Ezekiel (Šarić)/Glava 24.
| Ezekiel (Šarić) |
1 Riječ Gospodnja dođe mi u devetoj godini, u desetom mjesecu, deseti dan toga mjeseca ovako govoreći:
2 Sine čovječji, točno zapiši ime ovoga dana! Upravo ovoga dana navaljuje kralj babilonski na Jerusalem.
3 Kaži tome nepokornim rodu ovu priču: Ovako veli svemogući Gospod: 'Nastavi lonac! Najprije ga nastavi, onda nalij u njega vode!
4 Metni u njega komade mesa, sve dobre komade, stegno i pleće! Napuni ga najboljih kostiju!
5 Uzmi najbolje iz stada i naloži cjepanice ispod njega! Iskuhaj dobro komade mesa, neka se i kosti raskuhaju u njemu!
6 Zato ovako veli svemogući Gospod: 'Teško gradu krvničkom, kotlu, na kojemu stoji rđa i s kojega ne silazi rđa! Povadi iz njega komad po komad, a da se ne baca ždrijeb na to!
7 Jer je krv njegova usred njega. Na golu kamenu on to čini. Ne prolijeva je na zemlju, da se pokrije prahom.
8 Da se raspali gnjev, te učinim osvetu, puštam da se prolijeva krv njegova na go kamen, da se ne pokrije.
9 Zato ovako veli svemogući Gospod: 'Teško gradu krvničkom! I ja ću naložiti velik oganj.
10 Nanesi drva mnogo, zapali oganj, neka se raskuha meso, stavi začin i kosti spali!
11 Tada ga metni prazna na žeravicu, da se ugrije, i mjed se njegova usije, i nečistoća se rastopi njemu, i nestane rđe njegove!
12 Mnogo muke zadaje kotao. Ali mnoga rđa ne silazi s njega; i u ognju ostaje rđa njegova.
13 Jer sam te htio očistiti od gnusne nečistoće tvoje, ali se ti nijesi očistio od nečisto će svoje, to se i nadalje nećeš očistiti, da na tebi ne izvršim gnjev svoj.
14 Ja, Gospod, rekao sam to. Doći će to, i izvršit ću. Neću to prepustiti, neću štedjeti i neću se pokajati. Po putovima tvojim i po djelima tvojim sudit će ti se, govori svemogući Gospod.
15 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
16 "Sine čovječji, evo, ja ću ti jednom nenadanom smrti uzeti radost očiju tvojih. Ali ti onda nećeš tugovati ni plakati. Ne smiju ti doći suze.
17 Uzdiši tiho, ali ne priređuj nikakva tugovanja! Poveži sebi povez oko glave, obuću svoju obuj na noge, ne pokrivaj brade svoje i ne jedi kruha žalosti!"
18 Ujutro sam još govorio narodu, a uveče umrla je žena moja i drugoga jutra učinio sam, kako, mi je bilo zapovjeđeno.
19 Tada su me upitali ljudi: "Nećeš li nam razjasniti, što nam to znači, da radiš tako?"
20 Odgovorio sam im: "Dođe mi riječ Gospodnja i glasi:
21 Reci kući Izraelovoj: Ovako veli svemogući Gospod: 'Evo, ja ću oskvrniti svetište svoje, ponos vas najviši, milinu očiju vaših, čežnju srca vašega. Sinovi će vaši i kćeri vaše, što ste ih ostavili, pasti od mača.
22 Onda ćete vi činiti, kako sam ja činio: nećete brade pokriti i nećete jesti kruha žalosti.
23 Povez će vam biti na glavi, obuća vaša na nogama. Nećete tugovati ni plakati. Ali ćete ginuti u grijehima svojim i uzdisati jedan drugomu.
24 Tako će vam Ezekiel biti znak čudesni. Sve, što je činio on, činit ćete i vi, kad to dođe, i spoznat ćete, da sam ja svemogući Gospod.
25 "A ti, sine čovječji, čuj: U onaj dan, kad im uzmem bedem njihov, ponosnu radost njihovu, milinu očiju njihovih i čežnju srca njihova, njihove sinove i kćeri,
26 U onaj dan doći će k tebi bjegunac, da ti to javi.
27 U onaj će se dan otvoriti usta tvoja, dim stigne bjegunac. Govorit ćeš i nećeš više šutjeti i bit ćeš im znak čudesni. Tada će oni spoznati, da sam ja Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |