Druga knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 18.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |
1 U trećoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom postade kralj Ezekija, sin Ahaza kralja Judina.
2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je kći Zaharijina.
3 On je činio, što se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao što je bio činio njegov djed David.
4 On ukloni uzvisine, sruši likove, isiječe aštarte i razbi mjedenu zmiju, koju je bio načinio Mojsije; do njegova vremena bili su joj naime Izraelci prinosili kad. Zvali su je Nehuštan.
5 On se je pouzdavao u Gospoda, Boga Izraelova. Između svih kraljeva Judinih nije mu bilo jednaka ni među nasljednicima njegovim ni među prethodnicima njegovim.
6 On je čvrsto prionuo samo uz Gospoda i držao njegove zapovijedi, što ih je Gospod bio dao Mojsiju.
7 Tako je i Gospod bio s njim. U svemu, što bi preduzeo, imao je uspjeh. On otpade od kralja asirskoga i otkaza mu posluh.
8 Filisteje pobi do Gaze s njezinim područjem, od kule stražarske do utvrđenoga grada.
9 U četvrtoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom, podiže se Salmanasar, kralj asirski, proti Samariji i opkoli je.
10 Nakon tri godine osvoji je. U šestoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u devetoj godini kraljevanja Hošee nad Izraelom, bila je uzeta Samarija.
11 Kralj asirski odvede Izraele zarobljene u Asiriju i naseli ih u Halahu i na Haboru, riječi u Gozanu, i u gradovima medijskim,
12 Jer nijesu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, i bili su prestupili zavjet s njim, sve, što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji Nijesu pazili na to i nijesu radili po tom.
13 U četrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Senaherib, kralj asirski, proti svim utvrđenim gradovima Judinim i osvoji ih.
14 I kralj Judin Ezekija posla kralju asirskomu u Lakiš i poruči mu: "Pogriješio sam. Otidi opet od mene! Sve, što na me nametneš, nosit ću." Tada kralj asirski nametnu na kralja Judina Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
15 I Ezekija dade sve srebro, što se nađe u hramu Gospodnjem i u riznicama kraljevske palače.
16 Tada Ezekija dade s vratnica na hramu Gospodnjem i s dovratnika otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, kralj Judin, bio dao navući, i dade je kralju asirskomu.
17 Međutim posla kralj asirski iz Lakiša kralju Ezekiji u Jerusalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni se podigoše i dođoše pred Jerusalem. Kad su bili stigli, ramjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjara i zatražiše kralja.
18 Predstojnik palače Elijakim, sin Hilkijin, pođe van k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, sinom Asafovim.
19 I reče im vrhovni peharnik: "Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, kralj asirski: Kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš?
20 Misliš li, da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš, da si otpao od mene?
21 Ti se očito oslanjaš samo na štap od slomljene trske, na Egipat, koja svakome, koji se nasloni na nju, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski, svima, koji se uzdaju u njega.
22 Ako li mi odvraćate: U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo. Nije li to onaj, čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi i Jerusalemu: Samo pred ovim žrtvenikom ovdje u Jerusalemu imate se klanjati?
23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat ću ti dvije tisuće konja, ako mogneš dobaviti konjanike za njih.
24 Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih sluga gospodara mojega? Zato se ti uzdaš u Egipat zbog kola i konjanika.
25 Nadalje jesam li ja bez volje Gospoda došao proti ovomu mjestu, da ga zatrem? Gospod mi je rekao: "Idi proti toj zemlji i satri je!"
26 Tada zamoliše Elijakim, sin Hilkijin, Šebna i Joaha vrhovnoga peharnika: "Govori slugama svojim aramejskim jezikom, jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski pred ušima ljudi, koji stoje na zidu!"
27 A vrhovni peharnik reče im: "Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da kažemo ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?"
28 Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i reče: "Čujte vijest velikoga kralja, kralja asirskoga!
29 Ovako veli kralj: Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke.
30 I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda, ako rekne: "Gospod će nas sigurno izbaviti; on neće dati ovaj grad u ruke kralju asirskomu.
31 Ne slušajte Ezekije, jer ovako kaže kralj asirski: Učinite mir s menom i predajte ml se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje jame,
32 Dokle ne dođem i odvedem vas u zemlju, koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinograda, u zemlju punu maslina i meda. Vi ćete ostati u životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekije! On vas samo vara, kad govori: Gospod će vas izbaviti!
33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?
35 Koji su između svih bogova ovih naroda izbavili zemlju svoju iz moje ruke, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke?"
36 Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa, jer je kralj bio izdao zapovijed: "Ne odgovarajte mu!"
37 Nato predstojnik palače Elijakim, sin Hilkijin, državni pisar Šebna i pečatnik Joaha, sin Asafov, dođoše k Ezekiji razdrvši haljine i javiše mu, što je bio rekao vrhovni peharnik.
| Druga knjiga o kraljevima (Šarić) |