Ero s onoga svijeta/Prvi čin - Na gumnu
| ← Ero s onoga svijeta | Ero s onoga svijeta autor: Milan Begović |
Drugi čin - U mlinu → |
|
komična opera u tri čina, prema narodnoj priči spjevao Milan Begović, glazba: Jakov Gotovac |
Gumno kraj Markove kuće, koja se nalazi lijevo, ali se na pozornici vidi samo njezina pozadina. U dnu otvoreno polje, s Dinarom u daljini. Otraga, uz gumno, dva plasta sijena; jedan veći, a drugi manji. Desno veliko stablo s jabukama, lijevo bunar. Gumno zauzimlje prednji dio sredine pozornice. Ono je desno i lijevo, i pod plastovima, u dva polukruga krcato stogovima požeta kukuruza. Sunčani dan je, blizu podne. Jednako u polukrugu, uz stogove, sjede DJEVOJKE, među njima i Đula, trgaju i komušaju klipove, bacaju ih prema sredini gumna i pjevaju
DJEVOJKE Duni mi, duni lađane, dođi mi, dođi dragane! (Prestanu da rade) Dođi u baštu zelenu pod moju ružu rumenu, tamo ja vezem darove, sve bijelu svilu i zlato, svakome svatu po jagluk, a mome dragom boščaluk.
(Dok djevojke pjevaju Đula ustavi se u poslu, zamisli se, gleda preda se, ponekad obriše rukom oči i šmrcne kao da ustavlja plač.)
1. DJEVOJKA
(stavi ruku na Đulinu ruku):
Tebi se, Đule, oči nešto mute?
2. DJEVOJKA
I lice bolno,
a jagodice žute.
3. DJEVOJKA
Sve za nekim kog ne poznaš.
6. DJEVOJKA
Ni za ime da mu doznaš!
4. DJEVOJKA
Možda prosjak!
5. DJEVOJKA
Lupež? - Luda?
1. DJEVOJKA
Kakav kljasti?
6. DJEVOJKA
Možda i glupavi!
ĐULA
Nije, nije, znam da nije.
SVE DJEVOJKE
To je, misliš, sve iz ljubavi?
ĐULA (u zanosu):
Doć' će dragi, znadem, doći će!
Il' s istoka ili sa zapada,
iz šume, odakle sokô dolijeće,
iz ravni, gdje jelen na izvor pada,
il' iz gore, iz šikarnog spleta...
DJEVOJKE (sarkastično upadaju):
Il kô Ero, sa onoga svijeta! (Smijeh)
ĐULA
Neka, neka; rugajte se vi!
Al' će Đula doći do svog dragog,
makar s lista samu rosu pila.
(komuša kukuruze prkosno pjevajući)
"Đula pred kućom sjedila,
dragoga svoga čekala. -
- Oj, oj, dođi dragi moj,
i odvedi mene mladu u dvor svoj!
(komičnom žalošću)
Al ako dragi ne dođe,
i mimo dvora ne prođe,
venut će Đula mlađana
bez svoga dragog slađana.
Gorkom će suzom plakati
o dragom svome sanjati.
Đula pred kućom sjedila,
dragoga svoga čekala.
- Oj, oj, dođi dragi moj,
i odvedi mene mladu u dvor svoj!"
ĐULA i DJEVOJKE
(u tihom zanosu):
"Oj oj, dođi dragi moj,
i odvedi mene mladu u dvor svoj!
(Djevojke se trgnu iz svog snatrenja i nastavljaju užurbano rad pjevajući):
- Duni mi, duni lađane dođi mi, dođi dragane."
(Iznenada sa velikog plasta naglo dopuze MIĆA, kao da je s neba pao, prašan, odrpan bez kape, raščešljan.
Upadne između Đule i 1. djevojke i sjedne uhvativši obje preko ramena. Djevojke prestrašeno kriknu, neke se dignu kao da će da bježe.)
DJEVOJKE
Oh, bože! - Šta je? - Jao meni, jao!
MIĆA
(tobože ugodno iznenađen):
Iz jednog raja u drugi sam pao!
