Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 5.

¹ Naaman, vojskovođa kralja sirijskoga, bio je čovjek, koji je kod gospodara svojega mnogo vrijedio i stajao u visokom ugledu; jer preko njega bio je Gospod podijelio Sirijcima pobjedu. Ali ovaj čovjek, veliki junak, bio je gubav.

² A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli iz zemlje izraelske mladu djevojku. Ona postade sluškinja kod žene Naamanove.

³ Ona reče svojoj gospodarici: "Kad bi ipak bio moj gospodar kod proroka u Samariji i On bi ga onda iscijelio od njegove gube."

⁴ Tada otide Naaman i javi to svojemu gospodaru: "Tako i tako reče djevojka iz zemlje izraelske."

⁵ Kralj sirijski reče "Dobro, otidi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo kralju Izraelovu." Tako on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine

⁶ I predade kralju Izraelovu pismo s ovim sadržajem: "Istodobno s ovim pismom šaljem k tebi svojega slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube."

⁷ Kad je kralj Izraelov bio pročitao pismo, razdrije haljine svoje i povika: "Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život povratiti, te ovaj šalje k meni, da oslobodim čovjeka od njegove gube? Tu vidite jasno, da on traži svađu s menom."

⁸ Kad saznade Elišej, čovjek Božji, da je kralj Izraelov razdro haljine svoje, posla kralju i poruči: "Zašto si razdro haljine svoje? Neka dođe k meni, da upozna, da ima Prorok u Izraelu!"

⁹ Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred kućnim vratima Elišejevim,

¹⁰ Elišej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: "Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!"

¹¹ Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: "Mislio sam, da će on sam izaći, preda me stupiti, ime Gospoda, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti.

¹² Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao i čist, kad bih se okupao u njima?" I on se okrenu i otide pun gnjeva odatle.

¹³ Ali sluge njegove pristupiše k njemu i rekoše mu: "Štovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi učinio sigurno. Koliko više, kad on samo raži od tebe: "Okupaj se, pa ćeš postati čist!"

¹⁴ On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku čovjeka Božjega. I tijelo njegovo postade tako čisto kao tijelo u maloga djeteta.

¹⁵ Tada se vrati k čovjeku Božjemu sa svom pratnjom svojom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: "Sad znam, da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od sluge svojega!"

¹⁶ Ali on reče: "Tako živ bio Gospod, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa." I premda je navaljivao na njega, on ne htjede da uzme.

¹⁷ Napokon zamoli Naaman: "Kad eto nećeš, a ono neka se meni, slugi tvojemu, dadne ove zemlje koliko ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica i zaklanica nijednome drugom bogu osim Gospodu.

¹⁸ All Gospod neka oprosti ovo slugi tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar uđe u hram Rimonov, da se pokloni tamo, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bi se i ja smio pokloniti u hramu Rimonovu, kad se on pokloni u hramu Rimonovu. Neka bi to Gospod oprostio slugi tvojemu!"

¹⁹ On mu reče: "Idi u miru!" Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,

²⁰ Pomisli Gehazija, sluga čovjeka Božjega Elišeja: "Gospodar je moj jeftino otpremio toga Sirijca Naamana i nije ništa uzeo od onoga, što je bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospod! Potrčat ću za njim i uzet ću što od njega."

²¹ I tako Gehazija otrča za Naamanom. Kad opazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita: "Treba li što?"

²² On odgovori: "Jest, gospodar moj šalje me, da ti kažem: "Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz gore Efraimove, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvoje svečane haljine!"

²³ Naaman reče: "Ugodi mi i uzmi dva talenta!" I natjera ga i sveza dva talenta u dvije kese, uz to dvoje svečane haljine. On ih predade dvojici sluga. Oni su to nosili pred njim.

²⁴ Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda otidoše svojim putem.

²⁵ Tada uđe on i stade pred gospodara svojega. Elišej ga upita: "Odakle dolaziš, Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izašao."

²⁶ Ali mu onaj reče: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?

²⁷ I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg.

← Glava 4.

Druga knjiga o kraljevima (Šarić)

Glava 6. →