrvatski narod. Za zločine su bili krivi oni koji su te zločine provodili, a ne čitav hrvatski narod, pa izjava kardinala Stepinca da bi bio ništarija da nije osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je želio svoju neovisnost, jest izraz povijesnog položaja hrvatskog naroda. Usput da kažem, kad sam na I. Općem saboru HDZ-a godine 1990. kazao da NDH nije bila samo fašistička tvorevina negoli i izraz težnje hrvatskog naroda za slobodom, tada nisam znao za tu Stepinčevu izjavu. Ali, u biti, ona je ista kao što je on rekao pred sudom.
Taj povijesni događaj beatifikacije kardinala Stepinca, posjeta Svetog oca i svih onih poruka koje nam je on dao prilikom svojega boravka jest prilog istini o hrvatskom narodu i ne samo istine o hrvatskom narodu u Drugomu svjetskom ratu nego i istine o današnjoj demokratskoj Hrvatskoj u kojoj je postignuta puna suglasnost hrvatske politike, većinske stranke HDZ-a i Katoličke crkve, u kojoj je dana mogućnost oživotvorenja kršćanske civilizacije na način koji se suprotstavlja dekadentnim pojavnostima današnje civilizacije. U tom je smislu taj dolazak, taj čin, znak da Vatikan kao vrhovni moralni autoritet i Sveti otac daju važnost Hrvatskoj ne samo u odnosu na unutarnje hrvatske probleme negoli u odnosu na sukobljavanje kršćanske civilizacije i dekadentnih pojavnosti današnje civilizacije u cjelini.
Prema tome, to nije samo posebno priznanje hrvatskoj Crkvi i demokratskoj Hrvatskoj, već i poštivanje Hrvatske u svjetskim razmjerima s obzirom na probleme s kojima se današnji svijet, današnja civilizacija, suočava. Očito je da Hrvatska ima posebnu ulogu među onim kršćanskim zemljama koje stoje na braniku moralnih i etičkih zasada kršćanske civilizacije. Što se pak tiče općega međunarodnog položaja Hrvatske, bez obzira na to što su mnogi čimbenici koji zapravo stoje na stajalištima versajskog poretka, koji su željeli očuvati versajsku Jugoslaviju, nastojali onemogućiti i spriječiti samostalnu Hrvatsku. Usprkos tim i takvim nastojanjima, Hrvatska je svojom politikom, svojim političkim diplomatskim i osobito vojnim pobjedama postala važan međunarodni čimbenik s kojim moraju računati i oni koji su do jučer, ili, kao što rekoh, do prošle godine računali da tu i takvu Hrvatsku treba destabilizirati, svrgnuti njezino vodstvo i uspostaviti neku drugu Hrvatsku. Kao što znate, ne samo u žutom tisku negoli i u oporbenim redovima počeli su govoriti o nekoj drugoj republici itd.
Svojom razboritom politikom, ali i svojom snagom, svojim pobjedama, osobito vojnim, prisilili smo svijet da nas prizna, da računa s nama, da prihvaća naša gledišta. No, razumije se, kod toga moramo biti realni i znati da on ipak ne odustaje od svojih regionalnih planova integriranja. Ipak, imamo razloga da budemo samosvjesni, imamo razloga da budemo ponosni na ono što smo postigli, jer smo, osim političko-diplomatskih i vojnih pobjeda, podigli ugled Hrvatske na svim područjima, od takvih pojavnosti kao što su svjetska izložba i sportski uspjesi itd. Prema tome, to je ono što nam daje osnove da i dalje u svojoj politici budemo razboriti, da budemo odlučni, što se kaže, fleksibilni, ali ne da budemo ovčad. U prošlom je stoljeću i nadbiskup Vrhovec rekao da je problem u tome da u hrvatskoj politici uvijek ima previše stekliša i vukova i previše ovaca, a premalo razboritih lija. Svime što smo postigli pokazali smo da vukovi znamo biti samo tada kada je to potrebno u obrani svojeg života, da ne dopuštamo više da nas ovčad ili kojekakvi gusani vode u maglu, a da istodobno znamo voditi računa o međunarodnim okolnostima i da ih iskorištavamo u interesu hrvatske slobode, hrvatske demokracije i budućnosti Hrvatske države.
