|
Agripa Vidjeti *HEROD.
Amen Hebrejska riječ kakvom je sačuvana u NZ i znači: Istina je, tako je to zaista, ili nek' zaista bude tako!
U Ap 3.14 ona služi kao naslov za označiti Krista.
Anđeo Anđeo Gospodov je jedan izraz pozajmljen iz SZ za označiti općenito jednu Božju osobnu intervenciju (vidjeti Mt 3.2 i bilješku).
Općenito i kao u *Judaizmu iz iste epohe NZ predstavlja anđele kao izravne glasonoše (Lk 2.9-10; Djela Apostolska 7.30) i isto kao Božje posrednike (Mt 4.6, 11; 13.49,etc.). Izraz Arhanđeo označava anđela višeg ranga (1 Sol 4.16; Jd 9).NZ spominje također *Sotonine anđele (Mt 25.41; 2 Kor 12.7; Otk 12.7,9) za označiti poslanike ili predstavnike *đavola.
Najzad, anđeli su katkada smatrani čuvarima izvjesnih ljudi ili njihovi predstavnici pred Bogom (Mt 18.30; Dj 12.15). U Dj 2-3 anđeli crkava su vjerojatno predstavnici tih crkava.
Apostol Taj naslov označava Kristovog izaslanika. Novi Zavjet ga naročito dodjeljuje Dvanaestorici, tj. ljudima koje Isus bijaše izabrao za pratnju. Ali Pavao, pošto je Isusa vidio uskrslog (1 Kor 9.1), prima također taj isti naslov (Ga 1.1).
Novi Zavjet aplicira također taj naslov i drugim osobama poznatim po svojoj misionarskoj aktivnosti
( Akt 14.14; Rm 16.7).
BESKVASNI KRUHOVI Vidjeti *KVAS
U trenutku *Pashe *Židovi su bili dužni ukloniti iz svojih kuća svaki trag dizanog tijesta i tijekom jednog tjedna jesti samo nedignuti kruh (Izl 12.15-20; 13.3-10). U Ko 5.8 izraz beskvasni kruhovi korišten je u simboličkom smislu za podcrtati novost krščan-skog života.
Bogohuljenje - Bogohuliti - Bogohulnik *Židovi suvremeni Isusu držali su bogohuljenjem svaku riječ prosuđenu uvredljivom po čast Božju. Oslanjajući se na SZ (LV 24.11-16) oni su tražili smrtnu kaznu za svakog bogohulnika.
Isus je bio optužen bogohulnikom (Mt 9.3; Iv 10.33-36), i *Sanhedrin ga je osudio za bogohuljenje (Mk 14.62-64).
NZ kvalificira također bogohulje-njem suprotstavljanje Kristu (1Tm 1.13) ili Sv. Duhu (Lk 12.10).
CEZAR ime davano prvim rimskim carevima. U NZ je to istoznačnica s car (imperator).
ČIST - ČISTOĆA - OČISTITI - OČIŠĆENJE Za Judaizam suvremen Isusu kao i za SZ jedan čovjek treba biti u stanju čistoće ako hoće biti u zajednici s Bogom i moći, na primjer, sudjelovati u kultu i moliti.
Uzroci nečistoće i zaprljan-osti bili su brojni: jedenje zabranjene hrane, dodir s mrtvacem ili mnogobošcem, bolesti kao što je *lepra (guba), etc. Nečistoća se uklanjala ritualima purifikacije (očišćenja) (Mk 7.1-5; Iv 2.6 etc.
Isus je htio nadmašiti ritualizam tih običaja (Mt 7.14-23); *apostoli također (Rm 14.14, 20).
Ako NZ zadržava ideju jedne potrebne purifikacije, on ju predstavlja kao djelo Božje (Iv 15.2-3 bilješka) ili Kristovo (Iv 13.3; Ef 5.6).
DAN *Proroci bijahu navješćivali dan Gospodnji (Es 2.12; 5.18) kao dan kad će Bog doći suditi kako Izraelu tako i poganskim narodima.
NZ preuzima to očekivanje konačnog dana, ali aplicira slavodobitno *pojavljivanje Kristovo ( Fen 1.6; 2.16, etc.) .
Prema situacijama taj dan je očekivan bilo kao dan gnjeva Božjeg ( Rm 2.5 ), dan suđenja (Mt 10.15; 1 Ko 3.13), bilo kao dan oslobođenja (Eh 4.30). Izraz u onaj dan (Mt 7.22; Lk 10.12, etc.). gotovo uvijek je aluzija na taj konačni period.
DAVIDOV SIN Naslov koji je davan od strane *Židova, Isusovog doba, očekivanom *Spasitelju (Mesiji). On proistječe iz obećanja danom kralju Davidu po posredništvu proroka Natana (2 S 7.12, 14-16; vidjeti također Jr 23.5; 33.15, 17; Mi 5.1; Ps 8930, 37; 132.11).
Prema tom obećanju očekivani kralj-spasitelj trebao je biti jedan od potomaka Davidovih.
DOLAZAK Ovaj izraz označava slavodo-bitni dolazak Isusov na svršetku vremenâ( 2P 3.4; 1Iv 2.28). Vidjeti *DAN.
ĐAVAO Vidjeti *SOTONA.
EVANĐELJE - EVANĐELIST Evanđelje je transkripcija grčke riječi koja se prevodi s dobra vijest. U NZ ta dobra vijest obuhvaća uvijek osobu i djelo Isusovo, čak i u izrazu kao Evanđelje Božje (Rm 1.1).
Evanđelist je čovjek koji prenosi tu dobru vijest drugima (Dj 21.18; Ef 4.11; 2 Tm 4.5)
Riječ evanđelje je u fran-cuskom prijevodu (ekumenskom, - n.pr.) u različitim nijansama smisla: ona može označavati - poruku same dobre vijesti i njen sadržaj, posebice u izrazu karakterističnom za apostola Pavla moje evanđelje (Rm 2.16; usp. 2 Sol 2.14), tj. "evanđelje koje ja propovijedam";
- ali također objavljivanje poruke, kao u Fil 4.3; ona je tada ekvivalent evangelizacije.
U Širem smislu govorni jezik koristi riječ evanđelje za označiti knjige koje izvješćuju o riječima i djelima Isusovim: Evanđelje prema sv. Matiji, četiri Evanđelja (vidj. Mk 1.1).
FARAON Naslov egipatskih kraljeva. NZ aludira bilo na faraona suvremenog Josipu (Dj 7.10, 13; usp. Stv 39; 41-42; 45), bilo onog iz Mojsijevog doba (Dj 7.21; Rm 9.17; usp.Izl 2; 9).
