Evanđelje po Marku (Šarić)/Glava 9.

Evanđelje po Marku (Šarić)


1 Nadalje im reče: "Zaista, kažem vam: "Od onih, koji stoje ovdje, nekad neće okusiti smrti, dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Božje sa silom."

2 Poslije šest dana uze Isus sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih same nasamo na goru visoku, Tada se preobrazi pred njima.

3 Haljine njegove postadoše sjajnobijele, kako ih ne može ni jedan bjelilac ubijeliti na zemlji.

4 Ukaza im se Ilija s Mojsijem u razgovoru s Isusom.

5 Tada progovori Petar i reče Isusu: "Učitelju, dobro je, da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: "tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

6 On nije znao što govori, tako su bili uplašeni.

7 Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!"

8 Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe nikoga više sobom osim Isusa sama.

9 Kad su onda silazili s gore, naloži im, da nikome ne pripovijedaju o tom ukazanju, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.

10 Oni zadržaše tu stvar za sebe, ali upitaše jedan drugoga, što ima da znači uskrsnuti od mrtvih.

11 Upitaše ga: "Zašto tvrde književnici, da Ilija treba najprije da dođe?"

12 On im odgovori: "Svakako će doći najprije Ilija i sve će obnoviti. A kako se može u Pismu reći o Sinu Čovječjemu, da će mnogo trpjeti i zabačen biti?

13 Ali vam kažem: "Ilija je već došao. A učiniše s njim, što htjedoše. Tako stoji pisano o njemu."

14 Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i književnike u prepirci s njima.

15 Čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga.

16 On ih upita: "O čemu se prepirete s njima?"

17 Jedan iz naroda odgovori mu: "Učitelju, dovedoh k tebi sina svojega; on je opsjednut od duha nijemoga,

18 Kad ga uhvati, baca ga na zemlju, a on se pjeni, škripi zubima i postane ukočen. Zamolih učenike tvoje, da ga istjeraju; ali oni ne mogoše."

19 On im reče: "O rode nevjerni! Kako ću još dugo biti s vama? Kako ću još dugo podnositi vas? Dovedite ga k meni!"

20 Dovedoše ga k njemu. Čim ga ugleda duh, počne ga tresti. On pade na zemlju, počne se valjati i pjeniti.

21 Tada upita oca njegova: "Kako već dugo ima on to?" On odgovori: "Od djetinjstva.

22 Često ga je već bacao u oganj i u vodu, da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!"

23 Isus mu reče: "Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje."

24 Odmah povika otac dječakov sa suzama: "Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!"

25 Kad vidje Isus, da se narod sve više stječe, zaprijeti duhu nečistome i reče mu: "Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: "Izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada natrag u njega!"

26 Povikavši i izlomivši ga vrlo izađe. On je ležao kao mrtav, tako da su mnogi rekli: "Mrtav je."

27 Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade.

28 Kad je došao u kuću, upitaše ga učenici njegovi nasamo: "Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?"

29 Odgovori im: "Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!"

30 Odatle otidoše dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio, da tko dozna.

31 Učio je naime učenike svoje i govorio im: "Sin čovječji predat će se u ruke ljudima Oni će ga ubiti, ali tri dana poslije smrti svoje on će uskrsnuti."

32 Oni nijesu razumjeli toga govora; ali su se bojali da ga zapitaju.

33 Dođoše u Kafarnaum. Kad su bili u kući, zapita ih: "O ćemu ste putem govorili?"

34 Oni su šutjeli; jer su se bili putem prepirali među sobom o tom, tko da je među njima najveći.

35 Tada on sjede, dozva k sebi dvanaestoricu i reče im: "Tko hoće da bude prvi, taj neka bude najzadnji i svima sluga."

36 Tada uze dijete, metnu ga u sredinu među njih, zagrli ga i reče im: "

37 "Tko jedno takvo dijete primi u ime moje, mene primi; a tko primi mene, ne primi mene, nego onoga, koji me posla."

38 Ivan mu javi: "Učitelju, vidjesmo jednoga, gdje u ime tvoje izgoni đavle. Mi mu to zabranismo, jer ne ide za nama."

39 Isus reče: "Ne branite mu, jer tko u ime moje čini čudo, ne može me odmah iza toga grditi.

40 Tko nije protiv vas, taj je za vas.

41 Tko vam dadne u ime moje čašu vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista, kažem vam: "On neće izgubiti plaće svoje.

42 Tko navede jednoga od ovih malenih koji vjeruju, da se spotakne, za njega bi bolje bilo, da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more.

43 Ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da uđeš sakat u život, negoli da s dvije ruke ideš u pakao, u oganj neugasivi,

44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

45 Ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe, da uđeš hrom u život, negoli da te s dvije noge bace u pakao, u oganj neugasivi,

46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

47 Ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe, da uđeš s jednim okom u kraljevstvo Božje, negoli da te s dva oka bace u pakao,

48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

49 Svaki će se ognjem posoliti, kao što se svaka žrtva začinja solju.

50 Dobra je so. Ali ako so postane bljutava, čim ćete je onda začiniti? Imajte so u sebi i držite mir među sobom!"


Evanđelje po Marku (Šarić)