Djela apostolska (Šarić)/Glava 28.
| Djela apostolska (Šarić) |
Glava . →
|
1 Kad se izbavismo, tada doznasmo, da se otok zove Malta.
2 A domoroci su se ponijeli prema nama vanredno čovječno, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda, što se je srušio, i zbog zime.
3 A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na oganj, izađe zmija od vrućine i ujede ga za ruku.
4 I kad vidješe barbari zmija, gdje visi o ruci njegovoj, počeše govoriti jedan drugome: "Jamačno je ovaj čovjek krvnik, kojega izbavljena od mora pravda ne ostavi da živi."
5 A on otrese zmiju u oganj, i ne bi mu ništa zlo.
6 A oni su čekali, da on oteče, ili ujedanput da padne mrtav. A kad su zadugo čekali i vidjeli, da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se i rekoše, da je on bog.
7 A u onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka po imenu Publija, koji nas primi i pogosti ljubezno tri dana.
8 A dogodi se, da je otac Publijev ležao od groznice i od srdobolje. K njemu uđe Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga.
9 A kad to bi, dolazili su i drugi, koji su bili bolesni na otoku, i iscjeljivali se.
10 I počastili su nas mnogim častima, i kad smo odlazili, spremiše nam, što nam je trebalo.
11 A poslije tri mjeseca otplovismo na lađi Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure.
12 I doplovivši u Sirakuzu ostadosmo ondje tri dana.
13 A odanle otplovivši dođosmo u Regij; i poslije jednoga dana, kad duhnu jug, dođosmo drugi dan u Puteole.
14 Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše, da ostanemo kod njih sedam dana; i tako mi odosmo u Rim.
15 I odanle čuvši braća za nas izađoše nam u susret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se.
16 A kad dođosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi napose u svom stanu s vojnikom, koji ga je čuvao.
17 A poslije tri dana sazva prvake židovske. I kad se skupiše, poče im govoriti: "Ljudi braćo, Ja nijesam ništa učinio protiv naroda ili protiv običaja otaca naših, a Jerusalem predade me kao sužnja u ruke Rimljanima.
18 I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su da me puste, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje.
19 A kad se Židovi usprotiviše bio sam prisiljen da se prizovem na cara, a ne kao da bih svoj narod imao što tužiti.
20 Radi toga uzroka zamolio sam vas, da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancem,"
21 A Oni mu rekoše: "Mi niti smo primili pisma za te iz Judeje, niti je došao tko od braće, da javi ili da govori što zlo za tebe.
22 Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznato za ovu sljedbu, da joj se protive svuda."
23 U određeni dan dođe k njemu još ih više u stan. On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i proroka od jutra do mraka.
24 I jedni su vjerovali njegovim riječima, a drugi nijesu vjerovali.
25 k kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: "Dobro je rekao Duh Sveti preko proroka Izaije ocima vašim
26 Govoreći: 'Idi k narodu tome i reci: Slušat ćete, a nećete razumjeti; i gledat ćete, a nećete vidjeti.
27 Jer je otvrdnulo srce naroda ovoga, i ušima teško čuju, i oči svoje zatisnuše, da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate, da Ih no ozdravim.'
28 Neka vam je dakle na znanje, da je ovo spasenje Božje poslano neznabošcima, i oni će čuti,"
29 I kad on reče ovo, odoše Židovi žestoko se prepirući među sobom.
30 A on ostade pune dvije godine u svojemu najmljenom stanu, i primao je sve, koji su mu dolazili,
31 Propovijedajući kraljevstvo Božje, i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez zabrane.
| Djela apostolska (Šarić) |
Glava . →
|