FARIZEJI Farizeji su jedna vrsta religiozne stranke karakterizirane svojom revnošću za Božju stvar. Oni su za sebe same a i za sve druge zahtijevali jednu strogu pokornost *Zakonu i objašnjivim tradicijama koje ga prate (Mk 7.1-23).
Suprotno *saducejima, fari-zeji su vjerovali u postojanje *anđela i u uskrsnuće mrtvih (Dj 23.7-8). Bili su veoma brojni među *pismo-znancima i *zakonoznancima.
Isus se sve više i više sukobljavao s farizejima.
Prije obraćenja apostol Pavao je bio jedan gorljivi pristaša stranke farizeja. (Dj 23.6; Fil 3.5).
GEHENA Ta je riječ transkripcija hebrejskog izraza Gué-Hinnom (dolina Hinnom). Dolina tako označena, nalazi se južno od Jeruzalema i bila je žalosno slavna po žrtvovanju djece i idolopok-loničkim kultovima koji su se ondje prakticirali (2 Kr 16.3).
To je ime postalo sinonimom mjesta prokletstva, kamo trebaju biti poslani svi oni koji padnu pod osudu Božju.
GRJEŠNIK - GRJEŠNICA U brojnim odlomcima NZ ovaj termin označava jednu osobu koja je u stanju nepokornosti spram Boga, dakle u situaciji raskida s njim (Mt 26.45; Iv 9.16; Rm 5.9 etc).
Ali u Evanđeljima grješnik je također pogrdna apelacija koju *pismoznanci i *farizeji apliciraju *Židovima koji se ne pokoravaju *Zakonu i ne prakticiraju zajedničku religiju (Mk 2.16; Lk 7.37; 19.7 etc). Tako su bili tretirani grješnici skupljači poreza (vidjeti Mk 2.15 bilješka). Isus sam bio je kvali-ficiran grješnikom od svojih protivnika (Iv 9.24).
HAD Ime mjesta (kraljevstvo sjena) kojim su Grci imenovali boravište mrtvih.
Apokalipsa (6.8; 20.13-14) personificira Had (na francuskom je ta imenica u pluralu - les Hadès) kao što to čini i za moć smrti.
HEROD NZ pod tim imenom označava tri osobe iz iste obitelji:
- Herod Veliki (Mt 2; Lk 1.5); vidjeti "1)" malo poslije.
- Herod Antipa ( Mt 14; Mk 6; 8.15; Lk 3; 8.3; 9.23; Dj 4.27; 13.1); vidjeti "4)" malo poslije.
- Herod Agripa I (Dj 12); vidjeti "6)" malo poslije.
1) HEROD VELIKI, predak ove obitelji, vladao nad cjelinom Palestine od 37 pr.I.K. do 4. g. pos.I.K. (Mt 2.1).
NZ spominje više njegovih potomaka:
A. - njegovi sinovi:
2) HEROD-FILIP ( Mk 6.17 i bilješka).
3) ARHILEJ (Mt 2.22 i bilješka) koji naslijeđuje svog oca u Jeruzalemu tijekom 9 godina. Po tome bi smijenjen od strane Rimljana.
4) HEROD ANTIPA, vladao nad Galilejom i Perejom (oblast istočno od Jordana između Tiberijadinog jezera i Mrtvog mora od 4. g. pr.I.K. do 39. g. pos.I.K. s naslovom tetrarha. Vidjeti Mk 1.14 i bilješku; 6.14 bilješku.
5) FILIP TETRARH (Mk 8.24 i bilješka), koji je vladao nad distriktom Sjever-Istok Palestine od 4. g. pr. I.K. do 34. pos.I.K.
B. - Unuci Heroda Velikog:
6) HEROD AGRIPA I, koji je vladao nad Sjeverom potom nad cjelom Palestinom od 37 do 44 g. pos.I.K. (Dj 12.1 i bilješka).
7) HERODIJADA (Mk 6.17), koja je napustila svog muža (i strica) Heroda-Filipa {2)} da bi se udala za Heroda-Antipu {4)}.
C. Njegovi praunuci
8) HEROD-AGRIPA II, Sin Heroda-Agripe I; vladao je pod naslovom kralja od godine 48. pos.I.K. na teritoriju koji je stalno povećavao. Pred njim se pojavljuje apostol Pavao (Dj 25.13 i bilješka).
9) BERENIKA I DRUZILA (Dj 24.24 i bilješka) bile su sestre ovom prethodnom.
IME Za NZ kao i za SZ ime jedne osobe usko je vezano s osobom samom; do te točke da to ime katkada znači osobu samu, npr. Bof ili Krist (Iv 12.28; 17.16, 11; Dj 3.16 etc).
Izraz u ime… vrlo je čest; on izražava različite nijanse:
1) činiti čuda (Mt 7.22 etc), istjerivati *zloduhe (Mk 9.38 etc), moliti (Iv 14.13-14) u ime Isusa Krista, znači činiti te stvari izgovarajući Isusovo ime, dakle u zajednici s njim.
2) Krstiti u ime…(Mt 28.19; Dj 8.16; 1 Ko 1.13), znači pripojiti nekoga, krštenjem, onome čije se ime izgovara.
3) *Prorokovati (Mt 7.22 etc), biti izaslanik (Iv 14.26) ili primiti koga (Mt 18.5) u Isusovo ime, znači činiti te stvari kao Isusov predstavnik. Zazivati ime (Gospodovo) jedan je izraz uzet iz SZ. On znači, u čistom smislu, da se čini pozivanje Boga ili da se obraća njemu samom putem molitve. NZ taj izraz koristi također u slikovitom smislu: oni koji zazivaju ime Gospodinovo su oni ko-ji se iskazuju Gospododinovim, tj. njegovi učenici.
JARAM je simbolična upotreba riječi s ciljem da se izrazi prinuda nad odre-đenim ljudima: na pr. robovima (1 Tm 6.1), ili *Židovima, podvrgnutim odredbama *Zakona. U suprotnosti s obveznostima jaram kojeg predlaže Isus svojim *učenicima ugodan je za podnositi. To je nesumnjivo jedan slikoviti način govorenja o njegovom nauku (Mt 11.29-30).
KRIST (MESIJA ILI SPASITELJ) Kraljevi Izraela (i *veliki svećenici) primali su *pomazanje uljem kao znak svoje nove službe (1 S 10.1). To je razlog tituliranju kraljeva naslovom pomazanik (hebrejski MACHIA, transkribirano hrvatski Mesija; ili grčki (CHRISTOS), transkribirano hrvatski KRIST).
