Ezekiel (Šarić)/Glava 22.
| Ezekiel (Šarić) |
1 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
2 "Sine čovječji, hoćeš li izreći presudu, hoćeš li izreći presudu gradu, koji je pun krvnih djela? Kaži mu sve gadove njegove
3 I reci: Ovako veli svemogući Gospod: "O grade, koji si prolijevao krv u sredini svojoj, da se približi vrijeme tvoje, i koji si pravio sebi idole i stim se oskvrnio!
4 Krvlju, što si je prolio, nanio si sebi krivnju, i idolima, što si ih pravio, oskvrnio si sebe. Učinio si, le se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih. Zato ću učiniti od tebe ruglo među narodima i podsmijeh po svim zemljama.
5 Koji su blizu tebe i koji su daleko od tebe, podsmijevat će ti se, tebi, čiji je glas okaljan, koji si bogat pometnjom.
6 Evo, knezovi Izraelovi stavljaju svaki svoju jakost u to, da prolijevaju krv u tebi.
7 Oca i mater preziru u tebi. Stranca pritiskuju usred tebe. Udovice i sirote zlostavljaju se u tebi.
8 Što je meni sveto, prezireš, i subote moje skvrniš.
9 U tebi su ljudi, koji kleveću, da prolijevaju krv. Na gorama u tebi jedu meso žrtveno i čine grdila usred tebe.
10 Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju u tebi žene u vrijeme njihovo.
11 Jedan čini zlo sa ženom drugoga, drugi skvrni snahu svoju, treći siluje u tebi svoju vlastitu sestru, kćer oca svojega.
12 Mito primaju u tebi, da prolijevaju krv. Uzimaš kamatu i lihvu, globiš druge i zaboravio si mene,' govori svemogući Gospod.
13 'Ali evo, pljeskam rukama svojim nad grabežem, što si ga počinio, i nad krvnim djelima, što su se dogodila usred tebe.
14 Hoće li se održati srce tvoje, hoće li ruka tvoja ostati jaka u dane, kad dođem na te? Ja, Gospod, rekao sam to i učinit ću to.
15 Razasut ću te među narode i odagnati u zemlje i istrijebit ću nečistoću tvoju iz tebe.
16 U svojoj vlastitoj zemlji pred očima naroda bit ćeš obeščašćen, da spoznaš, da sam ja Gospod."
17 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
18 "Sine čovječji, kuća Izraelova sva kolika postala mi je troska od mjedi, kositra, gvožđa i olova i srebrna troska."
19 Zato veli svemogući Gospod: "Jer ste svi postali troska, zato ću vas skupiti usred Jerusalema.
20 Iako se skuplja srebro, mjed, gvožđe, olovo i kositar u taoniku, te se pod njim raspali oganj, da se to rastopi, tako ću vas skupiti u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj i metnuti vas unutra i rastopiti vas.
21 Jest, skupit ću vas i raspaliti oganj jarosti svoje proti vama, da se rastopite u njemu.
22 Iako se topi srebro u taoniku, tako ćete se vi rastopiti u njemu, da spoznate, da sam ja, Gospod, izlio jarost svoju na vas.
23 Riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:
24 "Sine čovječji, kaži joj: 'Ti si zemlja, koja se neće očistiti i neće pasti na nju dažd u an gnjeva,
25 I knezovi su njezini u njoj kao lavovi, koji riču i grabe plijen. Oni žderu ljude, grabe imanje i dobro, umnožavaju udovice usred nje.
26 Svećenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne, što mi je sveto. Ne razlikuju sveto od prostote; ne uče razliku nečistoga i čistoga. Zatvaraju oči od subota mojih, i bivam oskvrnjen među njima.
27 Knezovi su njezini usred nje kao vuci pohlepni za plijenom, koji prolijevaju krv, kvare duše, da ugrabe dobit.
28 Proroci njezini mažu je krečem, viđaju varku, gataju im laž i govore: "Tako veli svemogući Gospod", premda nije govorio Gospod.
29 Narod u zemlji čini nasilje i otima. Pritiskuje siromaha i ubogoga i tlači stranca proti svakom pravu.
30 Tražio sam među njima jednoga, koji bi zid ozidao i preda me stao u prolom za tu zemlju, da je ne uništim; ali ne nađoh nikoga.
31 l tako moram izliti na njih gnjev svoj i uništiti ih u ognju jarosti svoje. Put njihov platit ću im sada na vlastitom tijelu, govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |