Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti

Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti autor: Šiško Menčetić

226. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Gracioza.

Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti,
   jer slavit sa svu moć rad bih tve ljeposti.
Raju sja danica od zvizda najsvitlja;
   takoj ctiš, Anica, međ vilam svih liplja.
Akvile krjeposti nitko nas ne ima,
   ter se tve ljeposti pozirat ne prima;
cić ako tko gleda veseli tvoj obraz,
   stvori se od leda ter kopni kako mraz.
Jer sjaje promineš i kud se ti ozriš,
   svitlostju prosineš ter suncem sva goriš.
Od raja dar imaš da t' ličca zorom zre;
   ljepos vil vazimaš ka godi s tobom gre.
Zato je svak vesel, obraz tvoj videći,
   zato je svak dresel, srcem ga slideći;
ar si drag viditi, moj venče gizdavi,
   nu je trud živiti u željah ljubavi.