Naslov Mesija ili Krist bio je prenesen na kralja spasitelja kojem su *Židovi očekivali dolazak na svršetku vremena. NZ donosi svjedočenje ljudi koji su prepoznali tog Krista u osobi Isusa (Mt 16.16).
KRV SZ smatra da je "život u krvi" (Lv 17.11). Ovo objašnjava različitu slikovitu upotrebu riječi krv u NZ.
1) Ona je katkad uopotrijebljena u smislu život (Mt 27.4; usp. Iv 1.13). Tako izraz krv i meso (Mt 16.17) označava živog čovjeka.
2) Krv (prolivena) evocira nasilnu smrt (Mt 27.24-25; Lk 11.50; Ap 6.10).
3) Krv Kao i život, pripadaju Bogu (zato ju *Židovi ne konzumiraju): Lv 17.12; usp Dj 15.20, 29). On predstavlja najvažniji dio jedne *žrtve (He 9.7, 12-13 etc). Katkad ona evocira žrtvu samu, posebno u izrazu krv Kristova (Lk 22.20; 1 Ko 11.25; Ef 1.7 etc).
KVASAC Prirodni ferment koji umije-šan u krušno tijesto podstiče njegovo nadizanje. Vidjeti *BESKVASNI KRUHOVI.
Riječ je korištena na slikovit način u Mt 16.6, 11-12, također u 1 Ko 5.6-8 i u Ga 5.9, s pejorativnim nijansama.
LEPRA - LEPROZNI Biblija koristi isti termin za označiti, uz "čistu" lepru i druge kožne bolesti.
Svaki čovjek oznčen leproznim bijaše smtran *nečistim, tj. bio je isključen iz zajednice: leprozni su morali živjeti izvan gradova i sela, na dobroj udaljenosti (Lk 17.12).
Isus se nije dao zaustaviti tim zabranama, on je prilazio i liječio (NZ kaže *pročišćavao) brojne leprozne (Mt 8.3; 11.5, etc.).
Židovski *zakon zahtijevao je da leproznik bude ustanovljen takvim po jednom *svećeniku i praćen jednim *žrt-
vovanjem (Lv 14.1-32; usp. Mt 8.4; Lk 17.14).
MESIJA Vidjeti *KRIST
MINISTRIRANJE - MINISTRANT ministriranje prevodi grčku riječ diaconia, koja izražava ideju službe; i ministrant stvara jednu riječ od istog korijena koji znači služitelj.
Ti izrazi ministriranje (Rm 11.13; 1 Ko 12.5 etc.) i ministrant (2 Ko 3.6; Ep 3.7 etc) bili su usvojeni za prijevod kad se radilo o službi obnašanoj od ljudi koji su vršili propagiranje *Evanđelja.
Ista grčka riječ je bila prevedena s đakon (Fil 1.1) - u ženskom rodu đakonica (Rm 16.1) - kad je služba više smjerala k bratskoj uzajamnosti (vidjeti Tm 3.8 bilješku).
MJERE
DULJINA:- stadij (Iv 6.19): otprilike 185 m.
- hvat (Dj 27.28): otprilike 185 cm.
- lakat (Iv 21.8; Ap 21.17): otprilike 44 cm.
SADRŽINA: tri različita termina bijahu prevođena s mjera:
- U Iv 2.6 svaka mjera je otprilike 40 l.
- U Mt 13.33; Lk 13.21 spomenuta mjera vrijedi otprilike 15 litara.
- U Ap 6.6 radi se o mjeri od 1,1 l.
TEŽINE- Talenat (Ap 16.21) : otprilike 34 litre.
- Livra, jedinica mjere za težinu spo-menuta u Iv 12.3; 19.39, je nesumnjivo rimska livra, koja odgovara težini od 336 gr.
NAPASTVOVATI - NAPASTVO-VANJE - NAPASNIK Napastvovati prevodi isti grčki glagol kao i izraz staviti na kušnju - a napastvovanje isti termin kao kušnja. Distinkcija je katkada teško uspostavljiva.
Općenito prevodi se s kušnja kad se radi i jednoj poteškoći da se prođe otkud vjera treba izići postojanija (Iv 6.6; 2 Ko 13.5; Jak 1.2-3; 1 Pet 1.6; Otk 2.10 etc). Prevedeno je s napastvovanje kad stavljanje na kušnju jest praćeno jednom zlom namjerom.
Na primjer može iskušavati čovjek Boga (1 Ko 10.9); ali Bog ne iskušava čovjeka (1 Jak 1.13); to je Napasnik koji pokušava eksploatirati čovjekovu kušnju (1 Ko 7.5; 1 Sol 3.5) ili Isusovu (Mt 4.3) za odvratiti ga od Boga.
NEČIST - NEČISTOĆA Vidjeti *ČIST
NEZNABOŽAC (POGANIN) - NEZNABOŠCI (POGANI) - NEZNABOŠTVO (POGANSTVO) U NZ izraz mnogobožac (poganin) označava poglavito osobe koje nisu *Židovi.
Ali, u odlomcima kao Ga 2.11; Ef 3.1 (vidjeti također Rm 16.4) ta apelacija je prenesena i na kršćane neznabožačkog (poganskog) podrijetla (u suprotnosti s krščanima židovskog podrijetla). Najzad u 1 Pet 2.12; 4.3 apelacija neznabošci (pogani) čak označava nekrščane.
NEBO - NEBESA - NEBESKI (božanski) NZ preuzima korištenje riječi nebo u smislu koji su joj pridavali *Židovi prvog stoljeća. Osim uobičajenog smisla (Mt 16.3) ta riječ često označava poseb-nu Božju domenu (vidjeti Mt 6.9-10; Iv 1.51 etc.).
U širem smislu dolazi do označavanja njome Boga samog u iskazima u kojima se samo Božje ime izrijekom ne kazuje (vidjeti Mt 3.2 i bilješku). U tom smislu treba razumjeti i iskaz "*kraljevstvo nebesko" ( vidjeti članak posvećen tom izrazu), "*anđeo nebeski" (Ga 1.8), ili priznanje rasipnog sina ja sam zgriješio spram neba (Lk 15.18).
NEOBREZANI - NEOBREZANJE Vidjeti * OBREZANJE
NOVCI Dinar: rimska novčana jedinica (Iv 6.7; 12.5; Ap 6.6). Srebrenjak.
Drahma: stari grčki novac, u srebru; bio je jednak po vrijednosti dinaru.
Didrahma: ovaj je novčić vrijedio dvije drahme i predstavljao iznos osobnog poreza koji su Izraeliti morali godišnje plaćati za *Templ (Mt 17.24).
Stater:4 drahme, (tj. dvostruki iznos poreza za *Templ: Mt 17.27).
