Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 32.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Poslije ovih djela i ove pobožne revnosti dođe Senaherib, kralj asirski, provali u zemlju Judinu, opkoli tvrde gradove, i mislio ih je za sebe osvojiti.
2 Kad vidje Ezekija, da je došao Senaherib u namjeri, da udari na Jerusalem,
3 Odluči u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovođama da zaspe izvore vodene izvan grada. Oni se složiše s njim.
4 I skupiše se ljudi u velikom broju i zasuše sve izvore i potok, što je tekao posred zemlje. Oni pomisliše: "Zašto da nađu kraljevi asirski toliko vode, kad dođu?"
5 Potom revno pođe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podignuti kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milo u gradu Davidovu i dade načiniti mnogo oružja i štitova.
6 I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i skupi ih oko sebe na slobodnom trgu kod vrata gradskih. On ih je hrabrio i govorio:
7 "Budite hrabri i jaki! Ne bojte se kralja asirskoga ni svega mnoštva, što je s njim, jer je s nama Jači nego s njim.
8 S njim je samo mišica od mesa - a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomogne i da vodi ratove naše." Narod se je ohrabrio riječima Ezekije, kralja Judina.
9 Potom kralj asirski Senaherib, dok je on sam stajao pred Lakišom sa svom vojskom svojom, posla zapovjednike svoje u Jerusalem k Ezekiji, kralju Judinu, i k svima Judejcima, što su bili u Jerusalemu, i poruči im:
10 Ovako veli Senaherib, kralj asirski: "Na što se oslanjate, da stojite u Jerusalemu zatvoreni?
11 Ezekija vas samo zavodi, da vas pomori glađu i žeđu, kad veli: "Gospod, Bog naš, izbavit će nas iz ruku kralja asirskoga.
12 Nije li Ezekija odstranio njegove uzvisine i žrtvenike, kad je u Judi i Jerusalemu izdao zapovijed: Pred Jednim jedinim žrtvenikom imate se klanjati i na njem žrtvovati?
13 Zar ne znate, što sam učinio ja i oci moji od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih?
14 Koji je između svih bogova ovih naroda, koje zatrše oci moji, mogao izbaviti narod svoj iz mojih ruku? I bog vaš da bi vas mogao izbaviti iz mojih ruku?
15 Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni jedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaš Bog neće vas moći izbaviti iz mojih ruku."
16 Zapovjednici njegovi govorili su tada još više proti Bogu, Gospodu, i proti njegovu slugi Ezekiji.
17 I napisa on, da se naruga Gospodu, Bogu Izraelovu, pismo, u kojem ustvrdi "Kao što bogovi naroda u ostalim zemljama ne izbaviše svojega naroda iz mojih ruku, tako neće ni Bog Ezekijin izbaviti svojega naroda iz mojih ruku."
18 Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jerusalema, što su stajali na zidu, da ih uplaše i smetu i da tako dobiju grad u svoje ruke.
19 Govorili su o Bogu Jerusalema kao o bogovima naroda poganskih, koji su samo loše djelo ruke čovječje.
20 I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, radi toga pomoliše i za pomoć k nebu zavapiše,
21 Posla Gospod anđela, koji uništi sve ratnike, knezove s zapovjednike u taboru kralja asirskoga, tako da se vrati sa sramotom u svoju zemlju. Kad uđe tamo u hram svojega boga, ubiše ga ondje mačem neki od njegovih rođenih sinova.
22 Tako izbavi Gospod Ezekiju i stanovnike Jerusalema iz ruku Senaheriba, kralja asirskoga, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane.
23 I mnogi su donosili Gospodu darove u Jerusalem i dragocjene poklone Ezekiji, kralju Judinu, koji je otada stajao u visokom ugledu kod svih naroda.
24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. On se pomoli Gospodu, koji mu progovori i dade mu čudesni znak.
25 Ali Ezekija ne pokaza se zahvalan na iskazanom mu dobročinstvu, već se uzoholi. Zato dođe na njega gnjev i na Judu i Jerusalem.
26 I ponizi se Ezekija radi svoje oholosti, on i stanovnici Jerusalema. Zato ne dođe na njih gnjev Gospodnji još za života Ezekijina.
27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, štitove i svakojako dragocjeno posuđe;
28 Usto spremišta za dohodak od žita, vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i stale za stada.
29 I gradove sazida sebi, i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed.
30 Ezekija je i onaj bio, koji zatvori gornji izvor vode Gihona i svede je dolje na zapadnu stranu grada Davidova. Ezekija je imao uspjeh u svim pothvatima svojim,
31 Samo kad dođe poslanstvo, koje su mu bili poslali knezovi babilonski, da raspitaju za čudesni znak, što se bio dogodio u zemlji, dopusti Bog da padne u napast, da točno upozna njegove pomisli.
32 Ostala povijest Ezekijina i pobožna djela njegova stoje zapisana u Objavljenju proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih,
33 Kad je Ezekija bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga više grobova potomaka Davidovih, Sav Juda i narod jerusalemski iskazaše mu čast kod smrti njegove. Njegov sin Manaseh postade kralj mjesto njega.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |