Drač
autor: Aleksandar Solženjicin, prijevod: Luka Malnar


Koliko samo truda ulaže zemljoradnik: sačuvati zrna do sjetve, pravodobno ih posijati, odnjegovati do plodova dobro bilje. Korov međutim raste s divljom revnošću – ne samo bez njege i pažnje, nego protiv svake pažnje, na sprdnju. O tome i jest poslovica: neće grom u koprive[1].

Zašto baš dobre biljke uvijek imaju manje snage?

Vidjevši bezizlaznost ljudske povijesti, što u dalekoj, najdaljoj prošlosti, što u danu današnjemu – pokunjeno pogneš glavu: da, zna se, takav je svjetski zakon. I mi se od njega nećemo otrgunti, nikada, nikakvim divnim zamislima, nikakvim svjetskim pokretima.

Do konca čovječanstva.

I svakom je živućemu dano samo: svoj rad – i svoja duša.


<references>

  1. Na ruskom doslovno: «neće drač skoro pod zemlju».