Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 20.

Druga knjiga o kraljevima (Šarić)


1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe k njemu i reče mu: "Ovako veli Gospod: Uredi svoju kuću; jer ćeš umrijeti i nećeš više ozdraviti!"

2 Tada okrenu on svoje lice k zidu i upravi Gospodu ovu molitvu:

3 "Ah, Gospode, spomeni se ipak, da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio, što je tebi ugodno!" I udari Ezekija u glasan plač.

4 A nije bio Izaija još ostavio srednje predvorje, i dođe mu riječ Gospodnja:

5 "Vrati se i javi Ezekiji, knezu naroda mojega: "Ovako veli Gospod, Bog Davida, djeda tvojega: "Čuo sam molitvu tvoju i vidio suze tvoje. I eto, ozdravit ću te opet već preksutra ići ćeš u hram Gospodnji.

6 Dodat ću ti vijeku petnaest godina. I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku kralja asirskoga i branit ću ovaj grad zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."

7 Potom zapovjedi Izaija: "Donesite grudu smokava!" Donesoše je i staviše je na otok. I on ozdravi.

8 Ezekija bio je upitao Izaiju: "Koji je znak za to, da će me Gospod ozdraviti i da ću preksutra moći otići u hram Gospodnji?"

9 Izaija odgovori: "Ovo neka ti bude znak od Gospoda, da će Gospod ispuniti svoje obećanje, što ga je dao: "Hoćeš li da otide sjena za deset stepena naprijed ili za deset stepena natrag?"

10 Ezekija odgovori: "Lako je sjeni da otide naprijed za deset stepena. Ne, sjena neka se vrati za deset stepena natrag!"

11 I prorok Izaija zavapi Gospodu, i Gospod dade sjenu po stepenima, koju je već bio spustio na stepenicama Ahazovim, vratiti natrag za deset stepena.

12 U ono vrijeme kralj babilonski Merodak Baladan, sin Baladanov, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo, da je bolestan Ezekija.

13 Ezekija se obradova tome i pokaza im sve skladište svoje, srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu oružnicu svoju i sve, što se je nalazilo u riznicama. Ne osta ništa u palači njegovoj i u svemu području gospodstva njegova, da im ne pokaza Ezekija.

14 I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: "Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Iz daleke zemlje došli su, iz Babilona."

15 Onaj upita dalje: "Što su vidjeli u tvojoj palači" Ezekija reče: "Vidjeli su sve, što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao."

16 Izaija reče Ezekiji: "Čuj riječ Gospodnju:

17 Doći će vrijeme, kad će se odnijeti u Babilon sve, što se nalazi u palači tvojoj, što su skupljali oci tvoji do današnjega dana. Ništa neće preostati - tako govori Gospod -

18 I od tvojih vlastitih sinova, što će ti se još roditi, uzet će neke, da vrše sobarske službe u palači kralja babilonskoga."

19 Ezekija odgovori Izaiji: "Riječ Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je", i pridoda: Neka bi ipak, dok ja živim, vladao mir i sigurnost!"

20 Ostala povijest Ezekijina, sve pobjede njegove, i kako je načinio jezero i vodovod i doveo vodu u grad, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.

21 Kad je bio Ezekija počinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Manaseh kralj mjesto njega.


Druga knjiga o kraljevima (Šarić)