Eha srićan glas

Eha srićan glas
autor: Fran Krsto Frankapan




Dragi eho, k tebi protužujem: čujem,
   nezgovornu srca žalost moju: tvoju,
   da v ljubavi ne uživam radost: žalost,
   neg nevolju i trplenje tužno: suzno.
Premda Chloris ufanje mi daje: daje,
   da rad svita skaziva nemilost: milost,
   al hudobnu va sebi ne hrani: hrani,
   tvrdokornost, još manje neljubav: ljubav.
Ja podpunom tugujem nemilo: milo,
   izlag ričih ništar ne izprosim: prosim,
   jur dvi leta da ju srce služi: služi,
   ne b' mu nikdar misal postati neverno: verno.
Eho dragi, tebi se ojavljam: javljam,
   je l' mi ufat, je l' mi izdvojiti: biti,
   je l' ostanem, il dalje odhajam: najam,
   deh, obznani kaj prigodit hoće: hoće.
Čujem: tvoju: žalost: suzno: glasi,
   daje: milost: hrani: ljubav: glasi,
   milo: prosim: služi: verno: glasi,
   javljam: biti: najam: hoće: glasi.
Srićan ada morem se nazvati
   kad mi ljubav sujena vživati,
   bude radost vse prvo trpljenje,
   bude dragost ostalo življenje.
Viva eho, ki dobro glasuje:
   tužno srce z ufanjem raduje.