ĐULA (otimlje se):
Odlazi, vraže!
DJEVOJKE
Pusti, daj nam mira!
MIĆA
(skine ruku s djevojačkih ramena i reče Đuli, hineći da je umoran i bez daha):
Kap vode!
ĐULA
(kraj koje stoji vrč s vodom, ponudi mu da se napije):
Evo!
MIĆA (začuđen i nježan):
Vrijeđaš običaje!
Ne nudi vodu cura iz kondira,
okrepu momku iz pregršti daje.
ĐULA
(pruža vrč djevojci do sebe):
Pa nek ti bude!
(kad joj djevojka napuni pregršt, ponudi Mići vode)
MIĆA
(ispije pohlepno vodu iz Đuline pregršti):
To, bogami, krijepi!
(pritisne njene dlanove na svoja usta, pa reče gledajući njene ruke):
Dlanovi tvoji, kô dva krina, lijepi!
3. DJEVOJKA
Bolje zbori, nek se nosi!
4. DJEVOJKA
Ljepše gleda, neg' izgleda.
DJEVOJKE
Čudan svat!
ĐULA
Sad reci: ko si?
6. DJEVOJKA
Imaš ovdje nekog od tvog svijeta?
DJEVOJKE
Odakle si? - Iz kojeg vilajeta?
MIĆA (digne se naglo):
Vidjele ste, siđoh odozgora,
iz krajeva što su iznad gora,
sa oblaka, s mjeseca, sa zvijezda,
s božjeg dvora s anđeoskih gnijezda.
Gdje Ilija svoja kola gura,
gdje sve vrvi od božjih pandura,
da se red u raju ne ometa
- Ja sam E r o sa onoga svijeta! -
Jer mi smo svi na svijetu onome
baš isti kao i na ovome.
Jedan bi rado pio, drugi bi da kocka,
trećega želja za ljubavi bocka,
četvrta bi se gizdala, ašikovala peta, -
ali ašik svetom bogu smeta!
ĐULA
(digla se i ona, a za njom ostale djevojke):
A šta te vodi natrag u naš svijet?
MIĆA
Dosadio mi onaj, jer je preveć svet!
ĐULA
Zar tamo nema radosti ni smijeha?
DJEVOJKE
Šta vrijedi raj bez ašika i grijeha!
MIĆA (šapatom):
Ah, ašik - ljubav - cjelov - uzdisaj -
pogled - šapat - žarkog oka sjaj,
toga ti ne pozna tamo onaj sveti kraj.
I nigdje ruke da je ogriješ,
ni struka tankog da ga oviješ.
Zaludu tražiš grudi mirisne
gdje lice rad bi da se utisne,
il bijelo grlo da zagrizu zubi,
il usne da ih tvoja usna ljubi...
Ko je mlad i živ, taj voljet mora,
i ja zato siđoh odozgora,
da potražim koju volim više
nego dušu, što pod grlom diše.
Za njom ginem, bez nje biti neću,
rad nje živim, rad nje ja umrijet ću.
Ko ikona ona mi je sveta.
- Ja sam Ero sa onoga svijeta!
Ravno s neba stigoh ja!
DJEVOJKE
Da l' od naših nekog tamo vidje?
MIĆA
Kad pođoh dolje, mnogi k meni priđe,
i dadoše mi poruka toliko
za muško, žensko, malo i veliko.
1. DJEVOJKA
Ja imam brata -
MIĆA
Pozdravlja te, seko.
8. DJEVOJKA
Ja vjerenika -
MIĆA
On te se odrekô.
6. DJEVOJKA
(mlada udovica):
Ja imam muža -
MIĆA
Kog si varala
dan poslije što ga smrt poharala!
ĐULA
A moja mati?
MIĆA (značajno):
Eh, tvoja mati - - -
U rajskome blaženstvu sjedi,
al misli na te, uzdiše i pati,
pa samo dolje, na svijet ovaj gledi.
