Ezekiel (Šarić)/Glava 10.
← Glava 9.
|
Ezekiel (Šarić) |
1 Vidjeh dalje na svodu nebeskom, što je bio nad glavom kerubina, nešto kao safir lanen; nešto, što je bilo po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad njima.
2 On reče čovjeku, koji je bio obučen u laneno platno: "Uđi u prostor među točkovima pod kerubinima i napuni ruke svoje živim ugljevljem iz prostora među kerubinima i razaspi ga na grad! On uđe pred mojim očima.
3 A kerubini su stajali na južnoj strani hrama, kad uđe čovjek. Oblak napuni nutarnje predvorje.
4 Slava Gospodnja podiže se od kerubina prema pragu hrama. Hram se napuni oblaka, a predvorje bih je puno svjetlosti slave Gospodnje.
5 Lupa krila u kerubini čula se je do u nutarnje predvorje, kao glas Boga Svemoćnoga, kad govori.
6 Kad je on čovjeku, koji je bio obučen u laneno platno, bio zapovjedio: "Uzmi ognja iz prostora među točkovima, iz prostora među kerubinima!" Tada on uđe i stade uz jedan točak.
7 I jedan kerubin, iz prostora među kerubinima pruži ruku svoju k ognju, što je bio među kerubinima, uze i dade de ga u ruke onomu, koji je bio obučen u laneno platno. Ovaj primi to i iziđe.
8 Tada se pokaza na kerubinima nešto kao ruka čovječja pod krilima njihovim
9 Vidio sam četiri točka pokraj kerubina, po jedan točak pokraj svakoga kerubina. Točkovi su izgledali kao krizolit.
10 Na oči bila su sva četiri točka jednaka, kao da bi bio točak u točku.
11 Kad bi išli, kretali su se na četiri strane. Nijesu se okretali kad bi išli; išli su uvijek u pravcu što ga je uzimao prednji točak, za njim, a da se ne okreću, kad bi išli.
12 Cijelo tijelo njihovo, leđa njihova, ruke njihove i krila njihova kao i točkovi, sva četiri, bili su puni očiju svuda unaokolo.
13 Točkovi su se zvali, kako sam čuo na svoje uši, vihor.
14 Svako je biće imalo četiri lica: "prvo lice volujsko, drugo lice čovječje, treće lice lavovo, četvrto lice orlovo.
15 Kerubini se podigoše. To je bilo isto biće, koje sam bio gledao na riječi Kebaru.
16 Kad bi išli kerubini, trčali su i točkovi uz njih, i kad bi kerubini zamahnuli krilima svojim, da se podignu od zemlje, točkovi se nijesu odmicali od njihove strane.
17 Kad bi oni stali, zastali su i točkovi. Kad bi se oni podizali, podigli su se i točkovi s njima; jer je duh bića bio u njima.
18 Slava Gospodnja ostavi prag hrama i zauze svoje sjedište na kerubinima.
19 Tada zamahnuše kerubini krilima svojim i podigoše se od zemlje pred očima mojim; kad su polazili, i točkovi su pošli zajedno s njima. Stadoše na istočnim vratima hrama Gospodnjega. Ozgo nad njima stolovala je slava Boga Izraelova.
20 To su bila ista bića, loja sam pod Bogom Izraelovim već bio vidio na riječi Kebaru; sada sam znao, da su to bili kerubini.
21 Svako je imalo četiri lica i četiri krila; nešto kao ruka čovječja pokazalo se pod krilima njihovim.
22 A što se tiče prilike lica njihovih, bila su ista lica, koja sam bio vidio na riječi Kebaru. Išli su svaki pravo naprema se.
← Glava 9.
|
Ezekiel (Šarić) |