Djela apostolska (Šarić)/Glava 16.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik, po imenu Timotej, sin žene Židovke, koja je vjerovala, i oca neznabošca.
2 Za njega su dobro svjedočila braća, što su bila u Listri i Ikoniju.
3 Ovoga htjede Pavao da uzme sa sobom na put; i uze ga i obreza zbog Židova, koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali, da je otac njegov bio neznabožac.
4 A kad su prolazili po gradovima, predavaše im, da drže odluke, koje ustanoviše apostoli i starješine u Jerusalemu.
5 Tako su se crkve utvrđivale u vjeri, i svaki dan bivalo ih je više.
6 A kad prođoše Frigiju i Galaciju, zabrani im Duh Sveti propovijedati riječ u Aziji.
7 Kad dođoše u Miziju, pokušali su da idu u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
8 A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.
9 I Pavlu se javi viđenje noću: Jedan čovjek Makedonac stajao, i molio ga, i rekao: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!"
10 A kad vidje viđenje, odmah gledasmo da otputujemo u Makedoniju uvjereni, da nas je pozvao Bog, da im propovijedamo evanđelje.
11 A kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.
12 A odanle u Filipe, u prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobinu. I u ovom gradu ostadosmo nekoliko dana.
13 A u dan subotni izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da je bogomolja. Sjedosmo i govorismo ženama, koje su se bile, skupile.
14 A sIušala je jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, prodavačica skerleta iz grada Tijatire. I Gospodin otvori srce njezino, da pazi na riječi Pavlove.
15 A kad se pokrsti ona i kuća njezina, zamoli govoreći: "Ako mislite, da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite! I natjera nas.
16 I dogodi se, kad smo išli u bogomolju, da nas srete jedna ropkinja, koja je imala duha vračarskoga, i vračajući donosila velik dobitak svojim gospodarima.
17 Ona pođe za Pavlom i za nama, i vikala je "Ovi su ljudi sluge Boga svevišnjega, koji vam javljaju put spasenja."
18 I to je činila mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje." I izađe u taj čas.
19 A kad vidješe njezini gospodari, da izađe nada njihova dobitka, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo.
20 I dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: "Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad,
21 I propovijedaju običaje, kojih mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani."
22 I sleže se narod na njih, i glavari im strgaše haljine i zapovjediše, da ih išibaju.
23 I pošto ih živo izbiše, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru, da ih dobro čuva.
24 Primivši takvu zapovijed on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25 A u ponoći Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.
26 A najedanput tako se vrlo potrese zemlja, da se uzdrmaše temelji tamnice. I odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede da se ubije, misleći, da su pobjegli sužnji.
28 A Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!"
29 A on zaiska luč, i uleti, drščući pripade k nogama Pavla i Sile.
30 Izvede ih van i reče: "Gospodo, što mi treba činiti, da se spasim?"
31 A oni rekoše: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ti i kuća tvoja."
32 I propovijedali su riječ Gospodnju njemu i svima, koji su bili u kući njegovoj.
33 I on ih uze k sebi u onaj čas noći, i opra im rane; i pokrsti se odmah on i sva kuća njegova.
34 Tada ih uvede u kuću svoju, postavi im stol, i radovao se je sa svom kućom svojom, što vjerova u Boga.
35 A kad bi dan, poslaše glavari sluge govoreći: "Pusti one ljude!"
36 Tamničar reče to Pavlu: "Poslaše glavari, da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!"
37 Ali im Pavao reče: "Pošto su nas, ljude Rimljane, izbili javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada hoće tajno da nas protjeraju. Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!"
38 Kad sluge javiše ove riječi glavarima, uplašiše se čuvši, da su Rimljani.
39 I dođoše, i umoliše ih, i izvedoše ih moleći, da izađu iz grada,
40 A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i odoše.
| Djela apostolska (Šarić) |