Kad vidje mene da se spuštam amo,
rukava se moga takla,
- a njene oči kô dva rosna stakla:
"Pogledaj, Ero, tamo...
na gumnu ula, ko skršena grana,
Al, reci da joj poručuje nana:
Nek ne tuži, nek ne žaluje,
nek u svom se srcu raduje,
jer još prije nego sunce zađe,
neznan dragi doć' će da je nađe.
Donijet će joj pozdrav od mene
i ružmarin koji ne vene."
ĐULA i DJEVOJKE
"Donijet će joj pozdrav od mene
i ružmarin koji ne vene."
DJEVOJKE
(objesno i radosno raskalašene, pjevaju i plešu oko Miće i Đule):
Skoči Jovo u džardin,
bere dragoj ružmarin.
Dok ružmarin miriše,
Jovo bolno uzdiše!
(Uleti s lijeva DOMA, zasukanih rukava, sva crvena od vatre i posla u kuhinji,
užurbano.)
DOMA (gleda ih bijesno):
Koji vam je jutros vrag?
Mjesto posla smijeh i dreka.
Kô da nije kratak čas, a novac drag.
Žurite se, ručak čeka! -
(Djevojke se polako upućuju lijevo gunđajući dalje svoju pjesmu)
DJEVOJKE (odlazeći):
Skoči Jovo u džardin itd.
DOMA (Đuli):
Zašto tebe čovjek ima?
Cerekaš se skupa a njima,
badavadžiš i dokoniš,
mjesto da ih na rad goniš.
Zar to je sreća, zar to je hator?
Pastorka lijena, a suprug mator.
Uzmi krčag i vode donesi!
ĐULA
(uzme krčag i priđe bunaru)
Odmah!
DOMA (dobaci joj torbu):
Jabuka natresi!
ĐULA
Odmah, odmah!
MIĆA
(priskoči, digne torbu sa zemlje, stavi je pod pazuh i pomaže Đuli crpsti vodu iz
bunara):
Pomoć ću ti ja.
ĐULA
Hvala.
DOMA
Ona to i sama zna.
(Mići):
Odakle si amo nabasao?
MIĆA
Na tabanima svojim dokasao!
DOMA (Đuli):
Pazi ti, da ne bi štogod smakô?
MIĆA (prevrne prazne džepove):
Kukuruza nijednog nisam takô!
DOMA
Idi, jer dođe li gospodar,
otić ćeš prebit sav i modar.
MIĆA
Ja odoh čim bude puna ova torba,
Hajd' požuri, jer prekipjet će ti čorba.
(Đula se međutim uspne pod jabuku i bere jabuke)
DOMA (kao da odlazi lijevo):
Bogme hoće!
(okrene se naglo Mići):
Još se nisi makô?
(Đuli):
Ne vidjeh nikad derište ovako!
MIĆA (porugljivo):
Požuri, prekipjet će ti čorba!
DOMA (srdito):
Neka čorba! - Čuješ!
Zacijelo kakvu mušavedu snuješ?
MIĆA (kao prije):
Požuri, prekipjet će ti čorba!
(hoće da ode lijevo, onda se opet okrene):
Samo da te tu ne nađem
kada amo opet sađem.
MIĆA (dražeći je):
Zaboga, čorba! - Zaboga, čorba!
DOMA
Koga vraga zvrndaš?
MIĆA
Sad ti kipi čorba!
DOMA
Ti se sa mnom sprdaš!
MIĆA i ĐULA
Čorba, čorba, čorba!
DOMA
Čekaj vraže, ja ću da se svetim!
MIĆA i ĐULA
Čorba, čorba, čorba!
DOMA
Jao, čorba! - Eto me; već letim!
MIĆA i ĐULA
Čorba!
(Doma bijesna odlazi hitro lijevo, a Mića i Đula prasnu u smijeh)
MIĆA
(rastvori torbu i pođe pod jabuku):
Evo torba!
(gledajući Đulu pod jabukom):
Lijepoga li voća!
ĐULA (trese granom):
Ne pristupaj bliže!
(Jabuke padaju na Miću)
MIĆA (prekrije se rukama):
Jao, moja glava! - Ne tresi više!
