Domovini iz tuđine

← Naslovnica

Domovini iz tuđine autor: Antun Gustav Matoš

Došla jesen! Hladan vjetar duva,

Jad me bije pustoj u tuđini,

Sve mi osta tamo za oblacim',

Tamo, — tamo, ah — u domovini!

Tamo, gdje se grad pod brdom diže,

— Naše slave znamen pomlađeni —

Tamo mi je sreća omrknula,

Da ne grane više nikad meni.

Zbogom, oče, i ti, majko, — zbogom!

Vaše dijete muči glad i bijeda,

Srce mu je bolom otrovano,

Već je puklo od golemog jeda!

Zbogom i ti, čija divna slika

Duh mi prati kao slatka sjena,

Zbogom, Branko! uvelo nam cvijeće,

Nesta sreće, osta uspomena!

Zbogom, raju! oj, da ovaj vijor

Suze moje do tebe ponese,

Da ih stvori bisernim pozdravom

I u tvoja čarna njedra strese!

Zbogom, Branko! Dušo! bez tebe mi

Smrt je ovo grozno grobovanje,

A sloboda u toj tuđoj zemlji

Teža mi je nego robovanje!

Zbogom da ste, polja i doline,

Župni humci i vrletne gore,

Guste šume, grozdni vinogradi!

Zbogom i ti, Jadrijansko more!

Bože! Kad će moje žedne grudi

Napiti se zraka hrvatskoga?!

Domovino! Kad će tvoje sunce

Ogrijati vjernog sina Tvoga?

Dan će doći, — oj, pred dušom mojom

Sinu sablje Zvonimira blijesak,

Puške bruje, barjaci vijore,

Kanda čujem topa grom i tresak!

Dan će doći! Oh, i ja ću tada

Pohrliti kući hrabrom nogom,

Al do onda — zbogom, mili dome,

Hrvatska, oj divna majko, zbogom!