Ezekiel i četiri živa bića
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Ezekiel i četiri živa bića |
1 1 Tridesete godine, četvrtog mjeseca, petog u mjesecu, ja bijah u sred izgnanika, blizu rijeke Kebar1; nebesa se otvoriše i ja vidjeh božanska priviđenja. 2 Petog u mjesecu te godine bijaše
peti izgon kralja Jojakina2 3 bi jedna riječ GOSPODOVA za Ezekiela, sina svećenika Buzija, u zemlji Kaldejaca, blizu rijeke Kebar. Ondje, ruka Božja bi na njemu. 4 Ja vidjeh: jedan olujni vjetar dolažaše sa sjevera, jedan veliki oblak i jedna munjevita vatra i, uokolo, jedna svjetlost; u njenoj sredini, kao blistanje rumenila u sred vatre. 5 U njenoj
sredini, nalikost četvorih živih bića; takav bijaše njihov izgled: oni nalikovahu ljudima. 6 Svaki imaše četiri lica i svaki od njih četiri krila. 7 Njihove noge bijahu prave; njihova stopala: kao
kopita jednog teleta, blistajući kao što blista uglačana mjed. 8 Ruke ljudske, pod njihovim krilima, bijahu okrenute u četiri smjera, kao i njihova lica i njihova krila, u sve četvero; 9 njihova se krila spajaše jedno s drugim. Oni se ne primicaše poprijeko, već svaki ravno naprijed. 10 Njihova lica nalikovaše licu čovjekovom, sve četvero imaše, s desna lice lava, s lijeva
lice bika, i sve četvero imaše jedno lice orla: 11 to bijahu njihova lica1. što se tiče njihovih krila, razvijenih u vis, dva se spajaše jedno s drugim, a dva pokrivahu njihova tijela. 12 Svaki se
kretaše ravno naprijed; oni iđahu u svim smjerovima kamo to duh hotijaše. Oni se ne primicaše poprijeko. 13 Oni nalikovaše živim bićima. Njihov izgled bijaše onaj zapaljene zublje; bijaše to
kao jedno viđenje buktinja; između živućih to bijaše kao nekakav promet; i po tom bijaše tu svjetlosti vatre, i izlazeći iz vatre, bljeskova. 14 A živući hitahu u svim pravcima: jedno priviđenje
munje. 15 Ja gledah živuće, i vidjeh na zemlji, pokraj živućih, jedan točak, za svako lice. 16 Evo kakav bijaše izgled točkova i njihov sklop: oni blistahu kao krizolit2 i sve četiri bijahu slična. To
bijaše njihov izgled. što se tiče njihovog ustroja, oni bijahu uzglobljeni jedan u drugi. 17 Kad oni napredovahu, oni iđahu u sve četiri pravca; oni ne skretaše napredujući. 18 Visina njihovog obruča izazivaše strah; i to bijaše jedno nadimanje sjaja1 na njihovom obodu sve četiriju. 19 Kad živući napredovahu, točkovi napredovahu pokraj njih; a kad se živući
dizahu iznad zemlje, točkovi se dizahu. 20 Oni iđahu u smjeru kamo duh hotijaše, a točkovi se dizahu u isto vrijeme; to je zato što duh živućih bijaše u točkovima. 21 Kad oni napredovahu,
oni napredovahu i kad se zaustavljahu, oni se zaustavljahu; i kad se dizahu iznad zemlje, točkovi se dizahu u isto vrijeme, jer duh živućih bijaše u točkovima.