Neg u njedra turi najljepšu,
pa da ti je izvučem iz rukava...
ĐULA
(izabere lijepu jabuku, otrgne je, pomiriši, stavi je u njedra, pa mu pruži ruku):
Izvuci, Ero, sa onoga svijeta!
MIĆA
Prigni se, ružo, sa ovoga svijeta!
ĐULA
U koga su kratke ruke:
neće doseć do jabuke.
MIĆA
A ko sađe sa visina
njegov struk je ružmarina.
(Izvadi iz njedara struk ružmarina)
ĐULA
(začuđena izvuče jabuku iz njedara i hitro sađe):
Ti si, dakle, onaj -
MIĆA
Ja sam, ja!
ĐULA
Zbilja, ti?
(sjedne u prikrajku razočarana)
MIĆA
Ja sam ti o Đurđevu dne
kitio pendžere.
Ja sam ti slao burmu i kovču,
maramu šaru i bijelu bošču.
Ja sam urezao srca dva
na tvoja kućna vrata,
a od mene došla vračara
da o meni ti gata:
Za tobom čeznuo, o tebi snivao,
svuda te tražio, a od tebe se skrivao.
ĐULA (ustaje polako):
Ti si mi o Đurđevu dne
kitio pendžere?
Ti si mi slao burmu i kovču
maramu šaru i bijelu bošču?
Ti si urezo srca dva
na moja kućna vrata,
i od tebe došla vračara
da o tebi mi gata?
ĐULA i MIĆA
Za mnom si čeznuo, veliš, i snivao?
Za tobom čeznuo, o tebi snivao.
ĐULA
Za zašto si se ti od mene skrivao?
MIĆA
Strah me je oca tvoga,
prkosit, ponosit, bahat!
ĐULA
Strah me je maćeje kivne,
što krije dukate i grivne!
MIĆA
Ne boj se, curo, maćeje ni vraga,
kad voliš onog, kom si i ti draga.
A ko bi htio da ti sreći smeta,
nadmudrit će ga Ero - sa onoga svijeta!
ĐULA i MIĆA
Nek se dragi moj (tvoj)
i potuca i skita.
Nek je ubog on,
zar ljubav za što pita?
Samo jedno boga molim,
da me voli kog ja volim!
ĐULA
(kao da je vidjela nekog gdje dolazi)
Moj otac! - Zbogom, do viđenja!
(Pokupi torbu s jabukama, krčag s vodom i pođe lijevo)
MIĆA (dovikne joj):
Kada? - Gdje?
ĐULA
Kod mlina poslije bdijenja!
MIĆA
E, pa zbogom!
ĐULA i MIĆA
Zbogom hajd!
(Đula ode lijevo, a s desne se strane pojavi MARKO okružen od svojih
MOMAKA, gledajući za kćerkom, a upirući dobro kamiš prema Mići, reče):
MARKO
Šta radi ovdje ovaj stranac?
MOMCI
Ej, ko si? - Što si? - Što ćeš tu?
MIĆA (hitro):
Prolaznik samo, gost.
MARKO (gleda ga sumnjivo):
Il' skitnica i odrpanac!
MIĆA (istim tonom):
Siledžija, surov, prost!
MARKO (momcima):
Jeste l' čuli?
MOMCI
Zaprđica drska!
Sve mu zube u grlo bih sprska!
(Mića ih nepomično gleda)
MARKO
Još si tu? - Šta čekaš, more?
MIĆA
Što gostu treba? Soli, hljeba.
MARKO (sarkastično):
I za noć izbu gore?
MIĆA
I to, i to!
MARKO
I krevet da s djevojkom dijeliš?
MIĆA
I to, i to, da si gazda pravi!
MARKO (nasmije se široko):
Zgodno momče!
MOMCI (u istom tonu):
Vrlo zgodno!
MARKO
Kog si roda, momče blagorodno?
Jesi li jedini možda u svog ćaće,
il' još imaš takve braće?
MIĆA
Pa u familiji dosta samo jedan,
kad je jedan tako vrijedan.
