Gaea
autor: Vladimir Nazor

Donosi se prema izdanju "Lirika", 1946., Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.


Kad je prof. Peake u Londonu dokazivao, da će se Zemlja razletjeti jednom u komade




Hvala ti, Bože! – Ja se dakle smrznuti
    Ko stara baka ne ću;
Jer prije no se plamenovi ugase,
    Što moje žile kreću,
Dogodit će se ono, što je suđeno5
    I meni: smrt će doći;
Al' umiranje ne će mi se desiti
    U mraku mrzle noći.
Ja ne ću tokom milijuna godina
    Sveđ osjećati, kako10
Sve veća studen utrobu mi prožima
    I umirem polako
Od zime, dok se svaka trese žilica,
    I staračke mi bore
Na licu dršću!… Ne će Adam posljednji15
    Po ledu moje kore
Šarati noktom upitnike, bogovi,
    Dok mru i čeljad jadna,
A ja se vrtim oko sunca, sablasna
    Ko avet bl'jeda, hladna.20

٭


I – deo gratias! – zahvatiti ne će me
    Ni repatica plamna,
Da ovije me svojom mrežom vatrenom,
    I na dno jaza tamna
Skotrlja da me niza staze nebeske25
    Ko izgorjelu kuglu
U pepel, što će raspasti se svemiru
    U kojem mračnom uglu!
Vučena k suncu koncima nevidljivim,
    Ko leptir svršit ne ću30
Što prvim mrakom leti, lud i nestašan,
    U ognjen grob, u sv'jeću.

٭


O velje sreće! Ja se ne ću smrznuti
    Ko baba bez ognjišta,
Niti ću jednom biti hrpa ugljena35
    Pod pepelom garišta.
Ja sada znadem, kako mi je svršiti!
    – Te mezgre, koje teku
Po žilama, i žl'jezda gnoj, i sokovi,
    Što grizu i što peku,40
I žuč, i pepsin, i fermenti kiseli,
    I gnjilež trulih rana,
I žute r'jeke alkohola, morfija,
    I otrovi duhana,
Dimovi ludih oholosti, hlapovi45
    U močvarama slasti,
Gorčina starih zelen vir, zli nagoni,
    I mutni talog strasti:
Sve to će dalje vreti, rasti, bujati
    U meni – al' ću ipak50
Plod postat sit i prepun slatke truleži;
    I onda ću ko šipak
Da zreo prsnem – i, dok se u komade
    Tijelo moje mrvi,
Da sve zvijezde i planete poprskam55
    Gnjilobom svoje krvi.