Ezekiel (Šarić)/Glava 17.

Ezekiel (Šarić)


1 riječ Gospodnja dođe mi ovako govoreći:

2 "Sine čovječji, zadaj kući Izraelovoj zagonetku i predloži joj prispodobu!

3 Reci: Ovako veli svemogući Gospod: "Orao velik s krilima velikim, s mahaljkama dugim, pun perja šarena, dođe na Libanon. Uze vrh od cedra.

4 Odlomi najgornju mladicu, odnese je u zemlju trgovačku i stavi je u grad trgovački.

5 Tada uze sjemena one zemlje i zasadi ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu kraj obilne vode,

6 Da izraste i od niska rasta postane bujan čokot. Loze njegove imale bi se pružati k njemu, a korijenje njegovo ostati pod njim. Tako postade čokot, pusti mladice i potjera grane.

7 A bio je još jedan drugi orao velik s krilima velikim i perjem jakim, i gle, taj čokot pruži za njim korijenje svoje i grane svoje potjera prema njemu, da bi ga napaja više negoli brazda, u kojoj je bio zasađen.

8 A ipak je bio zasađen na dobru tlu, kraj obilne vode, da tjera grane i rađa rod i bude krasan čokot.

9 Zato kaži: "Ovako veli svemogući Gospod: "Može li napredovati Neće li mu onaj orao počupati korijenje i rod mu odsjeći, tako da mu se posuše sve mlade grane? On će se posušiti, i neće trebati silne mišice i mnogoga naroda, da ga isčupa iz korijenja njegova.

10 što, posađen je, ali hoće li napredovati? Neće li se posušiti, kad ga dohvati vjetar istočnjak? U brazdi, u kojoj je iznikao, posušit će se."

11 Tada mi dođe riječ Gospodnja ovako govoreći:

12 "Kaži tome rodu nepokornomu: Ne znate li, što znači ovo?' Reci im: 'Evo, kralj babilonski dođe u Jerusalem, zarobi mu kralja s knezovima njegovim i odvede ih k se i u Babilon.

13 I uze jednoga iz roda kraljevskoga, sklopi savez s njim i obveza ga zakletvom. Odličnike u zemlji uze sa sobom,

14 Da ostane oslabljena moć kraljeva i da se ne podigne, nego da drži savez s njim i stoji.

15 Ali on otpade od njega i posla poslanike u Egipat, da mu dadne konja i mnogo ratnog naroda. Hoće li biti sretan? Hoće li zdrav izaći, koji učini tako? Hoće li zdrav izaći, koji krši savez?

16 Tako ja živ bio!, govori svemogući Gospod: 'U mjestu onoga kralja, koji ga je učinio kraljem, čiju je zakletvu prezreo, čiji je savez prekršio, kod njega će u Babilonu umrijeti.

17 A faraon mu neće u ratu pomoći s velikom vojskom i mnogim narodom, kad se iskopaju opkopi i posagrade kule, da pogubi mnoge ljude.

18 Jer je prezreo zakletvu i prekršio ugovor, i premda je bio podao ruku, sve je to učinio. Stoga neće uteći odatle.

19 Zato ovako veli svemogući Gospod: "Tako ja živ bio, platit ću mu na vlastitom tijelu zakletvu meni učinjenu, koju je prezreo, i savez s menom sklopljen, što ga je prekršio.

20 Razapet ću nad njim mrežu i svoju, i uhvatit će se l zamku mo, ju. U Babilon ću ga odvesti i ondje ću ga suditi zbog vjerolomstva njegova, što ga je počinio na meni.

21 Svi njegovi izabrani ratnici u svima njegovim četama od mača će pasti, a koji ostanu razasut će se u sve vjetrove. Tako ćete spoznati, da sam ja, Gospod, to rekao."

22 Ovako veli svemogući Gospod: "Uzet ću nešto od vrha toga visokoga cedra i posadit ću ga. Od najgornje mladice odlomit ću nježnu grančicu i zasadit ću je na gori visokoj, uzdignutoj.

23 Na visokoj goli Izraelovoj zasadit ću je. Ona će potjerati grane i donijeti plod i postat će krasan cedar. Svakojake ptice stanovat će pod njim; gnijezdit će se u sjeni grana njegovih.

24 Tada će sva drveta poljska spoznati, da sam ja, Gospod, snizio visoko drvo i uzvisio nisko drvo, da sam posušio zeleno drvo i učinio da zazeleni suho drvo. Ja, Gospod, to kažem i izvršujem."


Ezekiel (Šarić)