MARKO
Ne bih rekô
da što valjaš!
MOMCI
Bar haljinu pristojnu bi stekô
i obuću da taban ne kaljaš!
MARKO
Ne bi išo gologlav ko sova
već sjedio ispod svog krova. Je li?
MIĆA (pristupi bliže):
He, he! Da je tvoje, što je moje,
ti što mjeriš ljude parom,
dno bi kazô kape svoje
preda mnom kô pred gosparom. -
Njive, doci, polja pusta,
vinogradi, šuma gusta,
gumna i bunari,
pojate, hambari,
dugi drumi, staze vitke,
bučne rijeke, vode plitke,
nebeska vedrina,
ponoćna tišina,
sunca žega, kiše mlaz,
rosa, snijeg i ljuti mraz:
sve baština mog babajke
il' prćija moje majke!
Da je tvoje što je moje!
MARKO
Čudno momče!
MOMCI
Vrlo čudno!
MARKO
Onda zašto uzaludno
obijaš se svijetom ovim?
MIĆA
Tražim ženu - sreću lovim!
MOMCI
Oho, gledaj vraga!
MARKO
Još ćeš dosta izderat opanaka.
Koja luda da uzme bezgaćnjaka.
MOMCI
Već i curu imaš zar?
MIĆA
Nać će se i za me par!
MARKO
Ne bih takvog zeta htio.
MIĆA
Al' kad bi ipak tvoj zet bio?
MARKO (rasrđen):
Gle čovjeka sumanuta!
S puta da si se makô!
MIĆA (makne se):
Dobro, dobro, to je barem lako.
MOMCI (prijeteći se Mići):
Praši pete,
Hvataj svoj put,
inače znat ćeš
za štap i prut!
MARKO
(prolazi mimo Miće pogleda ga mrko, vraća se i dovikne mu):
Ne pristupi više pragu mome!
MIĆA (odvrati mu):
Sve dotle ne, dok ti ne dođeš po me!
MOMCI
Hvataj put!
(Marko odlazi sa momcima srdit lijevo, a Mića gleda za njim klimajući glavom i
smijući se)
DOMA
(ulazi s lijeva i povjerljivo stupa prema Mići, polako):
Ero! (jače) Ero!
MIĆA (naglo se okrene):
Ko je?
DOMA
Ja sam.
MIĆA
Mene tražiš?
DOMA
Čuj, doznala sam,
cure naše tako zbore,
da s vilama ljubav vodiš,
vukodlaci da te dvore,
da čitavu noć provodiš,
dok ne kriknu prvi pijetli,
s vješticama jašeći na metli.
MIĆA
S vješticama - baš na metli?
DOMA
Jest! - I vele,
strah me reći, bože prosti,
da s dušama zborit umiješ,
i pokojnih budiš kosti,
da mađije sve razumiješ,
čaraš, gataš, s ruke štiješ,
boga služiš, goniš vraga...
MIĆA
Priče, priče - ženo draga!
DOMA
Zašto tajiš? Šta se kriješ?
Priznaj, ja te odat neću.
MIĆA
Ženska usta olako se kreću! -
DOMA
Dao bog i jezik mi usano
ako samo i slovca izlanô.
Ja bih jedno znati htjela samo,
je l' istina što pričaju tamo,
da si došo sa onoga svijeta?
MIĆA
(kao da mu je sretna misao sinula u glavi):
Taman stigoh odonda!
DOMA
I tamo da si našô našeg svijeta mnogo?
MIĆA
Eh, ja ih ne bi bogme ni prebrojit mogô.
DOMA
Možda znaš i mog prvog muža - Matiju?
MIĆA
Kako ne bih znao svog prvog komšiju!
Jedan uz drugog sjedimo,
u božje lice gledimo,
kad imamo, skupa večeramo,
kad nemamo, skupa gladujemo.
DOMA
Mili bože, je l' on znade
da se s nova ja udade?
MIĆA
Kako ne bi znao,
kad je svate sam promatrô s neba.
