Dubrovački zakon o zabrani trgovanja robljem iz 1416. godine

Prijevod s latinskog izvornika na moderni hrvatski jezik:

Zakonska odredba o zabrani trgovine robljem (ponedjeljak, 27. siječnja 1416.)

Zakonska odredba o robovima

Godine Gospodnje 1416., devete indikcije, dana 27. siječnja, u rečenom Velikom i općem vijeću, skupljenom na zvuk zvona na uobičajeno mjesto i način, u kojem je sudjelovalo 78 vijećnika, donesena je i potvrđena sa 75 (glasova »za« i tri »protiv«) istih vijećnika (zakonska odredba o zabrani trgovine robljem, kako je pročitana na Vijeću i kako niže slijedi, a u povodu činjenice) da su nam brojni susjedni vladari često predavali pritužbe i danomice ih podnose protiv naših trgovaca koji stanuju na Neretvi i protiv drugih Dubrovčana zbog toga što kupuju i prodaju njihove podložnike.

Imajući u vidu da je takva trgovina sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti, te da postaje ne mali teret i sramota za našu državu, to jest da se ljudska vrsta – načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja (usp. Postanak 1, 26-27; 9, 6; Sirah 17, 3; Mudrost 2, 23; I. Korinćanima 11, 7; Kološanima 3, 10) – pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje; htijući se na ovaj način pobrinuti da se od sada ubuduće tako ne čini: odlučujemo i određujemo da se odsad unaprijed ni jedan naš državljanin ili stranac koji stanuje u gradu Dubrovniku i njegovoj Republici ili svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo, kako građanin tako i stranac koji čini ili se bavi takvim poslom, počevši od Budve sve do Splita.

A onaj koji bude postupao protiv te odredbe, za svaki prekršaj treba šest mjeseci čamiti u donjim dubrovačkim tamnicama, i neka plati za svaku glavu ili osobu koju je prodao, kupio ili za koju je bio posrednik ili imao dio, 25 perpera, i nipošto ne može početi teći rok od šest mjeseci tamnice dok ne plati novčanu kaznu.

A onaj koji prijavi prekršitelja tako da se njegova prijava nađe istinita, neka ima polovinu novčane kazne i neka mu se vjeruje.

Ako bi pak neki građanin ili stanovnik dubrovački kupio nekoga roba ili ropkinju za svoju potrebu, ne smatra se da potpada pod takvu kaznu.

Nadalje, neka se ni jedan stranac bilo kojega položaja ne usudi ili drzne na bilo koji način činiti ili obavljati takvu trgovinu u našoj Republici pod prijetnjom gore navedenih kazni.

Isto tako, neka se ni jedna barka, lađa ili naš brod ne usudi ili drzne na bilo koji način prevoziti takve robove ili ropkinje, pod prijetnjom kazne od šest mjeseci zatvora za gospodara lađe za svaki put kad prekrši odredbu, a tri mjeseca zatvora za mornare, isto tako u donjim tamnicama za svaki prekršaj.

Proglašeno i objavljeno na javnom trgu 28. siječnja 1416. i upućeno u pisanom obliku stonskomu knezu i trgovcima na Neretvi. Njima je naloženo da ih javno oglase na uobičajenim mjestima.

Zabilježeno u Zelenu knjigu.

(Prijevod: Petar Marija Radelj, u "O dubrovačkom nahodištu, Dubrovnik (Dubrovnik), nova serija, XIX (2008.) 4, str. 217-218.")

Latinski izvornik:

Consilium Maius Rei publicae Ragusinae commercium servorum prohibitur anno 1416.

Ordo pro servis [Quod nemo servum emat vel vendat]

Anno Domini MCCCCXVI, indictione nona, die vigesima septima mensis Ianuarii, in dicto Maiori et generali Consilio ad sonum campane loco et more solitis congregato, in quo interfuerunt consiliarii LXXVIII, captum et firmatum fuit per LXXV ex ipsis consiliariis quod cum per multos dominos circavicinos pluries nobis fuerint [potius: fuerunt] porecte querele et quotidie porrigantur contra mercatores nostros habitantes Narenti [i.e. Neretva] et alios Ragusienses eo quia emunt et vendunt ex eorum subditis.

Considerantes talem mercantiam esse turpem, nefariam et abhominabilem et contra omnem humanitatem et cedere ad non parvum onus et infamiam Civitatis nostre, videlicet quod humana species facta ad imaginem et similitudinem Creatoris nostri converti debeat in usus mercimoniales et vendatur tamquam si essent animalia bruta; volentesque huiusmodi providere ne de cetero conmittantur [potius: commitantur], statuimus et ordinamus quod de cetero nullus noster districtualis aut forensis habitans in civitate Ragusii vel eius districtu seu quilibet qui pro Raguseo se appellat ullo modo, colore vel ingenio audeat vel presumat emere aut vendere servum aut servam vel [esse] mediator huius modi mercantie, nec etiam habere societatem vel partem [cum aliquo], tam cive quam forense qui faciat seu exerceat tale exercitim, incipiendo a Budua [i.e. Budva] usque Spaletum [i.e. Split].

Et qui contrafaciet pro singula vice stare debeat mensibus sex in carceribus inferioribus Ragusii et solvat pro omni capite seu persona quam vendidisset, emisset aut de qua fuisset mediator aut habuisset partem, yperperos vigintiquinque et nunquam incipiat terminus mensium sex carceris donec solverit penam pecuniariam. Et qui accusabit contrafacientes ita ut eius accusatione veritas reperiatur, habeat medietatem pene pecuniarie et teneatur de credencia. Verum si aliquis civis aut habitator Ragusii emeret aliquem servum vel servam pro usu suo, non intelligatur subiacere huiusmodi pene.

Item quod nullus forensis cuiuscumque conditionis existat, modo aliquo audet vel presumat facere aut exercere talem mercantiam in districtu nostro sub penis suprascriptis. Item quod nulla barca, navis aut navigium nostrum modo aliquo audeat vel presummat navigare huius modi servos et servas, sub pena patrono standi mensibus sex in carceribus inferioribus pro singula vice qua contrafecerint et marinariis standi mensibus tribus similiter in carceribus inferioribus pro singulo.

Fons: manuscriptum Ragusii (Dubrovnik, Državni arhiv), Liber viridis, capitulum 162, f. 132v; Consilium maius, vol. 1, f. 26 (Ordo pro servis).