Ezekiel (Šarić)/Glava 37.
| Ezekiel (Šarić) |
1 Ruka Gospodnja dođe nad na me. Gospod me izvede u duhu i postavi me usred doline, što je bila puna mrtvačkih kostiju.
2 Provede me pokraj njih unaokolo. I gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile su sasvim suhe.
3 On me upita: "Sine čovječji, mogu li opet oživjeti ove mrtvačke kosti?" Ja odgovorih: "Svemogući Gospode, ti znaš."
4 Tada mi reče: "Prorokuj o tim kostima i kaži im: 'Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju!
5 Ovako govori svemogući Gospod ovim kostima: Gle, ja ću metnuti u vas duh, da oživite.
6 Napravit ću vam žile, i učiniti da vam uzraste meso, i navući ću na vas kožu, i ulit ću vam duh, da oživite. Tada ćete spoznati, da sam ja Gospod.'"
7 Ja sam prorokovao, kako mi je bilo zapovjeđeno. Tada je nastao sušanj, kad sam prorokovao. Bio je štropot, i kostiju su se pribirale, jedna uz drugu.
8 Vidio sam, kako na njima uzrastoše žile i meso, i kako se na njih navuče koža. Ali još nije bilo duha u njima.
9 On mi reče: "Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji! Reci duhu: 'Ovako veli svemogući Gospod: Duše, dođi od četiri vjetra, zadahni ove usmrćene, da opet oživiju!"
10 I kad sam prorokovao, kako mi je bio zapovjedio, dođe duh u njih. One oživješe i postaviše se na svoje noge, jedna silno velika vojska.
11 On mi reče: "Sine čovječji, ove su kosti sva kuća Izraelova. One govore: 'Kosti su naše posahnule; nada je naša prošla; nema ništa od nas.'
12 Zato prorokuj i kaži im: Ovako veli svemogući Gospod: 'Evo, ja ću otvoriti grobove vaše i vas, narode moj, izvesti iz grobova i dovesti vas natrag u zemlju Izraelovu.
13 Spoznat ćete, da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i vas, narode moj, izvedem iz grobova vaših,
14 Učinit ću da dođe u vas duh moj, da oživite, i naselit ću vas opet u vašoj zemlji. Tada ćete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao i izvršio'", govori Gospod.
15 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
16 "Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, saveznici njegovi! Uzmi još jedno drvo i napiši na njemu: 'Josip, drvo Efraimovo, i sva kuća Izraelova, saveznici njegovi '
17 Sastavi obadvoje u jedno drvo! Neka budu jedna cjelina u tvojoj ruci!
18 Kad te upitaju sinovi tvoga naroda: "Hoćeš li nam objasniti, što misliš stim?
19 Odgovori im: 'Ovako veli svemogući Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josipovo, što je u Efraimovoj ruci, i ono plemena Izraelovih, saveznika njegovih, i sastavit ću ga s drvetom Judinim i tako ih učiniti jednim jedinim drvetom, tako da budu jedna cjelina u mojoj ruci.
20 Drveta, na kojima si napisao, držat ćeš u svojoj ruci pred njihovim očima
21 I reknut ćeš im: 'Ovako veli svemogući Gospod: Evo, ja ću uzeti sinove Izraelove iz naroda, kamo su otišli, i skupit ću ih sa svih strana i dovesti ih natrag u zemlju njihovu.
22 Učinit ću ih jednim jedinim narodom u zemlji, na gorama Izraelovim. Jedan će kralj vladati nad svima njima. Neće više biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni u dva kraljevstva.'
23 Neće se više skvrniti idolima svojim i gnusobama bogovima svojim niti kakvim grijehima svojim. Oslobodit ću ih od svih grijeha vjerolomstva, u kojima su griješili, i očistit ću ih. Oni će postati narod moj, i ja ću biti Bog njihov.
24 Sluga moj David bit će kralj nad njima. Svi će imati samo jednoga pastira. Hodit će po mojim zapovijedima i brižno će držati uredbe moje.
25 Stanovat će u zemlji, koju sam dao slugi svojemu Jakovu, u kojoj su stanovali oci njihovi. U njoj će stanovati s djecom svojom i unučadi svojom dovijeka. Sluga moj David bit će knez njihov dovijeka.
26 Sklopit ću s njima zavjet mira; bit će to vječan zavjet s njima. Utvrdit ću ih i umnožit ću ih. Svetište svoje podignut ću u sredini njihovoj na vječna vremena.
27 Prebivalište moje bit će kod njih. Ja ću biti Bog njihov, i oni će biti narod moj.
28 Tada će narodi spoznati, da sam ja, Gospod, taj, koji posvećuje Izraela, kad svetište moje bude u sredini njihovoj dovijeka."
| Ezekiel (Šarić) |