Durbin mu je sveti Petar dao.
DOMA
Čudan svetac kome durbin treba?
Pa šta reče?
MIĆA
Zbog nevjere žao mu je bilo
kô sokolu kad mu slomiš krilo.
Puzle su mu suze niz rukave,
jecaji ga htjeli da udave.
Na kamen je glavu jadan spustio
i tri dana nije riječ izustio!
DOMA
Jao meni, jao meni,
nevjernoj i bijednoj ženi.
Da on znade kako sam ga voljela,
za njim sam se tužna ja razboljela.
Plakala sam, ginula i venula -
MIĆA
Ali ipak si mu vjerom krenula!
DOMA
Zlo mu je veliš u raju
gdje bliješti sve u sjaju?
MIĆA
I tamo jedan je gavan,
a drugi siroma.
Matija mi reče:
(govori kroz nos podražavajući tobož Matiju)
- Kad bi me Doma
vidjela ovako otrcana,
bosih nogu, gole glave,
izgladnjela, neoprana,
bez para za fildžan kave,
za lulu duhana,
za čašu vinca,
izvukla bi iz svog pretinca
čarapu gdje pare čuva
i rekla: "Hajde, Ero, evo, drži,
i od vjetra da si brži.
Matiji mi to ponesi,
nek se časti, nek se udesi.
Da mi nije od boga grjehota,
ni od svijeta zazor i sramota,
žuri se, Ero, nebeska strijelo!" -
DOMA
Ja bih rekla?
MIĆA
Ti bi rekla!
DOMA i MIĆA
Hajde, Ero, evo drži... itd.
DOMA
Čuj - Čekaj ovdje, idem trenom doma.
MIĆA
Moram dalje!
DOMA
Vratit ću se odmah!
(Odleti hitro lijevo. Mića ostavši sam, zapane u grohotan smijeh, osvrće se i
ogledava oprezno naokolo i pjevucka tiho 1. strofu svoje pjesme)
MIĆA
Što je sjajno, Ero, žuto zlato!
(u to doleti DOMA, i daje Mići čarapu sa dukatima)
DOMA
Evo, bježi!
(Zaljubljeno)
Slušaj, Ero, ja te molim,
da mu rečeš: još ga volim.
MIĆA
Prve zvijezde kada ustrepere
nas smo dvoje skupa kod večere.
DOMA i MIĆA
Žuri se, Ero, nebeska strijelo!
Zbogom, hajd!
(Mića ode hitro lijevo)
DOMA
(gleda za njim, uzdahne i sjedne):
Blago, Ero, tvojim očima,
(briše suze)
teško meni u dugim noćima!
(MARKO dolazi s lijeva i opazi da je Doma tužna)
MARKO
Što ti je?
Ponovno sad kmečiš i uzdišeš,
rasplakane oči pregačom brišeš!
DOMA (uzdahom):
Svak svoje zna!
MARKO
Trice i kučine!
Šta tebi fali?
DOMA (višim uzdahom):
Muči me koješta.
MARKO
Kaži zbog čega?
Zbog lanjskoga snijega.
DOMA (jecajući):
Matija -
MARKO (srdit skoro prijeteći):
Ja velim: kandžija, kandžija!
DOMA (u plaču):
Zlo mu je na onom svijetu! -
MARKO (u čudu):
Pamet ti bogami, sašla u petu!
DOMA
Matiji je zlo na onom svijetu,
Matiji je zlo na onom svijetu!
Kuburi, prosjači, gladuje,
i nema s čim da se raduje,
ni pare da malko zapuši,
il' kavom da brige uguši,
il' bar da se vina napije.
il' srkne prstenčić rakije.
U raju sve neka sijela i neki sastanci,
a njemu podrte čakšire, rasuti opanci.
Ej, bogami, bruka grda!
Čitav raj se mužem tvoje žene sprda!
Matiji je zlo na onom svijetu!
Matiji je zlo na onom svijetu!
MARKO (velikodušnim sarkazmom):
Ha, ha! - Bruka, jest! - Kad bi mogô
ja bih mu pomogô.