Mina (Lk 19.16 odgovarala je sumi od 100 dinara.
Talenat je vrijedio 6.000 dinara (Mt 18.24; 25.13).
Mina i talenat su predstavljali izračuna-u vrijednost, nije postojao komad novca koi je toliko vrijedio. Vidjeti *MJERE.
OBREZANJE - OBREZANIK - NEOBREZANIK Obrezanje je prakticirano kod *Židova na novorođenim dječacima jedan tjedan po rođenju (Lk 2.21). To je jedna ritualna operacija koja se sastoji u odstranjivanju prepucija.
Obrezanje je znak par exellence da je neki čovjek član Izraela, naroda *Saveza (Stv 17). Otud i apelacija obrezanik za označiti *Židove. U Ga 2.12 ta apelacija je prenesena i na krščane podrijetlom Židove koji su pristaše održavanja te prakse. Obrnuto, *pogani su katkada nazivani neobrezanicima.
Apostol Pavao se borio da obrezanje ne bude nametnuto novim krščanima poganskog podrijetla (1 Ko 7.18-19; Ga 2.3-6; 5.2-4).
Obrezanje srca (Rm 2.28-29) je slikoviti izraz jedne potpune podvrgnutosti služenju Bogu.
OHOLOST - UZOHOLITI SE Francuski je prijevod načinio jednu imenicu i jedan glagol (grč.) iz iste porodice, česte naročito u spisima apostola Pavla. One izražavaju ideju osobnog zadovoljstva, ponosa, i katkada razmetanja. Na jednoj prvoj razini (Rm 2.17, 23; 3.27; 1 Ko 1.29; 3.21; 4.7; 5.6 etc) ti termini aludiraju na ohole pretenzije čovjeka koji vjeruje u svoju vlastitu vrijednost, i koji zaboravlja da duguje Bogu sve što ima i što jest.
Na drugoj razini (Rm 5.2-3, 11; 15.17) te riječi izražavaju novo pouzdanje koje čovjek nalazi povjeravajući sebe Kristu i djelujući u njegovoj službi (vidjeti također, iako prijevod može biti različit: 2 Ko 1.12; 7.4; Fil 1.26; 2.16; 1 Sol 2.19).
OLTAR Oltar je mjesto u obliku stola gdje se nude različite *žrtve. Rogovi ( Ap 9.13) smješteni na četiri ugla oltara bijahu smatrani za njegov najsvetiji dio.
OTKROVENJE - OTKRITI NZ koristi glagol otkriti i riječ otkrovenje u tri poglavita smisla:
1) Za označiti slavodobitno pojavljivanje Kristovo kod njegovog *dolaska (Rm 2.5; 1 Ko 1.7; 2 So 1.7; vidjeti također, u srodnom smislu, Rm 8.19). U 2 Sol 2.2, 6, 8 otkriti se osjetno je istoznačno s manifestirati se, demaskirati se.
2) Za označiti čin putem kojeg Bog (ili Krist) daje upoznati jednom čovjeku *Evanđelje i apostolska misija koju taj čovjek treba ispuniti (Ga 1.12, 16; Ef 3.3).
3) Za označiti jedno posebno priopćenje Božje volje (1 Ko 14.6; ga 2.2).
PASHA Pasha jedan od velikih blagdana koji su *Židovi Isusovi suvremenici dolazili slaviti u Jeruzalemu. Ona se događala u proljeće i komemorirala je izlazak iz Egipta (Dt 16.1-8). Slavljenje Pashe bilo je markirano danima *bes-kvasnih kruhova (Izl 12.15-20; usp. Dj 12.3; 20.6) i obiteljskim objedima tije-kom kojih se bijaše jelo pashalno janje (Izl 12.1-14).
Tri prva Evanđelja opisuju posljednji Isusov objed kao pashalni objed (Mk 14.12-25). Četvrto Evanđelje ističe da je Isusova smrt koincidirala sa žrtvom pashalnog janjeta (Iv 18.28; 19.14, 31, 36, 42; usp. 1 Ko 5.7).
PASTIR Čovjek zadužen voditi stado prema ispaši i bdjeti nad sigurnošću ovaca i koza koje su mu povjerene.
U Bibliji taj termin često služi za sliku koja označava vođu naroda Izraelovog (vidjeti na pr. Mt 9.36). Isus sam sebe opisuje kao dobrog pastira (Iv 10.11).
PEDESETNICA (PENTEKOT) Prije no što će postati krščanskim blagdanom Pentekot je bio veliki blagdan koji su *Židovi dolazili slaviti u Jeruzalem (Dj 2.1, 5). On se slavio u vrijeme žetve, pedeset dana poslije *Pashe - otud mu i ime (pentekonta na grčkom znači pedeset). Za vrijeme Pentekota Židovi su komemorirali proglašenje *Zakona na Sinaju.
PISMOZNANCI U Isusovo vrijeme pismoznanci bijahu Izraelovi biblijski eksperti (naš SZ). Vidjeti ZAKONOZNANCI.NZ često spominje pismoznance s *farizejima, koji su ubrajali brojne pismoznance u svoj rang.NZ ih imenuje zajedno sa *starješinama. Pismoznanci su imali svoje predstavnike u *Sanhedrinu.
POMAZANJE - POMAZATI Za vrijeme antičke ceremonije pomazanja (vidjeti *Krist) prosipalo se sveto ulje na glavu novom kralju - ili novom *velikom svećeniku. Ta osoba je od tada bila pomazanik Gospodov. (usp. Za 4.14; Dj 4.27 etc).
U slikovitom značenju pomazanik označava čovjeka kojeg je Bog izabrao za jednu misiju spasenja (Lk 4.18).
U NZ pomazanje služi također slici za opisati dar Sv. Duha (1 Ko 1.21) ili Riječ Božju (1 Iv 2.20) primljenu od vjernika.
POLOŽITI RUKE - RUKOPOLAGANJE Rukopolaganje je jedna gesta koja se sastoji u polaganju ruku nekome na glavu. NZ spominje rukopolaganje u nekoliko različitih prilika:
|
| 1) za popratiti jedan blagoslov ( Mt 19.13);
2) za vrijeme iscjeljivanja (Mt 9.18; 16.16; Lk 4.40; Dj 28.8);
3) u vezi s darom sv. Duha ( 8.17-19) i krštenja (Dj 19.6);
4) prilikom povjeravanja jedne nove odgovorne dužnosti u Crkvi ili krščanskim misijama (Dj 6.6; 13.3; 1 Tm 4.14 etc.).
