Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 15.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Poslije toga nabavi sebi Absalom kola i konja, usto pedeset ljudi, koji su trčali pred njim.
2 Rano ujutro stajao bi Absalom na putu kraj vrata. Svakoga, koji je imao parnicu i htio da pođe kralju na sud, Absalom bi dozvao k sebi i upitao: "Iz kojega si grada?" Kad bi onaj tada odgovorio: "Sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izraelova",
3 Tada bi mu rekao Absalom: "Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko saslušati kod kralja."
4 Absalom bi još rekao: "Kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki, koji ima parnicu ili kakav pravni posao, mogao bi doći k meni. Ja bih mu već pribavio njegovo pravo."
5 I kad bi mu tko pristupio, da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, te bi ga privukao k sebi i poljubio ga.
6 Tako je činio Absalom sa svima Izraelcima, koji su dolazili kralju, da im sudi. Stim je primamljivao Absalom srca ljudi Izraelovih.
7 Kad prođe četrdeset godina, reče Absalom kralju: "Htio bih otići i u Hebronu zavjet svoj izvršiti, što sam ga učinio Gospodu.
8 Jer kad sam boravio u Gešuru u Siriji, učini sluga tvoj ovaj zavjet: "Ako dadne Gospod, te se vratim u Jerusalem, prinijet ću Gospodu žrtvu."
9 Kralj mu odgovori: "Idi s mirom!" I Absalom zaputi i otide u Hebron.
10 Posla tajne glasnike svima plemenima Izraelovim i poruči: "Čim čujete trube da zatrube, povičite: "Absalom je kralj u Hebronu!"
11 S Absalomom otide i dvjesta ljudi iz Jerusalema, koji su bili pozvani i bezazleno pošli, a da nijesu ništa znali.
12 Absalom dade dovesti na prinošenje žrtava i Gilonjanina Ahitofela, savjetnika Davidova, iz njegova grada Gilaha. Tako dobi buna na jakosti, i sve više ljudi priključivalo se Absalomu.
13 Tada stiže k Davidu glasnik i javi: "Srca Izraelaca pristadoše za Absalomom."
14 Nato David zapovjedi svima svojim slugama, što su bili kod njega u Jerusalemu: "Ustajte! Bježimo, jer inače nećemo uteći od Absaloma. Brze spremite se na put! Inače pohitjet će on i dostignut će nas, stavit će na nas zlo i udarit će grad oštricom mača.
15 Sluge kraljeve odgovoriše kralju: "Sve upravo tako, kako želi gospodar i kralj i mi smo tvoje pokorne sluge."
16 Tako otide kralj i sav dvor za njim. Samo deset žena inoča ostavi kralj, da čuvaju palaču.
17 Kralj dakle otide i svi ljudi za njim. Kod posljednje kuće ustaviše se.
18 Sve njegove sluge prođoše mimo njega. Svi Kereteji i Peleteji, svi Giteji, šest stotina ljudi, što su bili pošli za njim iz Gata, Prođoše mimo njega.
19 Itaju Gitejinu reče kralj: "Zašto ćeš i ti ići s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti si stranac i sam si odagnan iz svoje domovine.
20 Jučer si došao, i danas da te uzimam, da se potucaš s nama, a da ne znaš, kamo ja idem. Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno!"
21 Ali Itaj odgovori kralju: "Tako živ bio Gospod, i tako živ bio moj gospodar i kralj! Ondje, gdje bude moj gospodar i kralj, bilo na smrt ili na život, bit će i sluga tvoj!"
22 Tada reče David Itaju: "Dobro, prođi!" I tako prođe Itaj Gitejin sa svima svojim ljudima i sa svom pratnjom, što je bila s njim.
23 Sve je pučanstvo plakalo iza glasa, kad su prolazili svi ljudi. Nato prijeđe kralj preko potoka Kidrona, a i sav narod prijeđe u pravcu prema pustinji.
24 I Sadok je bio kod njega sa svim Levitima, koji su nosili kovčeg zavjeta Božjega. Oni spustiše kovčeg Božji, i Abiatar je žrtvovao, dok je sav narod bio završio izlazak iz grada.
25 Potom reče kralj Sadoku: "Nosi kovčeg Božji natrag u grad! Ako nađem milost u očima Gospodnjim, on će me dovesti natrag i dat će mi da opet vidim njega i stan njegov.
26 Ako li rekne: "Nijesi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka učini s menom, što mu se čini dobro!"
27 Još reče tada kralj svećeniku Sadoku: "Ti uviđaš to, vrati se mirno u grad s vama obadva sina vaša: "tvoj sin Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov!
28 Evo, ja ću čekati na gazovima pustinje, dok ne dođe od vas glasnik i donese mi vijest."
29 Tada Sadok i Abiatar odnesoše kovčeg Božji natrag u Jerusalem i ostadoše tamo.
30 A David se je penjao uz Maslinsku goru. Plačući i pokrivene glave išao je gore. Bos je hodio odatle. I svi ljudi, koji su bili s njim, bili su svaki pokrili glavu svoju. Jednako plačući penjali su se gore.
31 Kad javiše Davidu, da je Ahitofel među buntovnicima kod Absaloma, povika David: "O Gospode, obezumi savjet Ahitofelov!"
32 Kad je bio David došao na vrh gore, gdje je bio običaj častiti Boga, srete ga iznenada Arkijanin Hušaj razdrte haljine i glave posute prahom.
33 David mu reče: "Ako pođeš s menom, na teret si mi samo.
34 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi; - onda možeš razbiti savjet Ahitofelov.
35 I svećenici Sadok i Abiatar bit će tamo s tobom. Sve, što čuješ iz palače kraljeve, priopći svećenicima Sadoku i Abiataru!
36 Oni imaju tamo kod sebe svoja obadva sina, Ahimaasa, sina Sadokova i Jonatana, sina Abiatarova. Po njima mi javljajte sve, što dočujete!"
37 I tako otide Davidov prijatelj Hušaj u grad, kad je Absalom upravo unišao u Jerusalem.
| Druga Samuelova knjiga (Šarić) |