HDZ mora biti glavna snaga borbe za zakonitost
Prema tome, zaključak i jamstvo naše budućnosti jest u našoj snazi, razboritosti i odlučnosti. U unutrašnjem životu bitno je da smo u ovoj godini očuvali stabilnost i društveno-političkog i gospodarskog života unatoč svim objektivnim i subjektivnim teškoćama. Uvođenje PDV-a u nas je prošlo bez posebnih poteškoća, kakvih su imale druge zemlje pri njegovu uvođenju. Uvođenjem PDV-a povećalo je ubiranje poreza, smanjena je siva ekonomija, omogućen je balans Državnoga proračuna na visokoj razini. Razumije se, i u tom su se pogledu pokazali neki problemi, ali uspjesi i rezultati uvođenja kudikamo su veći. Imamo i velikih teškoća i problema. A pitajmo se koja ih zemlja nema, od bogate Švedske, preko Njemačke do Sjedinjenih Država. Prije svega to je nezaposlenost. Službene statistike govore 16 ili 17 posto, a stvarno vjerojatno 10 posto. Moramo se složiti i s time da su primanja i zaposlenih i umirovljenika niska, ali smo ih znatno popravili i, kad se pogledaju primanja u Hrvatskoj u usporedbi s primanjima u svim bivšim socijalističkim zemljama koje prolaze taj tegobni, povijesni put tranzicije, onda smo i tu postigli gotovo začuđujuće uspjehe s obzirom na posljedice agresije, okupaciju trećine teritorija, razorenost itd. Problem je, razumije se, nelikvidnost u međusobnom plaćanju, kojim se moramo pozabaviti. Poseban je problem i neažurnost sudstva. Ja sam već tražio da se povede i saborska rasprava o stanju u sudstvu. Te rasprave je bilo, ali nisam siguran da je ona bila dovoljno učinkovita. Imamo krizne pojave u bankarskom sustavu. No, u cjelini gledano, to nije zabrinjavajuće, jer je obuhvaćeno samo oko 15 posto bankarskih aktiva. Ipak to ima i političke posljedice pa donošenjem novog zakona u Saboru moramo biti učinkovitiji u sprečavanju takvih pojava. Još uvijek, bez obzira na to što HDZ i ja osobno od prvoga dana pozivamo na borbu protiv birokratskih i kriminalnih pojava, protiv zloporaba vlasti, imamo takvih pojava. I ovoga puta pozivam vodstvo HDZ-a da bude odgovorno za uklanjanje svih takvih zloporaba, svih takvih nenormalnih, da ne kažem, kriminalnih pojava. Protivnici hrvatske samostalnosti, i unutar Hrvatske i izvana, te žuti tisak i oporbene stranke, sve objektivne poteškoće, sve zlo, stvarno i ono izmišljeno, pripisuju nama, vama, HDZ-u, meni osobno. Budimo svjesni da smo zbog toga odgovorni pred svojim programom, pred HDZ-om, pred hrvatskim narodom. Stoga moramo biti predvodnici i odlučni pobornici za uklanjanje svih tih negativnosti. Zbog tih problema, koji objektivno postoje ne samo u nas nego i u svim zemljama, ima pojedinačnih pojava dezorijentacije, pa i demoralizacije. No, to je neizbježno, to je zakon društvenog života, ali HDZ ne smije zbog toga biti slabij negoli i jači u ostvarenju svojih programskih ciljeva, u snošenju odgovornosti za stanje u demokratskoj Hrvatskoj. HDZ mora biti glavna snaga borbe za zakonitost protiv svih kriminalnih pojava i izopačivanja, za rješavanje svih socijalnih pitanja. Nitko ne smije biti nacionalniji u smislu zaštite nacionalno-državnih interesa, ali i socijalniji u brizi za svakoga hrvatskog čovjeka, od najnižeg do najvišeg, za sve hrvatske staleže. Glede podizanja životnog standarda nitko osim HDZ-a ne smije biti tako odrješit i tako odlučan u borbi za postizanje visokih moralnih i etičkih načela u svim sferama društvenog i državnog života.
HDZ mora biti za politički dijalog na svim razinama sa svim političkim strankama, osobito sa srodnim strankama. Kao središnja narodna stranka HDZ mora nastaviti ostvarivanje svoje programske politike. To znači, hrvatske pobjedničke politike, prvi put one politike koja je ujedinila većinu hrvatskog naroda, spriječila da se taj hrvatski narod međusobno bori. HDZ, dakle, mora biti predvodnik borbe za izgradnju Hrvatske u zemlju blagostanja. On mora biti jamstvo za sigurnost i budućnost hrvatske države.