Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 20.
| Evanđelje po Ivanu (Šarić) |
1 A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidje, da je kamen odvaljen od groba.
2 Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku, koga je ljubio Isus, i reče im: "Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga položiše."
3 Izađe dakle Petar i drugi učenik, i pođoše na grob.
4 Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob.
5 On se sagne i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe.
6 Onda dođe i Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže,
7 I otirač, koji je bio na glavi njegovoj, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savit na jednom mjestu.
8 Tada uđe i drugi učenik, koji je bio prvi došao na grob, i vidje i vjerova;
9 Jer još nijesu razumjeli Pisma, da je trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih.
10 Onda odoše opet učenici kući.
11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagne se nad grob,
12 I vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan pokraj glave, a jedan pokraj nogu, gdje je bilo položeno tijelo Isusovo.
13 Oni joj rekoše: "Ženo, što plačeš!" Reče im: "Uzeše Gospodina mojega, i ne znam, gdje ga položiše,
14 Kad je bila ovo rekla, obazre se natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije znala, da je Isus.
15 Isus joj reče: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Ona misleći, da je vrtlar, reče mu: "Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi, gdje si ga položio, i ja ću ga uzeti."
16 Reče joj Isus: "Marija!" Ona se obazre i reče mu hebrejski "Rabbuni", to znači: "Učitelju".
17 Reče joj Isus: "Nemoj me se dodirnuti, jer još nijesam uzašao k Ocu svojemu. Nego idi k braći mojoj i kaži im: "Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu."
18 Marija Magdalena otide i javi učenicima: "Vidjela sam Gospodina, i ovo mi je rekao."
19 A kad bi uveče onaj prvi dan sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se bili učenici skupili od straha pred Židovima, dođe Isus, i stade na sredinu, i reče im: "Mir vam!"
20 I kad je bio ovo rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se obradovaše učenici, što vidješe Gospodina.
21 I reče im opet: "Mir vam! Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas."
22 Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i reče: "Primite Duha Svetoga!
23 Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se, i kojima zadržite, zadržat će se."
24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus.
25 I rekoše mu drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina," A on im reče: "Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati."
26 I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: "Mir vam!"
27 Potom reče Tomi: "Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!"
28 Tada mu reče: "Gospodin moj i Bog moj!"
29 Reče mu Isus: "Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe i vjerovaše!"
30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim; koja nijesu napisana u knjizi ovoj.
31 A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.
| Evanđelje po Ivanu (Šarić) |