Ezra (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Ezra (Šarić) |
1 Kad se je bilo to svršilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: "Narod Izraelov, svećenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih unatoč njihovim gadovima, naime od Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amoreja.
2 Oni dapače uzeše kćeri njihove za žene sebi i sinovima svojim. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini."
3 Kad sam to čuo, razdrijeh donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, raščupah sebi kosu na glavi svojoj i na bradi svojoj i sjedoh duboko potresen.
4 Tada se skupiše oko mene svi, koji su se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog opačine onih, koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve.
5 O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, padoh ničice na koljena svoja, raširih ruke svoje Gospodu, Bogu svojemu,
6 I pomolih se: "Bože moj, stidim se i bojim se podignuti lice svoje k tebi, Bože moj, jer zlodjela naša narastoše nam preko glave, i krivnja je naša doprla do neba.
7 Od vremena otaca svojih do danas mi smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela naših bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas.
8 Sada nam doduše dođe za čas milosrđe od Gospoda, Boga našega, stim, da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svetom mjestu svojemu, da bi Bog naš opet prosvijetlio oči naše i dao nam malo nove životne snage u ropstvu našemu.
9 Doduše mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u ropstvu našemu, nego nam dade da nađemo milost pred kraljevima perzijskim, tako da su nam oni dali toliko životne slobode, te smo mogli hram Boga svojega opet podignuti i učiniti, da nanovo ustane iz ruševina svojih. Dade nam obranu u Judeji i Jerusalemu.
10 A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje,
11 Koje si nam dao preko sluga svojih, proroka, kad si zapovjedio: "zemlja, u koju idete, da je zauzmete, okaljana je nečistoćom naroda zemaljskih zbog gadova, kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u nečistoći svojoj.
12 Ne dajite zato nikada kćeri svojih za sinove njihove, niti uzimajte kćeri njihove za sinove svoje! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i djecu svoju imati za baštinike dovijeka!
13 Poslije svega toga, što dođe na nas zbog zlih djela naših i velike krivnje naše - premda si nas, Bože naš, više štedio, nego što su to opačine naše zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak -
14 Zar ćemo nanovo prestupati zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane ni jedan ostatak?
15 Ali ti si, Gospode, Bože Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom krivnjom svojom, da ne može za to stajati ni jedan pred tobom."
← Glava 8.
|
Ezra (Šarić) |