POST - POSTITI Post se sastoji u suzdržavanju od jela i pića tijekom određenog vremena. Kao Izraeliti iz SZ *Židovi prakticiraju post iz religioznih pobuda: htjelo se tako pratiti molitvu ili izraziti jedno poniženje pred Bogom (JL 2.12, 15; Jon 3.5-9).
Post bijaše prakticiran zajednički ( na pr. javno u pokajanjima: Br 29.7-11; Dj 27.9), ili individualno. *Farizeji su sebi nametnuli postiti dva puta tjedno (Lk 18.12).
Isus se suprotstavio formalističkom aspektu te prakse (Mt 6.16-18). Prve krščanske zajednice su sačuvale praksu prigodnog posta (Dj 13.2-3; 14.23).
POSVETITI - POSVEĆENJE Ovi termini su derivirani iz riječi *svet, i njihove nijanse su tijesno srodne s tom riječi.
1) Jedan izraz kao posvetiti Isusa (1 P 3.15) izražava ideju da Krist treba biti priznat za ono što u stvarnoisti jeste, tj. kao Gospod. Vidjeti također prijevod dan za prvu molbu OČENAŠ u Mt 6.9.
2) Posvećenje je ono što jednog čovjeka
čini svetim, tj. sposobnim i posvećenim za službu Božju (Dj 20.32; Rm 6.19, 22)
PRETORIJ (SUDNICA)
1) NZ koristi općenito taj termin za oz-načiti rezidenciju jednog rimskog guver-nera: Mt 27.27; Mk 15.16; Dj 23.35.
2) U Fil 1.13 pretorij treba imati taj nap-rijed navedeni smisao ako se cijeni da je apostol redigirao svoje pismo u Efez ili u Cezareju. Ali, ako se misli da Filipljanima (poslanica) bijaše pisana i poslana iz Rima, pretorij tada označava carsku gardu, ili pretorijansku stražu.
PRISPODOBA (PARABOLA) Ta je riječ uzeta iz grčkog. NZ ju koristi kao stručni termin za označiti način slikovitog izražavanja. Taj genre indirektnog poučavanja bijaše drag Isusu: uz pomoć kratkih usporedbi (Mt 5.13, 14) ili nešto bogatijih priča uzetih iz svakodnevnog života ili stvarnosti (Mt 13.24-30; Lk 15.11-32), Isus je svojim slušateljima predstavljao jednu stvarnost koju ovi nisu poznavali ili su je slabo razumjeli sve do tada (Mk 4.33; Mt 13.35).
Međutim odlomci kao Mk 4.11; 7.17 koriste izraz prispodoba s jednom različitom nijansom: prispo-doba je ovdje shvaćena kao jedna zagonetačka poduka. U stvari predložena slika iz prispodobe nema nikakvog značenja za one koji ne primaju Isusovu poruku.
PROROK- PROROKOVATI - PROROČANSTVO U NZ termin prorok rijetko označava jednog čovjeka koji najavljuje budućnost (Dj 11.27-28). Na jedan način taj naslov je rezerviran lju-dima smatranim kao glasnogovornicima Boga. To se dakle aplicira:
1) prorocima iz SZ (Iv 8.52-53; Dj 3.18 etc) i njihovim spisima, posebice izrazu*Zakon i proroci.
2) osobi koju *Židovi zovu Prorokom i koju očekuju za kraj vremena prema Dt 18.15 ( Dj 3.22-23; 7.37): vidjeti Iv 1.21 bilješku, 25; 6.14; 7.40.
3) ljudima kao Ivan Krstitelj (Mt 11.9 etc) ili samom Isusu (Iv 4.19 etc), koje se smatralo novoposlanim od Boga nakon dugog perioda bez proroka poslije povratka iz izgnanstva.
4) brojnim članovima primitivne Crkva (Dj 13.1; 21.9-10; 1 ko 12.10; Ef 2.20 etc), koji govore pod utjecajem Duha Božjeg za pobuditi ili za donijeti jedno *otkrovenje.
Proročanstvo općenito znači poruku proroka Iv 11.51; Otk 1.3). Glagol prorokovati (Dj 19.6; 1 Ko 11.4-5) označava akciju jednog proroka.
Kao i SZ i NZ poznaje lažne proroke ( Dj 16.6; 1 Iv 4.1; Otk 2.20 etc).
U Tt 1.12 naslov proroka je dodijeljen jednom poganinu, kretskom pjesniku Epimenidu. jedna takva apelacija podcrtava vidovitost tog čovjeka kad se izjašnjava na račun svojih suvremenika.
PRVINE U SZ prvine predstavljaju prve plodove jedne žetve; njih se nudilo Bogu u znak zahvalnosti za cjelokupnost te žetve (Izl 34.26; Br. 15.20-21; sup Rm 11.16).
NZ koristi taj termin u figurativnom smislu za izraziti ideju da je jedan dio dan ili primljen u avans kao garancija za cjelinu. Izraz se tako može aplicirati na dar Duha (Rm 8.23), na prve obraćenike jedne provincije (Rm 16.5; 1 Ko 16.15) i čak na uskrslog Isusa (1 Ko 15.20, 23).
SADUCEJI U *Judaizmu Isusovog vremena saduceji su formirali jednu religioznu stranku koja se regrutirala poglavito između *svećenika.
Za njih je samo pet prvih knjiga Biblije (*Zakon) imalo vrijednost; oni nisu dopuštali ni postojanje *anđela ni uskrsnuće mrtvih.
Pristaše reda, oni su tražili kako se što bolje akomodirati rimskoj okupaciji.
Iako su se saduceji snažno razlikovali od *farizeja, NZ ih često stavlja uz njih među Isusove neprijatelje.
SAMARIJA - SAMARIJCI U Isusovo vrijeme Samarija je bila jedna provincija u središnjo Palestini. Otprije više stoljeća Samarijci su bili u religioznom sukobu sa *Židovima (Lk 9.53; Iv 4.9; Mt 10.5 bilješka). Židovi i Samarijci su se uzajamno prezirali i mrzjeli.
Isus je odbio ući u tu svađu (Lk 9.55; Iv 4.7). Poslije Judeje Samarija je bila prvo polje akcije krščanskih misionara (Dj 1.8; 8.5).
SANHEDRIN Termin za označiti vrhovni savjet koji je imao vlast nad židovskim narodom i zasjedao kao tribunal religijskih poslova. Bio je sastavljen od 71 člana izabranih između *velikih svećenika, pismo-znanaca i *starješina. Predsjedavao mu je veliki svećenik tada na funkciji.