DOMA (lukavo):
Znam da držiš do obraza mnogo.
MARKO (velikodušnim sarkazmom):
Da se dade, poslô bih suknare,
nek mu skroje
jačermu od čoje.
Pa bih k njemu poslô i čizmare,
nek mu nove
čizme dogotove.
Nove čizme sa sarama do koljena,
a jačermu sa resama do ramena.
I još bih ga, valaj, zamolio,
da bi prosto sebi ishodio,
pa nek dođe do konobe naše,
da istrusi dvije, do tri čaše.
Ha, ha, ha! - Jest, bogme, bruka to je grda!
Kad bih mogô
ja bih mu pomogô!
DOMA (sva blažena):
Kao da sam tvoje misli znala,
ja sam mu nešto para poslala.
(čuje se pjesma djevojaka iza kulisa "Duni mi, duni lađane")
MARKO (trgne se):
Šta veliš? - Para? - Kome?
DOMA
Matiji.
MARKO
Kôme Matiji?
DOMA
Našem - svome -
MARKO (pokaže kamišom na nebo):
A ko da mu ih odnese gore?
DOMA
Pa Ero. - On s neba siđe amo.
MARKO (drekne):
Ero? - Ma kakav Ero, more?
DOMA
Ero s onoga svijeta.
MARKO
I sve si mu pare dala?
DOMA
Sve.
MARKO
Triest dukata i sto škuda?
DOMA
I dvjesta pleta.
MARKO
A kad ode odavle?
DOMA
Ovaj čas.
MARKO
A kud?
DOMA
(pokaže desno, mjesto lijevo):
U selo.
MARKO (plane):
Ej - šta učini ženo, đavle!
Oh, ubi je, božja strijelo!
(zove u desnu kulisu)
Momci, sluge, brzo konja!
Čujete li, hitro konja!
(odlazi kao mahnit desno)
DOMA (gleda za njim i krsti se):
Bože sveti, taj siđe s pameti!
(Međutim dolete na viku Markovu na pozornicu ĐULA i DJEVOJKE s lijeve
strane, pitaju Domu šta se dogodilo)
DJEVOJKE
Šta je? - Zašto gazda grdi?
Ko ga draži? - Ko ga srdi?
ĐULA (Domi):
Šta je ocu? - Šta je tako ljut?
DOMA (zagrižljivo):
Bože, ljut je, nije prvi put!
(Marko se vraća kao mahnit sa MOMCIMA, koji su oboružani vilama, batinama,
lopatama itd.)
MARKO
Momci brže, za mnom amo,
da lupeža potjeramo!
MOMCI
Da lupeža potjeramo!
ĐULA
Kakav lupež? - Šta je, reci?
(Doma ne odgovara i tresne ramenima)
MARKO (viče u desnu kulisu):
Konja, čuješ daj poteci!
ĐULA (momcima):
Šta se zbilo?
JEDAN MOMAK (mucajući):
Neki Ero ukro pare!
SVI
Neki Ero ukro pare?
ĐULA (prestravi se):
Jao, Ero!
(nasloni se na jednu djevojku)
(jedan momak žurno dovodi konja, na kojega Marko brzo uzjaši)
MOMCI
Evo konja!
MARKO
Novci! - Novci!
MOMCI
Novci! - Novci!
MARKO
Za njim, momci!
MOMCI
Za njim, za njim! - Novci! - Novci!
MARKO
Tko ga živa, mrtva stigne,
i oteti novac digne,
tom darivam ovog hata
i mamuza par od zlata!
Za njim, za njim, hitro momci!
MOMCI
Za njim, za njim! - Novci! - Novci!
DJEVOJKE
Za njim, za njim! - Hvatajte ga, momci!
Za njim! - Za njim! - Haj! -
(Marko odjaše na konju desno, a za njim momci vijajući batinama i vilama. Djevojke otrče za njima do izlaza, dok Doma ostaje nasred scene držeći se zlurado, a Đula klone na hrpu kukuruzovine i zaplače u pregaču.)
Konac prvog čina