Duhovna oporuka Benedikta XVI.
| Moja duhovna oporuka autor: Benedikt XVI., prijevod: Petar Marija Radelj |
|
Oporuku je Joseph Ratiznger sastavio 29. kolovoza 2006. |
29. kolovoza 2006.
Moja duhovna oporuka
Kad se u ovaj kasni sat svoga života osvrnem na desetljeća kroz koja sam prošao, prvo što vidim jest na koliko toga moram zahvaliti. Zahvaljujem ponajprije samomu Bogu, djelitelju svih dobrih darova, koji mi je darovao život i vodio me kroz mnoge zbunjenosti; uvijek me iznova podizao kad bih počeo padati, uvijek me iznova obdarivao svjetlom Svojega lica. Gledajući unatrag, vidim i razumijem da su čak i mračni i naporni dijelovi ovoga puta bili dobri za mene i da me On njime dobro vodio.
Zahvaljujem svojim roditeljima koji su mi u teškim vremenima dali život i uz velika odricanja svojom mi ljubavlju podarili prekrasan dom koji kroz sve moje dane do danas blista jarkom svjetlošću. Pronicljiva vjera mojega otca naučila je nas braću i sestre vjerovati i izdržala je kao putokaz usred svih mojih znanstvenih spoznaja. Majčina iskrena pobožnost i velika dobrota ostaju nasljeđe za koje ne mogu dovoljno zahvaliti. Moja pobožna sestra služila mi je nesebično i s ljubaznom skrbi desetljećima; brat mi je vidovitošću svojih prosudbi, svojom snažnom odlučnošću i vedrinom srca uvijek iznova utirao put; bez toga uvijek novoga kročenja naprijed i suputništva ne bih bio mogao pronaći pravi put.
Od srca zahvaljujem Bogu za brojne prijatelje, muškarce i žene, koje je uvijek stavljao uza me; za suradnike na svim postajama mojega puta; za učitelje i učenike koje mi je dao. Sve vas haran povjeravam Njegovoj dobroti. Gospodinu želim zahvaliti i za lijepu domovinu u bavarskom Podalplju, u kojoj mi je uvijek iznova bilo dopušteno gledati prosijavanje sjaja samoga Stvoritelja. Zahvaljujem ljudima svoje domovine što sam s njima uvijek iznova mogao doživjeti ljepotu vjere. Molim da naša zemlja ostane zemlja vjere i molim vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte se odvratiti od vjere. Na kraju, zahvaljujem Bogu za sve lijepo što mi je bilo dopušteno doživjeti na različitim postajama mojega puta, a osobito u Rimu i Italiji, koja mi je postala drugom domovinom.
Sve koje sam na bilo koji način povrijedio od srca molim za oproštenje.
Ono što sam ranije rekao svojim sunarodnjacima, sada govorim svima koji su bili povjereni mojoj službi u Crkvi: stojte čvrsto u vjeri! Ne dajte se zbuniti! Često se čini kao da znanost – s jedne strane prirodne znanosti, s druge strane povijesna istraživanja (osobito egzegeza Svetoga Pisma) – ima nepobitne uvide koji se suprotstavljaju katoličkoj vjeri. Izdaleka sam svjedočio promjenama u prirodnim znanostima i mogao sam vidjeti kako se prividne izvjesnosti protiv vjere otapaju pokazujući se ne kao znanost, nego kao mudroslovna tumačenja koja samo prividno pripadaju znanosti – baš kao što je vjera, naravno, u dijalogu s prirodnim znanostima, bolje naučila razumijevati granicu dometa svojih izričaja, a time i svoju bit.
Već šezdeset godina pratim put teologije, posebice biblijskih znanosti, i s promjenom naraštaja vidio sam kako se ruše teze koje su se činile nepokolebljivima, a pokazale su se kao puke hipoteze: liberalnoga naraštaja (Harnack, Jülicher i dr.), egzistencijalističkoga naraštaja (Bultmann i dr.), marksističkoga naraštaja. Vidio sam i nastavljam gledati kako je iz klupka hipoteza izronio i ponovno izranja razum vjere. Isus Krist doista je put, istina i život – a Crkva je, u svim svojim nedostatcima, doista Njegovo tijelo.
Na kraju ponizno molim: molite za mene da me Gospodin usprkos svim mojim grijesima i nedostatcima pripusti u vječne dvore. Svima koji su mi povjereni, dan za danom ide moja molitva od srca.
Benedictus PP XVI.