Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 20.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |
1 Potom izađoše u boj proti Jošafatu Moabovci i Amonci i s njima jedan odio nekih drugih.
2 Kad se je dojavilo Jošafatu: "Dolazi proti tebi veliko mnoštvo s one strane mora, iz Sirije, oni su već u Hasason-Tamaru, to je En-Gedi",
3 On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodu i dade oglasiti post po svoj zemlji Judinoj.
4 Skupiše se Judejci, da zazovu Gospoda. Iz svih gradova Judinih dođoše, da traže pomoć kod Gospoda.
5 Tada stupi Jošafat u hramu Gospodnjem pred trijemom novim među narodnu zajednicu Judinu i jerusalemsku
6 I pomoli se: "Gospode, Bože otaca naših! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima naroda? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti.
7 Nijesi li ono ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?
8 Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište za ime tvoje i rekoše:
9 Ako nas zadesi kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tada ćemo stupiti pred ovaj hram i preda te - jer ime tvoje prebiva u ovom hramu - i vapit ćemo k tebi u nevolji svojoj, da nas uslišiš i izbaviš.
10 I sad evo, Amonci i Moapci i stanovnici gore Seira, kroz kojih zemlju nijesi dao sinovima Izraelovim proći, kad su išli iz zemlje egipatske, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:
11 Evo, oni nam sad vraćaju, kad dolaze, da nas istjeraju iz posjeda tvojega, što si nam ga dao.
12 O Bože naš, zar ih nećeš kazniti? Jer mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom, koje ide proti nama, Ne znamo, što bismo činili. Oči su naše uprte u te."
13 Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodom s djecom, ženama i sinovima.
14 Tada dođe usred narodne zajednice duh Gospodnji na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz roda Asafova.
15 On povika: "Slušajte, sinovi Judini i stanovnici Jerusalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se, ne plašite se toga mnoštva velikoga! Taj boj nije stvar vaša, nego Božja
16 Izađite sutra proti njima! Oni će poći uz brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline istočno od pustinje Jeruela.
17 Ali se vi nećete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako će vas, Judo i Jerusaleme, izbaviti Gospod! Ne bojte se! Ne plašite se! Izađite sutra proti njima! Gospod je s vama."
18 Tada se prignu Jošafat licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jerusalema baciše se ničice pred Gospodom, da se poklone Gospodu.
19 Leviti iz roda Kohatova i Korahova uzeše da hvale Gospoda, Boga Izraelova, glasom i klicanjem visokim.
20 Drugoga jutra rano izađoše u pustinju tekoansku. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: "Čujte me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa ćete uspjeti!"
21 Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače, koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, imali u slavu Gospodu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: "Hvalite Gospoda, jer vječno traje dobrota njegova!"
22 Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, što su se bili skrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, koji su bili izašli proti Judejcima. Oni su bili razbijeni.
23 I okrenuše se Amonci i Moapci proti stanovnicima gore Seira, da ih potru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se poubijaše.
24 I kad Judejci dođoše na visinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo.
25 I Jošafat dođe s ljudima svojim, da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko, da su jedva mogli odnijeti. Tri dana bili su zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.
26 Četvrti dan skupiše se u dolini hvalospjeva; jer ondje dadoše hvalu Gospodu. Zato se zove ono mjesto do današnjega dana dolina hvalospjeva.
27 Svi Judejci i Jerusalemci vratiše se tada s Jošafatom na čelu puni radosti opet natrag u Jerusalem, jer ih je bio obradovao Gospod nad neprijateljima njihovim.
28 S harfama, citrama i trubama dođoše u Jerusalem u hram Gospodnji.
29 Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah, kad čuše, da se je Gospod sam borio s neprijateljima Izraelovim.
30 Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu; jer mu je bio Bog njegov dao mir unaokolo.
31 Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet go čina. Njegova mati zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva.
32 Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne side s njega, i činio je, što se dopadalo Gospodu.
33 Samo uzvisine nijesu bile srušene, i narod nije još bio svoje srce upravio k Bogu otaca svojih.
34 Ostala povijest Jošafatova, prijašnja i potonja, stoji zapisana u povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja je bila stavljena u knjigu o kraljevima Izraelovim.
35 Potom se združi Jošafat, kralj Judin, s Ahazijom, kraljem Izraelovim, čiji je rad bio bezbožan
36 On sklopi s njim savez, da načine lađe, što će voziti u Taršiš. I u Esion-Geberu načiniše lađe.
37 A Eliezer, sin Dodavahov iz Mareše, prorokova proti Jošafatu ovako: "Jer si se združio s Ahazijom, razorit će Gospod tvoje djelo." Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.
| Druga knjiga ljetopisa (Šarić) |