SAVEZ Tehnički izraz koji označava svezu koju Bog uspostavlja
- bilo s čovječanstvom u cjelini u osobi Noe ( Stv 9.9--17) - bilo s jednim čovjekom, kao što je Ab-raham (Stv 15.18), ili David (Ps 89.4-5) - bilo s narodom Izraelovim (Izl 19.5-6). Taj savez je uvijek praćen jednim obećanjem, i često potvrđivan jednom *žrtvom (Stv 15.9-17; Izl 24.3-8). *Proroci navješćuju da će Bog sklopiti novi savez sa svojim narodom (Jr 31.31-34). Prema NZ Isusova smrt uspostavlja taj novi savez i proširuje se na sve ljude (Mt 26.28; provj. Kor 3.6).
Ista grčka riječima također značenje zavjeta [Testamenta; Oporuke] ( He 9.16-17). Izraz Stari Zavjet označava knjige starog saveza, isto kao što Novi Zavjet označava biblijske knjige Novog saveza.
SINAGOGA Najprije je označavala židovsku zajednicu jednog grada ili četvrti (Iv 9.22; Dj 9.2; Otk 2.9 etc), taj termin služi također za imenovati građevinu gdje se ta zajednica sastaje za molitvu, čitanje Biblije i religioznu poduku.
Ti sastanci su se održavali u dan *šabata. Kult u sinagogi nikad nije obuhvaćao žrtvovanja; ova su se mogla, naime, obavljati samo u *Templu u Jeruzalemu.
Sinagoge su bile rukovođene od poglavara (šefa) - ili predsjednika - (Mk 5.35-36; Dj 13.15; 18.8 etc), uz pomoć jednog služnika (Lk 4.20).
SIN ČOVJEKOV Izuzev u Dj 7.56 i Iv 12.34 izraz Sin čovjekov pojavljuje se uvijek u NZ kao iskazan od Isusa samog. U brojnim je slučajevima vidljivo da je taj naslov njemu služio za označiti sebe samog.
U nekim odlomcima izraz evocira vlast jedne osobe koja tek treba doći, suđenje na kraju vremena (Mt 16.27; 19.28; 25.31-32; 26.64; Lk 19.28; Iv 5.26-29). Ta upotreba nesumnjivo je inspirirana od Dn 7.13.
U drugim odlomcima isti je naslov davan suprotno aludira na slabost, oskudicu (Mt 8.20), i također na patnje Isusove (Mt 17.22-23; 20.18; 26.2, 24, 45 ; Mk 8.31; Iv 6.53).
Treća kategorija tekstova kombinira dvije prethodne vrste upotreba, evocirajući ujedno nazoč-nost i vlast Sina čovjekovog (Mat 9.6; 12.8; 13.37; Iv 9.35).
Možda je Isus preferirao taj naslov, nov i tajnovit za izbjeći onaj *Krist-Spasitelj, kojeg popularna upotreba tumači u jednom smislu teško spojivom s Evanđeljem (usp. Mk 8.29-33).
SION Poetičko ime Jeruzalema u SZ. Kći Siona (Iv 12.15, što citira Za 9.9) označava populaciju Jeruzalema.
SOTONA Zajedničko ime hebrejskog podrijetla koje je označavalo tužitelja pred tribunalom (Ps 109;6; usp.
Jb 1.6; Za 3.1-2). Poslije *Judaizma NZ je tu riječ preuzeo kao prikladno ime koje personificira snage zla. To je istovremeno neprijatelj ljudima i Bogu.
Ta apelacija ima brojne sinoni-me u NZ: *đavao, Opaki (Iv 17.15), Zli (Ef 6.16), *Napasnik (Mt 4.3), Belial (2 Ko 6.15), vlast tmina (Lk 22.53), princ ovog svijeta (Iv 14.30), neprijatelj (Mt 13.39) etc.
Pojava Isusa je označila poraz Sotone (Lk 10.18).
SRCE Riječ srce je prilično rijetko upotrebljavana u čistom smislu u NZ. Ali u slikovitom smislu biblijski jezici ju upotrebljavaju s katkada neuobičajenim nijansama po naš jezik. (u izv. tekstu stoji francuskom - nap. prev.).
1) Često riječ srce označava središte čovjeka, mjesto unutarnje i skriveno gdje je čovjekova osobnost, takoreći, koncen-trirana (Mt 12.34; 15.19; 1 Ko 4.5; Ef 1.18). Tada je srce kao nekakav rezime cjelokupnog čovjeka. Tako da izraz u svojim srcima je osjetljivo istoznačan iskazu u svojoj dubini ( na primjer u Rm 2.15).
2) Srce je katkada promatrano kao sjedište osjećanja (Iv 16.6), ali također i misli (Mk 2.6, 8; 6.52; Lk 3.15, etc.) i volje (Rm 10.1; 2 Ko 9.7).
STOLJEĆE (VIJEK) U francuskom prijevodu taj termin ne označava nikada jedan period od stotinu godina već različita doba između kojih se dijelila povijest univerzuma.
Prije vjekova (1 Ko 2.7) istoznačno je dakle s prije početka svijeta, tj. iz sve vječnosti.
Kralj stoljeća (1 Tm 1.17) hoće reći kralj oduvijek i zauvijek.
Izraz u vijeke vjekova (izgrađeno na istom modelu kao i "kralj kraljeva" ili "pjesma pjesam", koji su superlativi) znači praktično zauvijek.
SVET - SVETOST Grčka riječ koja se prevodi sa svet ne izražava ideju moralne perfekcije već označava ono koje pripada Bogu. Prema onome kako je taj termin apliciran samom Bogu ili njegovim stvorovima, on uzima slijedeće nijanse:
1. a) Bog je kvalificiran svetim za označiti da je posebno, tj. da je Bog (Iv 17.11; 1 P 1.15 etc);
b) Svet (od Boga) je naslov apliciran Kristu (Iv 6.69; Dj 3.14; Iv 2.20; Otk 3.7) za podcrtati da Krist pripada Bogu na jedan poseban način;
c) Duh je također kvalificiran svetim za precizirati da je on Božji Duh.
2. NZ aplicira još termin svetog
a) na ljude za izraziti da su izdvojeni za služiti Bogu (Dj 3.21; 1 Ko 7.34; Ef 1.4; 5.26). Tako izraz sveti označava jednos-tavno kršćane (1 Ko 1.2; 6.1-2etc);
b) *anđelima (Dj 10.22) za izraziti ideju da su oni u službi Boga (Dj 6.13; 21.28; 1 Ko 3.17 etc).
Svetost je dakle kvaliteta jedne osobe ili jednog predmeta koji pripadaju Bogu (1 Sol 3.13; 1 Tm 2.15 etc).
STARJEŠINE
1) U Judaizmu Isusovog vremena starješine bijahu glave obitelji, koji zadržavahu vlast u građanskom i religioznom životu. Evanđelja 5Mt 16.21, etc.) i Djela apostolska (4.5; 22.5, etc.) pridružuju često starješine *pismoznancima ili *velikim svećenicima (vidjeti SANHED-RIN).
2) U Djelima Apostolskim 11-21 i u poslanicama starješine su odgovorni u mjesnim kršćanskim zajednicama.
3) U 2 Iv 1 i 3 Iv 1 Starješina je naslov, kojçi čini se, označava predstavnika prve generacije kršćana.
4) U Otkrivenju (4.4; 5.5, etc.) osam-deset starješina možda simboloziraju skup Božjeg naroda.
SVETIŠTE Vidjeti *TEMPLE
SVEĆENIK Svećenik je onaj koji služi tijekom kulta, posebice za ponuditi *žrtve u ime cjelokupne zajednice. NZ spominje također poganske svećenike (Dj 14.13) ili židovske svećenike (Lk 1.5; Iv 1.19 etc). Ovi posljednji služili su is-ključivo u *Templu u Jeruzalemu.
Apokalipsa predstavlja krščane kao one koji ispunjavaju cjelinu jedne svećeničke službe (Dj 1.6; 5.10 etc; usp. 1 P 2.5 i bilješka).
Svećenstvo (Lk 3.2; He 7.5) označava *ministriranje ili službu - svećenika.
SVIJET Tri su grčke riječi bile prevedene sa svijet:
1) Prva riječ označava nastanjenu zemlju, cijeli svijet; i tu nema poteškoća.
2) Druga je katkada načinjena od *stoljeće (vidjeti tu riječ); kad je bila prevedena sa svijet, ona je značila actelni svijet, nasuprot budućem svijetu.
3) Upućivanje na predloženi članak obu-hvaća samo treće. Prema kontekstima ova može značiti:
a) svemir stvoren od Boga (Iv 1.10; Rm 4.13);
b) ovaj svijet dolje, nasuprot svijetu Božjem (vidjeti *nebo) i Boga samog (Iv 17.14; 18.36);
c) ljudskost u svojoj ukupnosti (Mt 5.14; Iv 3.16-17; 17.11, 13);
d) ljudskost osmotrenu s točke gledišta njene opozicije Bogu i Kristu (Iv 7.7; 17.14; 1 Iv 2.15-16 etc). Na toj istoj crti mišljenja NZ katkad evocira osobu princa ovog svijeta (vidjeti *SOTONA): Iv 12.31 etc.
ŠABAT Sedmi dan u židovskom tjednu, karakteriziran potpunim prekidom svakog rada. Minuciozna pravila preciziraju ono što je bilo zabranjeno činiti tog dana. O izrazu šabatski put, vidjeti Dj 1.12 bilješku.
U dan šabata *Židovi se sastaju u *sinagogi radi biblijskih čitanja i molitve (Lk 4.16).
TAJNA - TAJNOVIT U NZ riječ tajna (misterija) evocira općenito Božji naum da spasi svijet; ali ta riječ u isto vrijeme znači
a) da je taj naum ostao skriven;
b) da je on sada otkriven (u Kristovoj osobi).
U Mk 4.11 riječ označava skrivenu prisustnost *vladavine Božje u Isusovoj osobi. U Ap 10.7 ona predstavlja Božji naum u momentu njegogog ostvarenja.
U Ap 17.5 adjektiv tajnovit evocira trajnu imena koje je nosila "velika bludnica". U 2 Sol tajna bezbožnosti čini se označava jednu tajnu silu Božjih protivnika, koja će biti demaskirana posljednjeg dana.
TEMPL (HRAM) - SVETIŠTE U NZ termin je apliciran poglavito na Templ u Jeruzalemu, rekonstruiran počev od vladavine *Heroda Velikog.
U širem smislu riječi, Templ je arhitekturalni ansambl koji obuhvaća građevine i prilazne putove. Ovi bijahu obrubljeni trijemovima (Iv 10.23; Dj
5.12).
U užem smislu riječi, Templ je središnja građevina, ili svetište, koja podrazumijeva "sveto mjesto" (kamo ulaze samo svećenici) i "presveto mjesto", kamo je bilo dopušteno samo velikom svećeniku, jedanput godišnje, u dan pokajanja.
Templ, i posebno svetište, sma-trano je mjestom gdje je Bog nazočan. Zato Evanđelje prema Ivanu (2.21) govori o tijelu Kristovom kao templu par excellence. Epistole jednako uspoređuju krščansku zajednicu s Božjim templom (1 Ko 3.16; 6.19; usp. 1 Pet 2.5).
UČENIK (Disciple u izvornom tekstu) U NZ riječ učenik označava učenika jednog učitelja (na primjer Ivana Krstitelja: Mk 2.18; vidjeti također Mt 10. 24 - 25). Katkada ona označava sljedbenike nekog vođe (na primjer Mojsija: Iv 9.29) ili neke religiozne tendence (na primjer *farizejske: Mt 22.16).
Najčešća upotreba riječi obuhvaća Isusove učenike ili sljedbenike. NZ označava tako dvanaestoricu ljudi koje je Isus odabrao da ga prate ( Mt 10.1), ali i jednu grupu znatno obimniju (Lk 10.1), i čak jedan još širi krug ljudi koji su prihvatili njegovo učenje (Iv 4.1; 7.3; 19.38 etc.). Svojstvo učenika je da slijedi Isusa (Mt 8.22; 10.38; 19.27 etc.; usp. Mk 9.38)
U knjizi Djela (6.1-2) izraz učenik služi za označiti članove krščanske zajednice, naizmjence s drugim nazivima kao braća (Dj 1.15), vjernici (Dj 2.44), krščani (Dj 11.26).
UČITELJI ZAKONA Vidjeti *ZAKONOZNANCI.
UPRLJATI - ZAPRLJANOST Vidjeti *ČIST
ZAKON Taj termin najprije označava sumu Božjih zapovijedi Izraelu, posebice onih koje je Mojsije proglasio na Sinaju (Izl 20).
U širem smislu Zakon koji put označava knjige gdje su zapisane te za-povijedi, poglavito prvih pet knjiga Biblije. Zakon se tada izjednačuje s izrazom Mojsijeve knjige (v idjeti 2 Ko 3.15 i bilješku). U jednom još širem smislu on označava cjelinu SZ (Iv 10.34; Rm 3.19, etc.), u istom smislu kao i izraz Zakon i proroci.
Apostol Pavao koristi katkada istu riječ kad govori o sili koja podstiče čovjeka na djelovanje - dobro i ili zlo prema slučaju; na pr. Rm 7.22-23; 8.2.
