Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 8.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)


1 A Isus otide na Maslinsku goru.

2 Rano ujutro dođe opet u hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih učiti.

3 Tada književnici i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubi, postaviše je na sredinu

4 I rekoše mu: "Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubi.

5 Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti što veliš?"

6 Ovim pitanjem htjedoše ga, kušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se nagnu dolje i uze pisati prstom po zemlji.

7 Kad su ga jednako pitali, uspravi se i reče im: "Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!"

8 I opet se sagnu i pisao je po zemlji.

9 Kad su čuli odgovor, stadoše izlaziti jedan za drugim počevši d starješina. I ostade Isus sam sa ženom, koja je stajala na sredini.

10 Isus se uspravi i upita: "Ženo, gdje su oni koji su te tužili? Nitko te ne osudi?"

11 Ona odgovori: "Nitko, Gospodine!" Tada reče Isus: "Ni ja te neću osuditi. Idi, i od sada više ne griješi!"

12 Isus im dalje reče: "Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlost života."

13 Tada mu rekoše farizeji: "Ti sam za sebe svjedočiš. Svjedočanstvo tvoje nije istinito."

14 Isus im reče: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam, odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate, odakle dolazim i kamo idem.

15 Vi sudite po vanjštini, ja ne sudim nikome.

16 I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nijesam sam, nego ja i Otac, koji me posla.

17 U zakonu vašem stoji pisano, da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.

18 Ja sam, koji svjedočim sam za sebe, i Otac, koji me posla, svjedoči za mene."

19 Tada ga upitaše: "Gdje je Otac tvoj?" Isus odgovori: "Vi ne poznajete ni mene ni Oca mojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega."

20 Ove riječi reče on kod riznice, kad je učio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao čas njegov.

21 Nadalje im On reče: "Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći."

22 Tada rekoše Židovi: "Da se neće sam ubiti, jer reče: "Kamo ja idem, vi ne možete doći?"

23 On im reče: "Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.

24 Rekoh vam: "Umrijet ćete u grijehima svojim, jer ako ne uzvjerujete, da sam ja, umrijet ćete u grijehima svojim."

25 Tada ga upitaše: "Tko si ti?" Isus im odgovori: "Početak, koji vam i govorim.

26 Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, i ja ono govorim svijetu, što sam čuo od njega."

27 Oni ne opaziše, da im je govorio o Ocu.

28 Isus nastavi: "Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete upoznati, da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim, nego onako govorim, kako me nauči Otac moj.

29 Onaj, koji me posla, s menom je. On me ne ostavi sama, jer ja svagda činim, što je njemu ugodno."

30 Kad je ovo govorio, mnogi vjerovaše u njega.

31 Tada Isus reče onim zidovima, koji vjerovaše u njega: "Ako vi ustrajete u mojoj nauci, zaista ćete biti učenici moji.

32 Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi."

33 Odgovoriše mu: "Mi smo djeca Abrahamova i nikome nijesmo robovali nikad. Kako ti veliš: "Bit ćete slobodni?"

34 Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: "Tko čini grijeh, rob je grijehu.

35 Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek.

36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

37 Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali gledate da me ubijete; jer se moja riječ vas ne prima,

38 Ja govorim, što sam vidio u Oca svojega; i vi činite, što ste čuli od oca svojega."

39 Odgovoriše mu: "Otac je naš Abraham." Isus im reče: "Ako ste djeca Abrahamova, onda činite i djela Abrahamova!

40 Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam čuo od Boga. Tako Abraham nije činio.

41 Vi činite djela oca svojega." Tada mu rekoše: "Mi nijesmo rođeni od preljubočinstva, jednoga oca imamo, Boga."

42 Isus im reče: "Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh. Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.

43 Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi moje da slušate.

44 Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama oca svojega, On je bio krvnik ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži.

45 Jer ja istinu govorim, ne vjerujete mi.

46 Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako vam kažem istinu, zašto mi ne vjerujete '

47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša. Zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga."

48 Tada mu odgovoriše Židovi: "Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da imaš đavla?"

49 Isus reče: "Ja nemam đavla, nego poštujem Oca svojega, a vi mene sramotite

50 A ja ne tražim slave svoje; ima, koji traži i sudi.

51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko bude držao riječ moju, neće vidjeti smrti dovijeka."

52 Tada mu rekoše Židovi: "Sad znamo, da imaš đavla. Abraham umrije, i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko bude držao riječ moju, neće okusiti smrti dovijeka.'

53 Jesi li ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci pomriješe. Kime se to praviš biti?"

54 Isus reče: "Ako se ja, sam slavim, slava je moja ništa. Otac je moj, koji me slavi, za kojega vi kažete, da je vaš Bog.

55 Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem, da ga ne znam, bit ću kao i vi lažac. Ali ga znam i riječ njegovu držim.

56 Abraham, otac vaš, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je."

57 Tada mu rekoše Židovi: "Još ti nema pedeset godina, i Abrahama si zar vidio?"

58 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: "Prije nego je postao Abraham, ja sam."

59 Tada uzeše kamenje, da bace na njega. Ali se On skrije, izađe iz hrana, idući između njih, i tako prođe.


Evanđelje po Ivanu (Šarić)