Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 24.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Joašu je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jerusalemu, Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beeršebe.
2 Joaš je činio što se je dopadalo Gospodu, dok je živio svećenik Jehojada.
3 Jehojada ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kćeri.
4 Kasnije Joaš odluci da popravi hram Gospodnji.
5 On dade skupiti svećenike i Levite i zapovjedi im: "Pođite po gradovima Judinim i skupljajte od svih sinova Izraelovih novaca, da se može popravljati hram Boga vašega od godine do godine! A ubrzajte stvar!" Ali Levitima se nije žurilo.
6 Zato kralj dozva velikoga svećenika Jehojadu i reče mu: "Zašto ne nastojiš oko toga, da Leviti donose iz Judeje i Jerusalema prilog, što ga je naložio Mojsije, sluga Gospodnji, narodnoj zajednici izraelskoj u korist šatoru svjedočanstva?
7 Jer pristaše Atalije bezbožne nijesu popravljale štete na hramu Božjemu i upotrijebile su za baalove sve darove, što bi se darovali za hram Božji."
8 Na zapovijed kraljevu napraviše stoga kovčeg i metnuše ga pred vrata hrama Gospodnjega.
9 Onda dadoše oglasiti po Judeji i Jerusalemu, neka se donosi Gospodu prilog, što ga je bio naložio Mojsije, sluga Božji, sinovima Izraelovim u pustinji.
10 Svi glavari i sav narod obradovaše se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u kovčeg, dok nije bio pun.
11 Kadgod bi Leviti donosili kovčeg kraljevskoj oblasti - kad bi se naime vidjelo, da ima u njemu mnogo novaca - došao je činovnik kraljevski i poslanik velikoga svećenika. Oni bi ispraznili kovčeg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i nakupiše mnogo novaca.
12 Kralj i Jehojada uručivali bi ih nastojnicima nad poslom, što su nadgledali rad na hramu Gospodnjem. Oni su unajmljivali kamenare i drvodjelje za obnovu hrama Gospodnjega, usto kovače gvožđem i mjeđu za popravak hrama Gospodnjega.
13 Nastojnici nad poslom učiniše, da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratiše hram Gospodnji u njegovo prijašnje stanje i utvrdiše ga.
14 Kad su to bili svršili, predaše novce, što pretekoše, kralju i Jehojadi. Od toga se dalo načiniti posuđe za hram Gospodnji, posude za službu Božju i za žrtve, zdjele i druge sudove zlatne i srebrne, Dokle je živio Jehojada, prinosile su se žrtve paljenice redovito u hramu Gospodnjem.
15 Kad je Jehojada bio ostario i naživio se, umrije. Bilo mu je sto i trideset godina, kad je umro.
16 Pokopaše ga kod kraljeva u gradu Davidovu; jer se je bio iskazao zaslužan za Izraela, za Boga i za hram njegov.
17 Poslije smrti Jehojadove dođoše knezovi Judini i baciše se ničice pred kraljem; i kralj ih posluša.
18 I oni zapustiše opet hram Gospoda, Boga otaca svojih, i stadoše štovati aštarte i likove rezane. Tada se podiže gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalem zbog grijeha njihovih,
19 On je slao proroke među njih, da ih povrate natrag Gospodu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nijesu slušali.
20 I dođe duh Gospodnji na Zahariju, sina svećenika Jehojade. On stupi pred narod i doviknu im: "Ovako govori Bog: Zašto prestupate zapovijedi Gospodnje i upropašćujete svoju sreću? Jer ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi."
21 A oni se urotiše proti njemu i kamenovaše ga po zapovijedi kraljevoj u trijemu hrama Gospodnjega.
22 Tako se je malo spominjao kralj Joaš ljubavi, koju mu je bio iskazivao otac njegov, da je dao pogubiti sina njegova, A on umirući povika: "Gospod vidi to, i on će to pokarati."
23 A kad prođe godina, podiže se na njega vojska Sirijaca. Kad su bili došli u zemlju Judinu i u Jerusalem, pobiše u narodu sve knezove narodne i sav plijen, što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask.
24 Premda je vojska sirijska upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospod dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu.
25 Kad su bili obišli od njega - ostaviše ga u teškoj bolesti - , urotiše se proti njemu dvorani njegovi radi krvava djela na sinu svećenika Jehojade i ubiše ga u postelji njegovoj. Tako umrije, i pokopaše ga u gradu Davidovu. Ali ga ne sahraniše u grobnici kraljevskoj.
26 Ovo su, što se urotiše proti njemu: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.
27 O sinovima njegovim, o visini danka, što mu je nametnut, i o građenju hrama Božjega zapisano je u Zapiscima knjige o kraljevima. Njegov sin Amazija postade kralj mjesto njega.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |