Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 3.

¹ Joram, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom. On je vladao dvanaest godina.

² Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i mati njegova. On naime odstrani stupove baalove, što ih je bio podigao otac njegov.

³ Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova sina Jeroboama, na koje bio je naveo Izraela, i ne odstupi od njih.

⁴ Meša, kralj moapski, bavio se je stočarstvom. On je imao kao danak davati kralju Izraelovu sto tisuća janjaca i vune od sto tisuća ovnova.

⁵ Ali čim je bio umro Ahab, otpade kralj moapski od kralja Izraelova.

⁶ Tada jednoga dana izađe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav narod izraelski.

⁷ Ujedno posla Jošafatu, kralju Judinu, ovu vijest: "Kralj moapski otpao je od mene. Nećeš li poći s menom na vojsku proti Moapcima?" On odgovori "Jest, poči ću. Ja ti stojim posve na službu. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji."

⁸ Upita dalje: "Kojim putem da udarimo?" On odgovori: "Putem preko pustinje edomske."

⁹ I tako izađe kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima.

¹⁰ Tada povika kralj Izraelov: "Jao, Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da nas preda u ruke Moapcima!"

¹¹ Jošafat upita: "Ima li tu koji prorok Gospodnji, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda?" Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: "Ovdje je Elišej, sin Šafatov, koji je Iliji polijevao vodom ruke."

¹² Jošafat potvrdi: "U njega je riječ Gospodnja." I kad su bili otišli k njemu kralj Izraelov i Jošafat i kralj edomski,

¹³ Reče Elišej kralju Izraelovu: "Što ja imam s tobom? Obrati se na proroke oca svojega i na proroke matere svoje!" A kralj Izraelov reče: "Ipak ne! Je li možda Gospod dozvao ovamo nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima?"

¹⁴ Elišej odgovori: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, kralja Judina, tebe ne bih ni pogledao.

¹⁵ Dovedite mi sada jednog svirača na harfu! Kad je svirač udarao na žice, dođe ruka Gospodnja na njega,

¹⁶ I on reče: "Ovako veli Gospod: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!

¹⁷ Jer ovako veli Gospod: "Nećete osjetiti vjetra i nećete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti vi s vašom stokom i vašom tovarnom marvom.

¹⁸ Ipak to nije još dosta Gospodu. On će vam i Moapce predati u ruke.

¹⁹ Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem potrti."

²⁰ I doista, drugo jutro u doba, kad se prinosi žrtva, dođe ujedanput voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina.

²¹ Kad Moapci dočuše, da su izašli kraljevi da udare na njih, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Na međi se namjestiše,

²² I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima prema njima voda crvena kao krv.

²³ Oni povikaše: "što je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!"

²⁴ A kad dođoše do tabora izraelskoga, podigoše se Izraelci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadadoše Moapcima još daljne poraze.

²⁵ Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sva plodna drveta posjekoše. Napokon ostade još samo grad na hridini Kir-Hareset. Ovaj opkoliše praćari i stadoše na njega pucati.

²⁶ I vidje kralj moapski, da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne uspješe.

²⁷ Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je imao iza njega postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenica na zidu. To se silno ogadilo Izraelcima. Oni otidoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.

← Glava 2.

Druga knjiga o kraljevima (Šarić)

Glava 4. →