Ezekiel (Šarić)/Glava 8.

Ezekiel (Šarić)


1 U šestoj godini, u šestom mjesecu, peti dan toga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj kući i starješine Judine sjedile preda mnom, dođe ondje na me ruka svemogućega Gospoda.

2 Vidjeh najedanput priliku, što je izgledala kao čovjek. Od dijela, što je izgledao kao bedra njegova, dolje bio je oganj, i od dijela, što je izgledao kao bedra njegova, gore izgledalo je kao jaka svjetlost.

3 Prilika pruži kao ruku i uhvati me za kosu na glavi. Duh me podiže gore među zemlju i nebo i odnese me u viđenjima božanskim u Jerusalem na ulaz nutarnjih vrata, što stoje prema sjeveru. Ondje je stajao kip božice ljubavi, što je podraživao ljubomornost Gospodnju.

4 Ondje se nalazila slava Boga Izraelova u istoj pojavi, kako sam je bio vidio na ravnici u dolini.

5 On mi reče: "Sine čovječji, podigni oči svoje prema sjeveru!" Kad sam podigao oči svoje prema sjeveru, stajao je sjeverno od vrata žrtvenika taj kip božice ljubavi na ulazu.

6 On mi reče: "Sine čovječji, vidiš li, što ovi rade? Veliki su to gadovi, što ih ovdje čini kuća Izraelova, tako da se moram udaljiti od svetišta svojega. Ali ćeš vidjeti još većih gadova."

7 Nato me odnese na ulaz predvorja. Kad sam pogledao oko sebe, opazih rupu u zidu.

8 On mi zapovjedi: "Sine čovječji, probij taj zid!" Probio sam zid i vidio, da su tu bila vrata.

9 On mi reče: "Uđi i vidi opake gadove, što ih čine ovdje!"

10 Uđoh i pogledah oko sebe. Tu su bile svakojake slike crvi i gmazova. Svi gadovi idolski kuće Izraelove bili su urezani po zidu unaokolo.

11 Sedamdeset ljudi između starješina kuće Izraelove stajalo je pred njima, Jaazanija, sin Šafanov, u sredini njihovoj. Svaki je imao kadionicu svoju u ruci, i dizao se gore gust oblak od kada.

12 Tada mi reče: "Vidiš li, sine čovječji, što čine starješine kuće Izraelove u mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer misle: "Gospod nas ne vidi; Gospod je ostavio ovu zemlju."

13 Tada mi reče: "Vidjet ćeš još većih gadova, što ih oni čine."

14 Nato me odvede na ulaz sjevernih vrata kuće Gospodnje. Tu su sjedile žene, što su plakale za Tamuzom.

15 On mi reče: "Vidiš li, sine čovječji? Vidjet će još većih gadova od ovih."

16 Nato me odvede u nutarnje predvorje kuće Gospodnje. Tu na ulazu u hram Gospodnji, između trijema i žrtvenika za žrtve paljenice, bilo je oko dvadeset i pet ljudi, što su imali leđa svoja okrenuta prema hramu, a lice svoje okrenuto prema istoku sunčanom. Klanjali su se suncu prema istoku.

17 On mi reče: "Vidiš li, sine čovječji? Zar je premalo kući Judinoj, što čine zločine, koje ovdje počinjaju, nego još napuniše i zemlju nasiljem i mene svejednako draže na gnjev? Eto, drže grane na svojemu nosu!

18 Zato ću i ja u gnjevu postupati proti njima. Oko moje neće gledati milostivo. Neću imati milosrđa. Kad mi zaviču u sav glas, ne ću ih slušati."


Ezekiel (Šarić)