Gdi možem da poju, cvileći srdačcem

Gdi možem da poju, cvileći srdačcem
autor: Džore Držić




Gdi možem da poju, cvileći srdačcem,
   zgledaje gospoju s bisernim vinačcem,
   a ne smim njo' reći, da mi ki ne zazre,
   milos nje želeći kako mi život mre.
Još ne znah istinom ki ljubav trud ima5
   i kojim načinom suzi se očima,
   dokle ne bîh vidil oči nje s obrazom,
   prid kim sam ublidil jak cvitak prid mrazom.
Od toga još doba, staviv svu kripko moć,
   kako se podoba slidim ju dan i noć,10
   u srcu jedinom s pogledom misleći
   da s dobrim načinom budem se nje reći,
reć sve dni nje sluga virniji ner grlica,
   ka zgubiv jur druga puna je tužica.
   Nu sčekav misto toj, podobno k vrimenu,15
   ne mogoh skazat joj tu ljubav skrovenu.
Evo se sad čudim da možem odolit,
   gdi gledam i žudim, a ne smim nje molit.
   Da ve mi tač ne da želiti nje lice
   u kom se zrak gleda nebeske danice!20




Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.