Evanđelje po Marku (Šarić)/Glava 11.
| Evanđelje po Marku (Šarić) |
1 Kad se približiše k Jerusalemu, kod Betfage i Betanije na Maslinskoj gori, posla dvojicu svojih učenika
2 I naloži im: "Idite u selo, što je pred vama. Odmah na ulazu naći ćete magare privezano, na kojemu još nitko nije sjedio. Odvežite ga i dovedite!
3 Ako vas tko upita: Što to činite? odgovorite: Gospodinu treba, i odmah će ga poslati ovamo."
4 Oni otidoše i nađoše magare na putu privezano uz vrata i odvezaše ga.
5 Neki, što su stajali ondje, upitaše ih: "Zašto odvezujete magare?"
6 Oni odgovoriše, kao što im je bio Isus zapovjedio. Tada ih ostaviše.
7 Oni dovedoše magare k Isusu, metnuše na njega haljine svoje, i on sjede na njega.
8 Mnogi su prostirali haljine svoje na put, drugi su sterali zelene grane, što su ih bili narezali u Poljima.
9 Koji su išli pred njim i hodili za njim, vikali su: "Hosana! Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje!
10 Blagoslovljeno je kraljevstvo oca našega, Davida, što dolazi! Hosana na visini!"
11 Tako on uđe u Jerusalem i otide u hram. Razgleda sve unaokolo i istom uveče izađe s dvanaestoricom u Betaniju.
12 Kad drugi dan ostaviše Betaniju, ogladnje.
13 Tada vidje izdaleka smokvu s lišćem. Pođe k njoj, ne bi li možda našao što na njoj. Ali kad dođe tamo, ne nađe ništa osim lišća; jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 On joj doviknu: "Dovijeka neka više nitko ne jede roda od tebe!" Čuli su to učenici njegovi.
15 Tako dođoše u Jerusalem. On ode u hram i počne izgoniti prodavce i kupce u hramu. Ispremeta stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova
16 I ne dopusti, da tko pronese i samo jednu posudu kroz hram.
17 On ih potsjeti na ono: "Ne stoji li pisano: "Kuća moja ima biti kuća molitve za sve narode? A vi načiniste od nje špilju razbojničku."
18 Kad to doznaše glavari svećenički i književnici, pomisliše na to, kako bi ga pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav narod bio zanesen naukom njegovom.
19 Uveče ostaviše opet grad.
20 Ujutro prođoše pokraj one smokve i vidješe, kako se je posušila do u korijen.
21 Petar se sjeti i reče mu: "Učitelju, gle, smokva, što si je prokleo, posušila se!"
22 Isus im reče: "Imajte vjeru u Boga!
23 Zaista, kažem vam: Ako tko rekne gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da će se ispuniti riječ njegova, bit će mu to.
24 Zato vam kažem: U molitvi možete zaželjeti, bilo štogod. Vjerujte samo, da ćete primiti, i bit će vam.
25 I kad se spremate na molitvu, oprostite, ako što imate proti kojemu, da i Otac vaš na nebesima oprosti vama grijehe vaše.
26 Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vama grijeha vaših."
27 Dođoše opet u Jerusalem. Kad je hodao po hramu, pristupiše k njemu glavari svećenički, književnici i starješine
28 I upitaše ga: "Kojom vlasti to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?"
29 Isus im reče: "Ja ću na vas staviti jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja ću vam reći, kojom vlasti to činim.
30 Je li krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi."
31 Oni su razmišljali u sebi: "Ako reknemo: "S neba, on će odgovoriti: "Zašto mu onda nijeste vjerovali?
32 Ako reknemo: "Od ljudi; bojali su se naroda; jer su svi držali Ivana pravim prorokom,
33 Tako odgovoriše Isusu: "Ne znamo," Isus im reče: "Tada ni ja vama neću reći, kojom vlasti činim ovo."
| Evanđelje po Marku (Šarić) |