VJEČNI ŽIVOT U istom smislu kao i izraz vječni život treba shvatiti pojednostavljeni izraz život. Tako u Mt 7.14; 19.16-17; Iv 5.26 (usp. 5.40); 6.63; Dj 11.18; 1 Iv 5.12 etc. Ali kvalifikativ vječni ostaje determinantan za smisao, čak i kad se podrazumijeva.
Grčki izraz, u nedostatku boljeg, preveden s vječni ne precizira toliko trajanje (beskonačno) koliko tog života, koliko njegovu osnovnu kvalitetu: on označava jedan život različit običnom životu, preciznije život koji teče u Božjem svijetu (Mt 18.8), život Boga samog (Ef 4.18) i Krista (Iv 5.26; usp. 5.21). Taj život može postati onaj čovjekov (Iv 3.16).
Prema kontekstima vječni život je predstavljen kao jedna već nazočna realnost (Iv 5.24-25) ili još buduća (Mt 25.46).
U odlomcima kao Mt 18.8; 19.17 etc izraz ući u život gotovo je istoznačno je s *kraljevstvom Božjim.
VLADAVINA BOŽJA (ili nebesa) - KRALJEVSTVO BOŽJE (ili nebesa)
NZ nigdje ne definira vrlo česti izraz vladavina ili kraljevstvo Božje. Prijevod je preferirao vladavinu kad je kontekst izražavao više činjenicu da Bog jest Kralj, a kraljevstvo kad se radilo više o domeni gdje on jest kralj.
To kraljevstvo Božje je predstavljeno katkad kao jedna realnost aktuelna (Mt 12.34) i skrivena (Lk 17.20), vezana s osobom Isusa Krista (Mt 12.28); Lk 17.21), a katkad kao jedna buduća realnost (Mk 9.1; 22.30; vidjeti također 1 Ko 6.9-10; 15.50 etc).
O izrazu vladavina nebesa, koji je svojstven Matiji vidjeti Mt 3.2 bilješku.
U poglavljima kao Rm 14.17; 1 Ko 4.20, izraz vladavina Božja čini se ima jedan širi smisao i označava novu vladavinu spasenja instauriranu od Isusa Krista.
Najzad iskaz ući u kraljevstvo Božje (Mt 5.20; 7.21; 18.3; 19.23-24 etc) osjetno se izjednačuje s imati udjela u spasenju; smisao je tada veoma blizak onom "ući u *život" (Mt 18.8; 19.17).
VELIKI SVEĆENIK - VELIKI SVEĆENICI Veliki svećenik (Lv 21.10-12) bio je šef različitih svećenika vršitelja obreda (misnika) *Templa, tj. *svećenika i levita (o ovima posljednjima vidjeti bilješku uz Lk 10.32). Duhovni vođa Izraela, on bijaše posrednik između Boga i puka. Na veliki dan pokajanja, on je taj koji nudi krv u svetom mjestu Templa (He 9.7). On je također predsjedavao *Sanhedrinu.
NZ koristi više puta izraz veliki svećenici za označiti ujedno bivše velike svećenike još na životu i članove četiriju obitelji u čijim se redovima birao veliki svećenik.
Poslanica Hebrejima predsta vlja Isusa kao idealnog i definitivnog velikog svećenika (He 4.14; 7.26-27 etc.).
ZNAK Jedan znak je jedna indikacija koja dopušta saznati ili prepoznati nešto ili nekoga. SZ označava uvijek čuda kao znakove: to je ono što signalizira Božju intervenciju.
NZ je preuzeo tu upotrebu i izrazu znakovi i čuda (Iv 4.48; Dj 2.19; 4.30 etc). Ali naročito u Evanđelju prema Ivanu koje metodički kvalificira znakove djela (Iv 2.11; 4.54; 6.2 etc). Nji-hov cilj je u stvari dati prepoznati tko je stvarno Isus (Iv 12.37).
ZAKONOZNANCI Kao *pismoznanci s kojima su katkada poistovjećivani, zakonoznanci ili učitelji zakona bijahu specijalisti u znanju Biblije Izraelove (naš Stari zavjet). Bili su zaduženi tumačiti ju i poučavati o njoj.
ZLODUH (DEMON) - sinonimi: nečisti duh ili samo duh. Ideja koju NZ pridaje pojmu demona zajednička je u kulturnom miljeu Židova iz prvog stoljeća naše ere: to su duhovna bića u službi *Sotone. Gledalo se na zloduhe (demone) kao uzročnike raznih bolesti i slabosti, naročito nervnih (Mk 9.15-18) ili mentalnih (Mk 5.2-5) bolesti. Zato katkada istjerivati demone (zloduhe ili nečiste duhove) iz jednog opsjednutog čovjeka (nazivanog katkada bjesomučnikom: Mt 4.24; 8.16) jest sinonim za liječiti bolesnika.
ŽIDOV - ŽIDOVI - JUDAIZAM Od povratka iz egzila apelacija Židovi označava pripadnike naruda Izraelovog. Židovi se razlikuju od drugih naroda
posebice po svojem štovanju *šabata i prakticiranju *obrezanja (vidjeti također
- ČIST - NEČIST). Njihova je religija judaizam ( Ga 1.13).
- Pogani obraćeni u judaizam (konvertiti) bijahu nazivani prozelitima (preobraćenicima; vidjeti bilješku uz Mt 23.15), a simpatizeri obožavateljima Boga ili bogob-ojaznim (Dj 13.16-bilješka).
U Ga 2.13 apelacija Židovi aplicirana je krščanima židovskog podrijetla.
U Ivanovom Evanđelju ista apelacija često označava civilne ili religiozne vlasti židovskog naroda.
ŽRTVA Žrtva, u NZ, nije, kao u modernom francuskom, jedno skupo odricanje već nuđenje jedne poklonjene ponude Bogu. NZ spominje *poganske žrtve (Dj 14.13; 1 Ko 10.28) i žrtve ponuđene od *Židova (Lk 13.1; 1 Ko 10.18). Ovi posljednji nude bilo poljske proizvode, bilo vino ili ulje (bila je to tada jedna libacija: vidjeti Fi 2.17 bilješku), bilo naročito životinjske žrtve.
Nudila se žrtva Bogu kroz zahvalnost njemu, ili prilikom jednog zavjeta. (Dj 21.26), ili pak za okajanje grijeha. NZ često tumači Kristovu smrt kao jednu žrtvu okajanja ponuđenju radi milosti za sve ljude. NZ također opisuje terminom žrtve neke darove dane od strane krščana (Fil 4.18) i naročito ponude Bogu koje ovi čine svojim životom(Rm 12.1; Fil 2.17 etc).
|
|
